REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-5714/2022

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S. G. i dr., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. S. G. i okr. D. G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2022., broj: 40. Pp J - 2151/2020, u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. S. G. i okr. D. G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. S. G. i okr. D. G. su dužni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2022., broj: 49. Pp J - 2151/2020, proglašeni su krivim okr. S. G. i okr. D. G. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakom okrivljeniku ponaosob, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a što je protuvrijednost 265,37 DEM-a, odnosno 149,25 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode 17. travnja 2020. kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da je okrivljenicima preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 700,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. M. P., oslobođen je od optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, okr. S. G. i okr. D. G. pravodobno su podnijeli zajedničku žalbu po braniteljici odvjetnici K. S. P. naznačujući da se žale zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. S. G. i okr. D. G. ističu da im je povrijeđeno pravo na obranu jer im nije dana mogućnost da se brane odnosno izvedu dokazi predloženi od njihove strane te da su provedeni samo dokazi predloženi od strane okr. M. P., a koji svjedoci su sa okr. M. P. u prijateljskim odnosima. Time okrivljenici, očigledno ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, žalbeni navodi okr. S. G. i okr. D. G. kojim ističu povredu prava na obranu iz opisanih razloga nisu osnovani.

5.2. Prvenstveno se ističe da pogrešno okr. S. G. i okr. D. G. navode da su ispitani samo svjedoci koje je okr. M. P. predložio, budući da su u dokaznom postupku ispitani svjedoci i to M. P., K. D. i D. O. očevici predmetnog događaja i kao takvi su navedeni u Izvješću o utvrđenom činjeničnom stanju (list 8 spisa), dok su se svjedoci K. O., B. B. i M. M., koji su ispitani na prijedlog okr. M. P. izjasnili da nisu u nikakvom odnosu sa okrivljenicima odnosno svjedok B. B. izričito se izjasnio da ne poznaje okrivljenike. Osim toga, nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je na prijedlog okr. S. G. i okr. D. G. na ispitivanje pozivao svjedoke G. H. i Z. V., ali je nakon neuspjelih dostava poziva tim svjedocima, odustao od provođenja dokaza ispitivanjem tih svjedoka budući da je temeljem provedenog dokaznog postupka činjenično stanje našao u potpunosti i točno utvrđenim. Za svoju odluku kojom je odustao od izvođenja dokaza ispitivanjem tih svjedoka, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane razloge, sukladno odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.3. Stoga, žalba okr. S. G. i okr. D. G. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona, nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okr. S. G. i okr. D. G. ističu da je prvostupanjski sud netočno utvrdio činjenicu da se događaj odvio na mjestu koje je izloženo pogledu javnosti i kojem je pristup omogućen neograničenom broju i neodređenom broju osoba, sve iz razloga jer se u stvarnosti radi o stambeno poslovnom objektu u privatnom vlasništvu te da stubište, koje vodi do zgrade je natkriveno, zatvoreno i na njega nema pravo pristupa već broj osoba te da je ulaz zaštićen od pogleda, osim toga da se radi o nekretnini koja je u privatnom vlasništvu i nije javna površina niti ulica. Osim toga, okrivljenici ističu da nisu primjenjivali fizičku silu, da se nisu svađali niti tukli te da nisu narušavali javni red i mir na osobito drzak i nepristojan način na ulici već da su postupali sukladno odredbama članka 45. i 47. Zakona o privatnoj zaštiti.

6.1. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističu da je pogrešno utvrđeno da se radi o javnom mjestu, budući da je prvostupanjski sud u odlomku 15. obrazloženja pobijane odluke dao jasne i valjane razloge na temelju kojih je utvrdio da se događaj odvijao na javnom mjestu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica u čijem je vlasništvu nekretnina, u konkretnom slučaju, stambena zgrada ispred koje je odvijao inkriminirani događaj, odnosno ispred ulaznog dijela stambene zgrade, nema utjecaja na određivanje javnog mjesta.

6.2. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističu da su inkriminirane prilike postupali sukladno odredbama članka 45. i 47. Zakona o privatnoj zaštiti, budući da iz provedenog dokaznog postupka, iskaza svih ispitanih svjedoka jasno proizlazi da isti inkriminirane prilike nisu postupali u svojstvu zaštitara, a za što je prvostupanjski sud dao valjane i zakonite razloge u odlomku 17. obrazloženja pobijane odluke, na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuju žalitelji.

6.3. Slijedom navedenog, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. S. G. i okr. D. G. nisu žalili zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. S. G. i okr. D. G. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja, količini protupravnog postupanja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna, svakom okrivljeniku ponaosob je izrečena kao blaža vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 350 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

7.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022. i 88/2022.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu odnosno manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a što je protuvrijednost 149,25 eura, dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 170,00 eura po Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega, u konkretnom slučaju, novi zakon nije primijenjen.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje su isti eventualno dužni uzdržavati.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okr. S. G. i okr. D. G., branitelja i tužitelja.