REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3812/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik Neven Cirkveni, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Termo servis d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 48671346974, kojeg zastupa punomoćnica ŠA i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1316/2023-2 od 19. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-4913/15 od 11. travnja 2017., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1316/2023-2 od 19. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-4913/15 od 11. travnja 2017.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelja, tuženik je predložio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan, odnosno reviziju odbaciti kao nedopuštenu. Ujedno je zatražio naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju.
3. Sukladno odredbi čl. 382 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
3.1. Budući da u konkretnom slučaju ovaj sud nije prethodno rješenjem dopustio podnošenje revizije, revizija tužitelja je nedopuštena (čl. 392. st. 2. ZPP) te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj je podnio zbog razloga određenih čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 385.a st. 2. ZPP, zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te iz razloga što smatra da su mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.1. Prvo naznačeno pitanje (kojim se upućuje na nemogućnost raskida ugovora između "osoba A i B" sklapanjem drugog ugovora između "osoba A i C"), suviše je općenite naravi da bi se na njega moglo dati jednoznačan odgovor koji bi predstavljao pravno shvaćanje primjenjivo u podudarnim pravnim i činjeničnim situacijama, te da bi se u tom smislu moglo smatrati pravnim pitanjem koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugo postavljeno pitanje polazi od tvrdnji predlagatelja koje nemaju podlogu u činjeničnom stanju utvrđenom od strane nižestupanjskih sudova (sudovi su utvrdili da sporni ugovor nije sklopio upravitelj zgrade, već zajednica suvlasnika koju zastupa upravitelj zgrade), radi čega se ni to pitanje ne može smatrati važnim za odluku u sporu kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom II. izreke.
7. U odnosu na navode predlagatelja o povredi prava na pravično suđenje i prava vlasništva zajamčenih čl. 29. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, predlagatelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku navedena prava povrijeđena.
8. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom III. izreke.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju tužitelja je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 24. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
