REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-355/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. B. iz M., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Opće bolnice Dubrovnik iz D., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u D., radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke tuženika, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-714/2020-2 od 17. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pr-31/2019-49 od 3. veljače 2020., u sjednici održanoj 24. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su odluka tuženika nazvana „Uputnica za rad na pobliže mjesto rada i o plaći“ od 26. lipnja 2017. godine te odluka tuženika broj: … od 31. srpnja 2017. godine nedopuštene i nezakonite.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 36.355,30 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to na iznos od:

- 2.578,42 od 16.08.2017.g.

- 3.381,73 od 16.09.2017.g.

- 3.108,56 od 16.10.2017.g.

- 2.790,40 od 16.11.2017.g.

- 3.197,93 od 16.12.2017.g.

- 3.043,30 od 16.01.2018.g.

- 3.040,54 od 16.02.2018.g.

- 3.041,92 od 16.03.2018.g.

- 3.043,14 od 16.04.2018.g.

- 3.042,74 od 16.05.2018.g.

- 3.043,34 od 16.06.2018.g.

- 3.043,28 od 16.07.2018.g.

u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici troškove ove parnice u iznosu od 19.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do konačne isplate."

II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 5.000,00 kn u roku od 8 (osam) dana, dok se u više zatraženom iznosu od 1.250,00 kn zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-31/2019-49 od 3. veljače 2020. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naložena isplata naknade troškova postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 3367/2020-2 od 29. studenoga 2022., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-714/2020-2 od 17. lipnja 2020. zbog pravnog pitanja:

''Da li prije donošenja odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac može provesti postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, bez suglasnosti sindikata, odnosno da li prilikom svake odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac mora nužno pribaviti suglasnost sindikata?''.

4. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženici naložiti da joj naknadi trošak postupka ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode tužiteljice i predložila je reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužiteljici naložiti da joj naknadi trošak revizijskog postupka.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su nedopuštene i nezakonite odluka tuženika nazvana "Uputnica za rad na pobliže mjesto rada i o plaći" od 26. lipnja 2017. i odluka tuženika broj … od 31. srpnja 2017., te zahtjev za isplatu razlike plaće obračunate na temelju tih odluka i plaće koju je tužiteljica primala prije donošenja navedenih odluka.

8. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), i čl. 151. ZR, te čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01 i 39/09 - dalje: ZPJS), čl.

6. do čl. 8. ZPJS, odredbe čl. 1. st. 1.b Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj: 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18 i 57/18 – dalje: Uredba), odredbe čl. 3. točka 2.2.4. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Opće bolnice Dubrovnik" od 28. ožujka 2017. (dalje: Pravilnik) i čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj 143/2013 – dalje: KU).

8.1. Sudovi su ocijenili da ranije sklopljenim ugovorima među strankama nije bila ugovorena visina koeficijenta složenosti plaće tužiteljice, već samo način izračuna plaće. Spornim odlukama, tuženica je sada, zakonski ispravno obračunala plaću tužiteljice prema koeficijentu za višu stručnu spremu koju tužiteljica nesporno ima i sukladno kojoj stručnoj spremi je plaća i prethodno trebala biti obračunavana. To stoga što su koeficijenti za radna mjesta s višom stručnom spremom odnosno za radna mjesta II. vrste, propisani odredbama ZPJS u rasponu od 0,90 do 1,2. Prema odredbi čl. 1. st. 1.b Uredbe, kojom se propisuju jedinstveni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u javnim službama, za položaj II vrste – voditelja (šef) odsjeka, a na tom položaju i radnom mjestu se nalazi tužiteljica, propisan je koeficijent od 1,115 dakle onaj naveden u pobijanoj uputnici. Naime, prema Pravilniku od 28. ožujka 2017. osnovni element izračuna je stručna sprema, pa obzirom da tužiteljica ima višu stručnu spremu, ona u smislu čl. 6. ZPJS može biti sistematizirana samo na radna mjesta II. vrste i ne može zahtijevati utvrđenje koeficijenta (time i isplatu plaće) koji je zakonom i podzakonskim propisima određen za visoku stručnu spremu i radna mjesta I. vrste. Osim toga, u postupku je utvrđeno da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem i za novi pravilnik i sistematizaciju radnih mjesta kao i za sporne odluke koje se odnose na tužiteljicu. Zaključak sudova je da na zakonitost spornih odluka ne utječu činjenice da je tužiteljici u ranijem razdoblju isplaćivana plaća po koeficijentu za visoku stručnu spremu, godine radnog staža, niti uspjesi koje je postigla u obavljanju poslova svog radnog mjesta.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tuženica trebala imati suglasnost sindikata za donošenje pobijanih odluka odnosno jesu li sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 188. st. 1. ZR kojom je propisana zaštita sindikalnih povjerenika s obzirom da je tužiteljica bila sindikalna povjerenica u vrijeme donošenja predmetnih odluka.

11. Iz sadržaja odredbe čl. 188. st. 1. ZR proizlazi da poslodavac, bez pribavljanja suglasnosti sindikata, ne može donijeti odluku kojom sindikalnog povjerenika stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, i to ne samo za vrijeme obavljanja dužnosti sindikalnog povjerenika već i šest mjeseci nakon prestanka iste, što je ujedno i odgovor na pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije.

12. U postupku je utvrđeno da je sporne odluke poslodavac donio nakon što je, u postupku nadzora koji je tijekom 2016. obavilo Ministarstvo financija, utvrđeno da je tuženica većem broju zaposlenika, među kojima je i tužiteljica, priznala veće koeficijente od onih koji im pripadaju po Uredbi, pa im je isplatila i veću plaću od one na koju imaju pravo. Stoga je donošenjem novog pravilnika i novom sistematizacijom radnih mjesta, kao i pobijanim odlukama, poslodavac uskladio svoju organizaciju i rad s važećim zakonskim i podzakonskim propisima i osigurao preduvjete za ispravan obračun plaća svih svojih zaposlenika.

13. Iz navedenog slijedi da se u ovom slučaju ne radi o promjeni uvjeta rada tužiteljice u odnosu na dotadašnje uvjete, niti o njezinom nepovoljnijem položaju u odnosu na ostale radnike, u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZR, već se radi o određivanju koeficijenata prema stručnoj spremi sukladno važećim propisima, te ispravnom izračunu plaće. Donošenjem spornih odluka, kako za tužiteljicu tako i za preostale radnike za koje je do tada vršen pogrešan obračun, protivno navodima revizije, tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj, već je poslodavac osigurao ispravan obračun plaća utemeljen na važećim propisima. Stoga za odluke kao što su predmetne nije potrebna suglasnost sindikata u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZPP.

14. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 28/2004-2 od 26. svibnja 2004. na koju se revidentica poziva, nije odgovarajući razlog važnosti za postavljeno pravno pitanje jer je donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. Naime, u navedenom predmetu sporno je bilo pitanje ne/dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu sindikalnom povjereniku u slučaju kad poslodavac nije prethodno zatražio suglasnost sindikata već je isto učinio nakon što je tužitelju dao izvanredni otkaz.

15. Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan jer je ocijenjeno, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 24. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.