REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-1062/2023-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja A. P. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenica T. J. H., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 24. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/160, URBROJ: 512- 2501-23-2 od 6. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/160, URBROJ: 512-2501-23-2 od 6. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/23-01/925, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 28. travnja 2023.

2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik pogrešno zaključio da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za priznavanje predmetnog statusa jer da nije obavljao aktivnosti koje se mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Navodi da je nesporno da je tužitelj bio upisan kao kurir što proizlazi iz dokumentacije ustroja Narodne zaštite Tisovac, a da je iz izjava svjedoka razvidno da je stražario, kontrolirao promet i osobe, čuvao vitalne objekte, vršio istovar i obavljao druge poslove. Ističe kako sudjelovanje u obrani podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, a na koji način je upravo djelovao tužitelj. Predlaže Sudu po potrebi saslušati svjedoke A. P., Z. P., J. Š. i V. M. te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Smatra da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju. Navodi kako je uvidom u arhivu i raspoloživu evidenciju utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite Tisovac u spornom razdoblju, da su tužitelj i predloženi svjedoci saslušani tijekom prethodno vođenog postupka te su izjavili kako je tužitelj u traženom razdoblju obavljao stražarske poslove, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode. Zaključuje kako navedene aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u skalu s predviđenim člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR). Navodi da stoga, sve i da je nesporna pripadnost tužitelja odredima Narodne zaštite u traženom razdoblju, tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu navedene odredbe, a niti je u novom postupku priložio nikakve nove činjenice i dokaze koje već nije podnio u ranijem postupku, okončanom pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku, pa nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 17. siječnja 2024. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima iz iste. Predložio je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema predanom troškovniku (str. 22. spisa). Opunomoćenica tuženika se protivila izvođenju predloženih dokaza te je ostala pri do tada iznesenim navodima.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 22. veljače 2023. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Uz zahtjev je uz priložio organizacionu shemu jedinice Civilne zaštite i Odbora narodne zaštite u Mjesnoj zajednici Tisovac, naredbu Štaba Narodne zaštite od 10. kolovoza 1991., izjave V. M. od J. Š. od Z. P. od i A. P. od 14. veljače 2023.

7.1. Identični zahtjev tužitelj je već podnio 3. prosinca 2019., a koji je odbijen, kao i žalba u povodu tog rješenja, a zakonitost i pravilnost rješenja tuženika je potvrđena u upravnom sporu pred ovim Sudom presudom poslovni broj: 3 UsI- 1475/2020-6 od 21. travnja 2021., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2117/21-2 od 6. srpnja 2021., a u koje je izvršen uvid.

8. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je povodom novog zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u arhivsko gradivo te popis pripadnika Narodne zaštite tadašnje Mjesne zajednice Tisovac te ponovno utvrdilo da u istima tužitelj nije evidentiran, osim na popisu pripadnika kurira za to selo.

9. Prema navodima tužitelja iz njegovog zahtjeva, kao i iz izjave dane na zapisnik 10. ožujka 2020. u prethodno vođenom postupku, proizlazi da je u Narodnu zaštitu pristupio 30. srpnja 1991. i ostao do 31. prosinca 1991. Njegove dužnosti su bile kurirske i stražarske, kontrolirao je s oružjem promet i osobe, čuvao vitalne objekte, punio bacače, kopao rovove, te je imao pušku M-48.

9.1. Iz zahtjevu priloženih izjava na propisanim obrascima, svjedoka V. M. od J. Š. od Z. P. od i A. P. od 14. veljače 2023., kao i njihovih izjava danih na zapisnik 10. ožujka 2022. suglasno proizlazi da je tužitelj obavljao kurirske i stražarske zadaće, kontrolirao promet i osobe, čuvao vitalne objekte, radio na utovaru i istovaru streljiva, punio rakete, pomagao u istovaru naoružanja i streljiva, a imao je pušku M-48.

10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku članka 3. stavku 1. i 2. ZOHBDR-a. To stoga što odredbe članka 3. stavka 1. i stavka 2. ZOHBDR-a na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužitelj nije zaveden na popisu pripadnika Narodne zaštite, a odlučna je činjenica da se opisane aktivnosti tužitelja ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u skladu s predviđenim člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a.

11. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.1. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11.2. Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

11.3. Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

11.4. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da je u postupku pravilno zaključeno da s obzirom na ne vođenja tužitelja na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice Tisovac te s obzirom na aktivnosti koje je tužitelj obavljao u traženom razdoblju prema vlastitom iskazivanju, kao i iskazivanju svjedoka, a koje suprotno tvrdnji tužitelja nemaju karakter oružanog otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) već je tužitelj punio rakete, pomagao u istovaru naoružanja i streljiva i obavljao straže, pravilno je zaključeno kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a.

13. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati predložene svjedoke, budući da su isti iskazivali u upravnom postupku koji je prethodio predmetnom, te s obzirom na dostavljene iskaze na propisanim obrascima, a u kojima su svjedoci ponovili već prethodno iznesene tvrdnje pa je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

14. Slijedom iznesenoga, pravilno je utvrđeno da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, niti se dužnosti koje je tužitelj obnašao mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, i povratak, obuka i priprema za odlazak na bojište), te stoga ne ispunjava potrebne uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a. Stoga je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je odlučio kao pod točkom I. izreke presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

15. Prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

15.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 24. siječnja 2024.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku