Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja Grad
Supetar, OIB: 16857373591, Supetar, Vlačica 5, kojeg zastupa punomoćnik Dean
Rahan, odvjetnik u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Republike Hrvatske,
OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno
odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne
glavne rasprave zaključene 16. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
Daria Jukića, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Splitu, 5. prosinca 2023.

p r e s u d i o je

I Utvrđuje se da je tužitelj Grad Supetar, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591,
vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem 199/63, Š., čest.zem 199/72, Š., čest.zem
199/73, Š., čest.zem 199/74, Š., čest.zem 199/64, Š., čest.zem 199/65, Š., čest zem
199/66, Š., čest.zem 199/68, Š., čest.zem 199/69, Š., čest.zem. 199/70, Š. i čest.zem
199/71, Š., sve upisane u Z.U. 1183 K.O. Splitska, za cijelo, pa se ovlašćuje na
temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na
svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s tuženika za cijelo.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da u roku od petnaest dana naknadi
tužitelju Grad Supetar troškove parničnog postupka u iznosu od 5.218,37 EUR /

39.317,80 kn.

III Odbija se zahtjev tužitelja Grada Supetra da mu tuženik Republika Hrvatska naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.470,00 EUR / 18.610,22 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. prosinca 2018. podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj
službi u Supetru u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da sud utvrdi da je vlasnik
nekretnina označenih kao čest. zem. 199/63, čest. zem. 199/64, čest. zem. 199/65,
čest. zem. 199/66, čest. zem. 199/67, čest. zem. 199/68, čest. zem. 199/69, čest.
zem. 199/70, čest. zem. 199/71, čest. zem. 199/72, čest. zem. 199/73, čest. zem.
199/74, upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj 1183, za K.O. Splitska te čest. zem.
199/162, upisane u zemljišnoknjižni uložak 198, K.O. Splitska, pa na temelju presude
postigne uknjižbu prava vlasništva označenih nekretnina, a da se briše uknjižba
prava vlasništva tuženika.

2 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

2. Izjavio je tužitelj da je uknjižba tuženika kao vlasnika nekretnina označenih
u tužbenom zahtjevu pogrešna jer je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik predmetnih
nekretnina, na kojima je izgradio dječji vrtić prije više od 15 godina, temeljem
pravomoćne građevinske dozvole. Gradnji vrtića tuženik da se nije protivio.

3. Pored toga tužitelj da se nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i
poštenom posjedu predmetnih nekretnina preko 50 godina. Tuženik da se uknjižio na
temelju uvjerenja Hrvatskih šuma da je predmetna nekretnina šuma, a da je zapravo
izgrađeni dječji vrtić u mjestu Splitska.

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva
predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava zahtjeva za mirno rješenje spora
od 11. lipnja 2018. i od 21. lipnja 2018., dopisa Županijskog državnog odvjetništva u
Splitu poslovnog broja N-DO-66/18 od 28. lipnja 2018. te Županijskog državnog
odvjetništva u Splitu poslovnog broja N-DO-66/2018 od 18. rujna 2018., saslušanjem
stranaka, uviđajem te vještačenjem koje će obaviti vještak geodetske struke. Osim
toga predložio je tužitelj da sud pregleda spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe
u Supetru poslovnih brojeva RZ-58/14 i RZ-209/15.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru.

6. Protivio se tužbi, predlažući da sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru se rješenjem poslovnog
broja P-5764/2018 od 7. lipnja 2019. oglasio stvarno nenadležnim i nakon
pravomoćnosti rješenja dostavio spis ovom sudu.

8. Tuženik se protivio tužiteljevu zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne
legitimacije u odnosu na traženje utvrđenja prava vlasništva tužitelja na čest. zem.
199/162, Z.U. 198, K.O. Splitska navodeći da nije upisan kao vlasnik te nekretnine,
već sa su upisane fizičke osobe. Izjavio je da čest. zem. 199/67 ne postoji u
naznačenom ulošku u tužbi.

9. Izjavio je tuženik da su čest. zem. 199/63, čest. zem. 199/64, čest. zem.
199/65, čest. zem. 199/66, čest. zem. 199/68, čest. zem. 199/69, čest. zem. 199/70,
čest. zem. 199/71, čest. zem. 199/72, čest. zem. 199/73, čest. zem. 199/74, sve ZU
1183 upisane su u zemljišne knjige kao njegovo vlasništvo zato što su na dan
stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama imale status
šuma. U zemljišnoj knjizi kao oznaka odnosno kultura zemljišta da je upisana šuma,
kao i u katastru, a da je trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. izdalo uvjerenje da
su se na taj dan nalazile u šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma d.o.o.,
Zagreb, Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Brač.

10. Osim toga, izjavio je da tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetnih
nekretnina dosjelošću, posjedovanjem unatrag 50 godina, jer su nekretnine bile u
društvenom vlasništvu, pa je na istima bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva
dosjelošću, kao i uopće privatnog prava vlasništva. Na predmetnim nekretninama da
je i prema određenjima Zakona o šumama bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva

