REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1149/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć., iz J., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Š. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženice C. b. d.d. Z., , OIB ..., koju zastupa punomoćnik N. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-67/2018-6 od 15. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 4921/2015-15 od 28. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem broj P-4921/2015-22 od 30. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I) Utvrđuje se da je ništava i bez pravnog učinka izjava o kompenzaciji tužene C. b. d.d. od 25. studenog 1997. upućena tužitelju M. Ć.

II) Odbija se tužbeni zahtjev pod toč II. koji glasi:

"Nalaže se tuženoj platiti tužitelju iznos od 345.684,90 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 1997. do isplate po važećoj zakonskoj stopi u roku 15 dana."

III) Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod II. koji glasi: "Nalaže se tuženoj platiti tužitelju iznos kunske protuvrijednost 2354 dionica C. b. d.d. na dan donošenja prvostupanjske presude, a koji iznos će biti određen sukladno mišljenju sudskog vještaka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

IV) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 26.112,50 kuna u roku 15 dana.

V) U odnosu na parnične radnje počevši od 15. ožujka 2011. svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“.

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-4921/2015-22 od 30. kolovoza 2018. odlučeno je:

„Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-4921/2015-15 od 28. kolovoza 2017. na način da na strani 2., 1. odlomak, 2. redak umjesto "...dionice tuženika..." ima stajati "...dionice tužitelja...", 2. odlomak, 5. redak umjesto "...Tuženik je bio član društva..." ima stajati "... Tužitelj je bio član društva...", 7. redak umjesto "...Tuženik je bio valjani vlasnik..." ima stajati "... Tužitelj je bio valjani vlasnik...", 3. odlomak, 9. redak umjesto "...to je tužitelj protiv zalogodavca, ovdje tuženika pokrenuo..." ima stajati " ... to je tuženik protiv zalogodavca, ovdje tužitelja pokrenuo...", 11. redak umjesto "...dugovanja tuženika." ima stajati "...dugovanja tužitelja." te umjesto "... J. i tuženik su prestali... " ima stajati "... J. i tužitelj su prestali...", 12. redak umjesto "... dioničari tuženika te tužitelj shodno.." ima stajati "... dioničari tuženika te tuženik shodno...", 12. redak umjesto "...odnosu na tuženika ... " ima stajati "... odnosu na tužitelja...", na strani 3., 2. odlomak, 10. redak umjesto "... na nekretninama tuženika... " ima stajati "... na nekretninama tužitelja...“.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbijaju se žalba tužitelja M. Ć. i žalba tužene C. b. d.d., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-4921/2015- 15 od 28. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-4921/2015-22 od 30. kolovoza 2018. u pobijanom dijelu pod st. I., II. i III. izreke.“.

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 4921/2015-15 od 28. kolovoza 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-4921/2015-22 od 30. kolovoza 2018. u pobijanom dijelu pod st. IV. i V. izreke i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 248/2021-2 od 5. svibnja 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-67/2018-6 od 15. srpnja 2020., radi pravnih pitanja: „Ima li tužitelj pravo na vraćanje novčanog iznosa na temelju ništetnog pravnog posla u slučaju kad je ništetnim pravnim poslom - izjavom o kompenzaciji tuženik u konačnici stekao novčani iznos na temelju prijenosa dionica tužitelja na tuženika predmetnim ništetnim pravnim poslom?

Ima li tužitelj pravo na vraćanje protuvrijednosti stečenog bez osnove (dionica) koje je tuženik stekao na temelju ništetnog jednostranog pravnog posla tuženika kojim su dionice prenesena sa tužitelja na tuženika i to protuvrijednosti u novcu prema stanju dionica na dan oduzimanja usprkos poništenju predmetnih dionica (odnosno propasti stvari) koje je učinjeno 2 godine nakon ništetnog pravnog posla a prije donošenja presude o ništetnosti predmetnog pravnog posla i pravu tužitelja na vraćanje protuvrijednosti?“.

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama II) i III) izreke podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i tužitelju dosuditi utuženi iznos ili ukinuti obje nižestupanjske odluke i spis vratiti na ponovno suđenje, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev, u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništavosti izjave o kompenzaciji tuženice od 25. studenoga 1997. kojom je tuženica na sebe prenijela sve dionice tužitelja u svrhu podmirenja dospjelih obveza društva Žir s.p.o. prema tuženici jer je zaključio da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 336. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) za međusobni prijeboj potraživanja. To stoga jer ne postoje međusobna potraživanja stranaka, koja bi se na temelju odredbe čl. 336. ZOO mogla prebiti, pa tuženik nije raspolagao valjanim pravnim osnovom za prijenos dionica tužitelja na sebe. Stoga se u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO radi o ništavoj izjavi, budući da je izjava o kompenzaciji protivna prisilnim propisima čl. 336. ZOO, u vezi s čl. 25. st. 3. ZOO.

8.1. Sud prvog stupnja odbio je restitucijske zahtjeve tužitelja (glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) jer je prigovor zastare ocijenio osnovanim, polazeći od zaključka da je zastarni rok počeo teći u studenome 1997. kad su dionice tužitelja prenesene na tuženicu.

