REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 226/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, mr. sc. Igora Periše i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Z., i to prvotužiteljice M. V., iz Z., OIB ..., drugotužiteljice G. H., iz Z., OIB ..., trećetužitelja Grada Z., Z., OIB ... i četvrtotužitelja A. G., iz Z., OIB ..., koje zastupa upravitelj H. p. c.-S. p. g. d.o.o. iz Z., OIB ..., a kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. a. - F., iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju M. S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu prvo do četvrtotužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1978/2023-2 od 13. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10682/2019-58 od 28. veljače 2023., u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije prvo do četvrto tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1978/2023-2 od 13. rujna 2023., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10682/19-58 od 28. veljače 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju pitanja za koja navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlažu da se dopusti revizija za pitanja koja glase:
„1. Smatra li se da je vlasnik žiro računa ujedno i vlasnik sredstava koji se nalaze na navedenom žiro računu, odnosno predstavlja li činjenica što se novčana sredstva s kojima su zatim povezana i ustavom zajamčena jamstva na slobodu uživanja prava vlasništva te zaštitu vlasničkih prava tog subjekta od samovlasnog postupanja trećih osoba (u konkretnom slučaju provođenje ovrhe bez naloga suda i/ili naloga vlasnika) kroz presumpciju vlasništva?
2. Na kome je teret dokaza tvrdnje da sredstva na računu u vlasništvu tužitelja nisu njegova sredstva, u situaciji kad upravo tuženik tvrdi da sredstva na računu tužitelja nisu njegova sredstva, a s druge strane sam tuženik je nomenklaturno označio takav račun kao račun sredstava zajedničke pričuve i koji račun je nesporno u vlasništvu tužitelja, pogotovo stoga što tuženik predlaže dokaz dopunskim vještačenjem na okolnost porijekla i namjene sredstava koja su uzeta sa žiro računa tužitelja pa kasnije od njega odustaje?
3. Može li sud odustajanje od dokaza predloženih od jedne parnične stranke radi utvrđivanja navoda o činjenici koju ističe upravo ta parnična strana cijeniti na štetu druge parnične strane primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a ZPP?
4. Može li tuženik provoditi ovrhu na žiro računu u vlasništvu treće osobe koja nije ovršenik i ne postoji nalog suda da se na istom predmetu ovrhe provede bilo koje ovršne radnje?“.
2.1. Tužitelji su se kao razlog važnosti pozvali na odluku ovog suda broj Rev x- 680/2017-5 od 7. svibnja 2019.
2.2. Nadalje, tužitelji su predmetni prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno podnijeli i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva tužitelja.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna (u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP) jer u odnosu na ista tužitelji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su pitanja važna u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP, odnosno odluka koju podnositelji izlažu kao razlog važnosti nije odluka koja bi bila od značaja za odgovor na postavljena pitanja, jer u istoj nisu izražavana pravna shvaćanja u svezi postavljenih pitanja.
4.1. Osim toga, glede odluke na koju su se tužitelji pozvali kao razlog važnosti treba reći također da tužitelji time nisu naznačili odgovarajuće i dostatne razloge važnosti za postavljena pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, time što se predlagatelj poziva na ranije donesenu odluku revizijskog suda u istoj pravnoj stvari, kojom su bile ukinute ranije donesene nižestupanjske presude i predmet bio vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ne predstavlja niti odgovarajući, niti dostatan razlog važnosti postavljenih pitanja u prijedlogu, s obzirom da su odlukom ovog suda poslovni broj Rev x-680/2017-5 od 7. svibnja 2019. ranije nižestupanjske presude u ovom predmetu bile ukinute zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
5. Nadalje, ocijenjeno je da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva, a kako to tužitelji tvrde u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP odlučiti u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
