REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 360/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. D. Ž., odvjetnica u V., protiv tuženika S. d.d., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1476/2018-2 od 25. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-109/2015-46 od 21. rujna 2018., na sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika S. d.d., OIB:… sa sjedištem u V., … od 21. ožujka 2014. godine o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju D. K., OIB:…, V., … sklopljenog dana 31. prosinca 2013. godine, kao i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku S. d.d., OIB:…. sa sjedištem u V., … da tužitelja D. K., OIB:…, V., … vrati na poslove radnog mjesta "Radnik u proizvodnji I" kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 5.338,00 kn (slovima:pettisućatristotridesetosamkuna), sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.800,00 kn (slovima:dvijetisućeosamstokuna).“

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijenjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 382.a u vezi st. 2. čl. 391. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. To zato jer su sudovi dali jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, koji revizijskim razlozima nisu dovedeni u sumnju, pri čemu tuženiku valja reći da je pitanje je li tuženik utvrdio višak radnika (u odnosu na što se predmetna povreda ističe) činjenično pitanje, a ne pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6.2. Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tuženika. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. U revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke dopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu od 21. ožujka 2004. te za vraćanjem tužitelja na posao na radno mjesto "Radnik u proizvodnji I", s obzirom na otkazni razlog da je zbog smanjenje količine dostupnih furnirskih trupaca smanjena potreba za radnim mjestom "Radnik u proizvodnji I", a posljedično tome i za radom tužitelja.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je nad tuženikom 21. prosinca 2012. otvoren postupak predstečajne nagodbe, koji je okončan rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Stpn-2/13-12 u lipnju 2013.;

- da su stranke dana 31. prosinca 2013. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta: "Radnik u proizvodnji I" i to PC Proizvodnja furnira;

- da je u 2014. nabavljeno 14,41% više pilarskih i furnirskih trupaca u odnosu na 2012., od čega 19,60% manje trupaca za Pogon F., a 26,30% više trupaca za Pogon P., dok je u odnosu na 2013. nabavljeno 0,18% više pilarskih i furnirskih trupaca u odnosu na 2013., od čega 19,95% manje trupaca za pogon F., a 6,98% više trupaca za Pogon P.;

- da je tuženik 21. ožujka 2014. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju, uz obrazloženje da je prestala potreba za radom tužitelja zbog smanjene količine dostupnih furnirskih trupaca tuženiku;

- da kod tuženika nije došlo do smanjenja broja izvršitelja u PC P. na radnom mjestu "Radnik u proizvodnji I" (po Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je u primjeni od 1. siječnja 2014., kao i Izmjenama i dopunama od 15. siječnja 2014., koje su u primjeni od 2. veljače 2014.);

- da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, obrazlažući da kod tuženika u ožujku 2014. kada je donio pobijanu odluku, nije smanjen obim proizvodnje, već upravo suprotno, te da stoga nije nastala potreba za smanjenjem izvršitelja radnog mjesta "Radnik u proizvodnji I" na kojem je radio tužitelj pa da tuženik nije, u smislu čl. 116. st. 1. i čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 73/13 - dalje: ZR), dokazao opravdanost razloga za predmetni otkaz, odnosno da nije dokazao da je zbog smanjenje količine dostupnih furnirskih trupaca smanjena potreba za radnim mjestom "Radnik u proizvodnji I", a posljedično tome i za radom tužitelja. Pritom drugostupanjski sud dodaje da se neosnovano tuženik u žalbi poziva na obveze preuzete predstečajnom nagodbom, jer je taj postupak okončan u lipnju 2013., dakle, prije sklapanja ugovora o radu, a osim toga, kod tuženika nije došlo do smanjenja broja izvršitelja u PC P. na radnom mjestu "Radnik u proizvodnji I".

10. U situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 386. st. 1. ZPP) da tuženik nije dokazao da se smanjila količina dostupnih furnirskih trupaca tuženiku, ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga i na temelju gore navedenih zakonskih odredaba, a revizijski navodi kojima tuženik iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu toga koliki je dug preuzet po stečajnoj nagodbi i kako je planirao ostvariti dobit i po osnovi koje točno vrste trupaca) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Zbog navedenog je, a kako nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.