9. Sud drugog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu sud prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke kojom je izjava o kompenzaciji od 25. studenoga 1997. utvrđena ništavom.

9.1. Primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu tržišne vrijednosti dionica, kao i u dijelu pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti dionica na dan donošenja prvostupanjske odluke odnosno zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog prijenosa dionica. Naime, sud drugog stupnja je ocijenio da restitucijski zahtjevi tužitelja nisu u zastari pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9.2. Međutim, drugostupanjski sud je restitucijske zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim, pozivajući se na Odluku Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju C. b. d.d. Z., kojom je odlučeno da se danom objave te Odluke povlače i poništavaju dosadašnje dionice Banke, pa bi dionice koje su predmet izjave o kompenzaciji i bez izjave o kompenzaciji, tužitelju bile oduzete na temelju navede odluke Vlade RH.

10. Pravna pitanja za koja je tužitelju dopušteno podnošenje revizije svode se na pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu tržišne protuvrijednosti dionica (prema vrijednosti na dan oduzimanja) u novcu sa pripadajućim zateznim kamatama odnosno ima li pravo na vraćanje onoga što je tuženica stekla bez osnove zbog prijenosa tužiteljevih dionica na tuženicu na temelju ništave izjave o prijeboju potraživanja od 25. studenog 1997.

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj s tuženicom sklopio ugovor o zalogu na nekretninama i na dionicama tuženice, radi osiguranja potraživanja tuženice prema društvu Žir s.p.o., koji se temelji na ugovoru o kreditu. Tuženica je 1996. pokrenula ovršni postupak radi napate svojih potraživanja na nekretninama tužitelja jer društvo Žir s.p.o. nije vraćalo kredit, te je u studenome 1997. tuženica podnijela zahtjev za otkup založenih dionica. Nadalje, tuženica je izjavom o prijeboju potraživanja od 25. studenoga 1997., koja je u ovom predmetu pravomoćno utvrđena ništavom, prenijela na sebe sve dionice tužitelja u svrhu podmirenja dospjelih obveza društva Žir s.p.o. 12. Vlada Republike Hrvatske donijela je 23. rujna 1999. Odluku o sanaciji i restrukturiranju C. b. d.d. Z. („Narodne novine“, broj 98/99 - dalje: Odluka Vlade Replike Hrvatske), te 25. svibnja 2000. Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o sanaciji i restrukturiranju C. b. d.d. Z. („Narodne novine“, broj 53/00). Točkom VII. Odluke Vlade Republike Hrvatske određeno je da se danom objave te Odluke povlače i poništavaju dosadašnje dionice Banke, time da će Banka izdati nove dionice u iznosu od 204,6 milijuna kuna, koje će se u cijelosti prenijeti u vlasništvo Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (dalje: Agencija). Točkom VIII. Odluke Vlade Republike Hrvatske određeno je da danom objave Odluke prestaju funkcije Skupštine i Nadzornog odbora banke, te ovlaštenja Uprave Banke, kao i prava dioničara Banke koja su im pripadala na osnovu dosadašnjih dionica. Odluka Vlade Republike Hrvatske, po svojoj pravnoj prirodi je podzakonski akt, donesen na temelju odredbi Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“, broj 44/94 i 161/99) i u okviru ovlaštenja propisanih tim Zakonom.

12.1. Navedena Odluka Vlade Republike Hrvatske bila predmetom postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i Zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ali je taj postupak obustavljen rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II- 899/1999, U-II-1081/1999, U-II-454/2000, U-II-470/2000, U-II- 497/2000 od 30 siječnja 2003. („Narodne novine“, broj 32/00), kojim nije utvrđeno da bi bila u suprotnosti s Ustavom i Zakonom.

13. U ovoj pravnoj stvari pravomoćno je utvrđeno da je Izjava o kompenzaciji tuženice od 25. studenoga 1997., ništava. Međutim, dionice koje su bile predmetom ništave izjave o kompenzaciji od 25. studenoga 1997., kojom su dionice tužitelja prenesene na tuženicu, povučene su i poništene Odlukom Vlade Republike Hrvatske, te su slijedom toga prestala sva upravljačka i imovinska prava koja su proizlazila iz tih dionica. Predmetne dionice su prestale postojati, izgubile su svoj novčani ekvivalent, pa se ne može zaključiti o stjecanju bez osnove tuženice odnosno ne može se zaključiti da je tuženica stekla novčani iznos na temelju ništave izjave o kompenzaciji.

14. Stoga, premda su dionice tužitelja prenesene na tuženicu izjavom koja je pravomoćno utvrđena ništavom, tužitelj nema pravo na vraćanje protuvrijednosti dionica u novcu, u okolnostima kad su dionice Odlukom Vlade Republike Hrvatske povučene i poništene. Naime, pravna posljedica poništenja dionica jest da tražbine i pravo vlasništva dioničara po tim dionicama u potpunosti prestaju, pa tuženica prijenosom dionica nije niti stekla novčane iznose koji su predmet ovog postupka.

15. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova na koje se revident poziva, nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pitanja jer su donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima, te u njima nije zauzeto pravno shvaćanje glede postavljenih pitanja.

16. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 24. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić