REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-990/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Šljunčara-Transporti Smontara d.o.o. Veliki Bukovec, Ulica Franje Sovića 90, OIB:13463308122, kojega zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Crodux derivati dva d.o.o. Zagreb, Opatovina 36, OIB:00865396224, kojega zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1589/2021-3 od 17. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1887/20-8 od 12. veljače 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1589/2021-3 od 17. kolovoza 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1887/20-8 od 12. veljače 2021., kao i odluka o trošku postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe – postupka izravne naplate pokrenutog 19. prosinca 2019. kod Financijske agencije, temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice, potvrđene po Javnom bilježniku Kruni Radašiću, Ludberg, dana 6. travnja 2018., pod brojem OV- 2208/2018, po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika i pravnog sljednika TN, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate iznosa od 25.201,43 kn s zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.".
2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4712/2022-2 od 12. travnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1589/2021-3 od 17. kolovoza 2022., zbog pravnog pitanja:
"Preuzimaju li se Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline sa obrta na trgovačko društvo preuzimatelj/stjecatelj prava i obveze (opremu, zalihe, kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu) prenositelja bilo samostalno ili/i zajedno s prenositeljem i da li temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline preuzimatelj/stjecatelj postaje pravnim slijednikom prenositelja i jesu li Opći porezni zakon i Pravilnik o provedbi općeg poreznog zakona lex specialis propisi koji reguliraju prijenos gospodarske cjeline s obrta na trgovačko društvo?".
3. Tužitelj je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika, na temelju bjanko zadužnice koju je izdao TN kao vlasnik obrta [obrt].
8. U postupku je utvrđeno da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu bjanko zadužnice koju je izdao TN kao vlasnik obrta [obrt], radi naplate tražbine u iznosu od 34.829,98 kuna sa zateznim kamatama, po računu 25412/1/1 od 3. listopada 2019., putem FINA. Među strankama nije sporno da je Ugovorom o pripajanju (prijenosu gospodarske cjeline i ulaganju u trgovačko društvo), koji su 20. prosinca 2019. sklopili TN osobno i kao vlasnik obrta [obrt] te Šljunčara-Transporti Smontara d.o.o., (dalje: Ugovor o prijenosu/pripajanju), s danom 1. siječnja 2020. izvršeno, bez naknade, pripajanje navedenog obrta kao gospodarske cjeline tužitelju.
9. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je jedino TN kao ovršenik mogao u parnici zahtijevati da se ovrha proglasi nedopuštenom jer je ovrha određena i provodi se na imovini TN kao prijašnjeg vlasnika obrta i stoga što na temelju Ugovora o prijenosu/pripajanju gospodarske cjeline nije moglo doći do sukcesije između nositelja obrta TN i tužitelja. Sudovi su ocijenili da u ovom slučaju nije moglo doći do promjene ovršenika u smislu odredbe čl. 32. st. 3. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ).
10. Tužitelj u reviziji podnesenoj po dopuštenju obrazlaže da je u čl. 1. Ugovora o prijenosu/pripajanju navedeno da je pripajanje obrta trgovačkom društvu, bez naknade, izvršeno s namjerom nastavka dosadašnje djelatnosti u trgovačkom društvu, pozivajući se na odredbe navedenog ugovora, odredbu čl. 38. Općeg poreznog zakona i čl. 17. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona. Navodi da pobijana drugostupanjska odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u oduci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 79/2017-3 od 5. veljače 2020.
11. U odluci broj Revr 79/2017-3 od 5. veljače 2020., ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje da se, u slučaju kad je na trgovačko društvo kao pravnog sljednika i stjecatelja imovine (sa autoprijevozničkog obrta), prenesena gospodarska cjelina, sve da bi bio omogućen kontinuirani nastavak poslovanja, te je trgovačko društvo kao pravni sljednik preuzelo i prenijelo u svoje poslovne knjige prava, tražbine i obveze koje se odnose na zalihe, kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu pravnog prednika, radi o statusnoj promjeni iz čl. 136. Zakona o radu odnosno došlo je do prijenosa tužiteljeva ugovora o radu na trgovačko društvo.
12. Iz Ugovora o prijenosu/pripajanju proizlazi da je isti sklopljen s namjerom nastavka dosadašnje djelatnosti u trgovačkom društvu, da je obrt obveznik poreza na dobit i da vodi svoje poslovne knjige prema Zakonu o računovodstvu, da će se pripajanje izvršiti prijenosom bilančnih pozicija na dan 31. prosinca 2019. prema knjigovodstvenoj vrijednosti i knjigovodstvena stanja preslikati, te da je riječ o prijenosu koji čini gospodarsku cjelinu (čl. 1. Ugovora).
13. Pojam gospodarske cjeline koju preuzima trgovačko društvo od obrta definiran je Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18 i 121/19 – dalje: OPZ) i Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 30/17 i 45/19 ), pa se prijenos gospodarske cjeline obrta može provesti upravo u skladu s poreznim i računovodstvenim propisima, koji su u tom dijelu su lex specialis, jer Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19
– dalje: ZTD) niti Zakon o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13), ne sadrže odredbe o istome.
14. Prema odredbi čl. 102. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05) osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.
15. Stoga se, u okolnostima konkretnog slučaja, kad je sklapanjem Ugovora o prijenosu/pripajanju gospodarske cjeline, pripajanje izvršeno s namjerom nastavka djelatnosti u trgovačkom društvu prema knjigovodstvenoj vrijednosti, prijenosom bilančanih pozicija na točno određeni dan, kad se djelatnost obrta poklapa s registriranom djelatnosti trgovačkog društva kojem se pripaja i obrt prestaje postojati, može zaključiti da je Ugovorom o prijenosu/pripajanju gospodarske cjeline trgovačko društvo kao stjecatelj preuzelo prava i obveza prenositelja – obrta, te u tom dijelu jest njegov pravni sljednik, odgovara za dugove koji se odnose na preuzetu cjelinu, pod zakonom određenim uvjetima i pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da je jedino TN kao prijašnji vlasnik obrta mogao zahtijevati da se ovrha proglasi nedopuštenom.
16. Slijedom iznesenoga, nižestupanjske odluke su utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa je revizija tužitelja osnovana u smislu čl. 385.a st. 1. alineja prva ZPP. Nižestupanjski sudovi su, zbog pogrešnog pravnog pristupa da je jedino TN kao prijašnji vlasnik obrta na čijoj se imovini provodi ovrha, mogao zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom, propustili utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga su, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinute obje nižestupanjske presude i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 24. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