3 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

dosjelošću sve do 21. siječnja 2000. kada je otvorena mogućnost stjecanja prava
vlasništva na nekretninama koje su šume. Međutim da iz tužbe nije razvidno niti
dokazano da, ukoliko tužitelj jest u posjedu, od kada je točno uspostavio faktičnu
vlast, radi računanja početka tijeka dosjelosti, kao ni to da ima valjanu pravnu osnovu
posjedovanja, koja bi njegov eventualni posjed činila zakonitim, a time uz istinitost i
poštenje, i kvalificirani posjed. Izjavio je tuženik da četrdesetogodišnji rok za dosjelost
poštenog posjednika, koji ne bi nikako mogao teći prije 21. siječnja 2000., čak ukoliko
se i dokaže postojanje posjeda nije mogao proteći. Osim toga tužitelj da bi trebao
dokazati da je vršio faktičnu vlast na cijelim utuženim nekretninama, čija ukupna
površina iznosi 6.598 m2, a ne samo na dijelu na kojem se nalazi dječji vrtić (mada iz
dostavljene dokumentacije i nije razvidno gdje se isti nalazi i u kojoj površini).
Predložio je tuženik da sud izvede dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne
knjige uložak broj 198, K.O. Splitska, uložak broj 1183 K.O. Splitska, povijesnog
zemljišnoknjižnog izvatka za ZU 1183 K.O. Splitska, prijedloga radi upisa prava
vlasništva poslovnog broja Iph-DO-50/07 od 21. kolovoza 2007. te uvjerenja
Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave Šuma podružnice Split, Šumarije Brač Ur.broj: ST-
05/2007-5544 od 2. kolovoza 2007.

11. Tužitelj je u tijeku postupka povukao tužbu u dijelu kojim je tražio da sud
utvrdi da je vlasnik čest. zem. 199/67, Z.U.1183, K.O. Splitska, kao i u dijelu kojim je
tražio utvrđenje da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem.199/62, Z.U. 198,
K.O. Splitska. Tuženik je pristao na povlačenje tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva.
Stoga je, na temelju članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08.,
123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja
pod točkom I.

12. Očitujući se o navodima tuženika, tužitelj je potvrdio da je tuženik
vlasništvo nekretnine stekao temeljem Zakona o šumama, odnosno da je uknjižio
svoje pravo na temelju utvrđenja da je predmetna nekretnina šuma, a što je
trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o. potvrdilo u uvjerenju. Međutim izjavio je da je
utvrđenje da je predmetna nekretnina šuma, sadržano u uvjerenju Hrvatskih šuma
d.o.o. neistinito. Zaključak o tome da proizlazi iz činjenice što su se predmetne
čestice nalazile unutar utvrđenih granica građevinskog područja na dan stupanja na
snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. kao i na dan stupanja na snagu
Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. Na temelju članka 87. Zakona o
lokalnoj samoupravi i upravi jedinice lokalne uprave i samouprave da su postale
vlasnicama nekretnina na svom području, koje su bile u društvenom vlasništvu, a
nisu predstavljale šume odnosno šumsko zemljište i da su mogle preuzeti u
vlasništvo zemljište koje se smatralo građevinskim zemljištem na dan 24. srpnja

1991., tj. zemljište koje je tog dana bilo građevinsko područje u granicama utvrđenim
prostornim planom. Zaključak da su predmetne nekretnine građevinsko zemljište da
potvrđuje izvod iz DPU-a "Punta Splitska", Ureda za prostorno uređenje, stambeno-
komunalne poslove, graditeljstvo, zaštitu okoliša, Ispostava Supetar, Klasa: 350-
07/00-01/0025 od 17. svibnja 2000. kao i potvrda Upravnog odjela za prostorno
uređenje Ispostava Supetar, Klasa: 350-01/10-15/0161, Urbroj: 2181/1-11-07/4-10-
0002 od 10. svibnja 2010., izdana građevna dozvola Ureda za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo, zaštitu okoliša, Ispostava Supetar,
Klasa: UP/I-361-03/00-01/0058, Urbroj: 2181-04/8-01-00-0002 od 25. kolovoza 2000.
kojom se investitoru Gradu Supetru dozvoljava izgradnja ambulante i dječjeg vrtića u

4 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

Splitskoj na predmetnim česticama te uporabna dozvola Ureda državne uprave u
Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša,
graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-361-05/03-01/0001, Urbroj:
2181-05/08-02-03-0003 od 14. veljače 2003. kojom se investitoru Gradu Supetru,
dozvoljava uporaba ambulante i dječjeg vrtić na predmetnim nekretninama. Osim
toga izjavio je tužitelj da je prema članku 43. stavku 5. Zakona o šumama za izradu
tehničke dokumentacije o gradnji objekta u šumi ili na šumskom zemljištu potrebno
pribaviti prethodnu suglasnost Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike
Hrvatske koja će sadržavati i uvjete u skladu s kojima će se izraditi tehnička
dokumentacija. S obzirom da predmetna nekretnina nije šuma, odnosno šumsko
zemljište da je prilikom gradnje objekata izostala suglasnost Ministarstva
poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske. Pored toga da je tužitelj posjednik
predmetne nekretnine više od 70 godina, dakle znatno više vremena od dvadeset
godina potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću što potvrđuje evidencija u
katastru zemljišta gdje je kao posjednik, od osnutka katastarskog operata i prve
terenske revizije upisan prednik tužitelja Narodni odbor Općine Supetar.

13. Predložio je tužitelj da sud izvede dokaze saslušanjem zastupnika po
zakonu tužitelja te svjedoke Juraja Krstulovića - bivšeg predsjednik Skupštine općine
Brač, Ive Afrića predsjednik Mjesnog odbora Splitska, te Ivana Melvana koji je
potpisnik potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. Predložio je se iz spisa Općinskog suda u
Splitu, Stalne službe u Supetru poslovnog broja RZ-58/14 za potrebe ovog postupka
kopirati isprave građevna dozvola Ureda za prostorno uređenje, stambeno-
komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Split Splitsko-dalmatinske županije,
Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-03/00-01/0058, Ur.broj: 2181-04/8-01-00-0002
od 25. kolovoza 2000., uporabne dozvole Ureda državne uprave u Splitsko-
dalmatinskoj županiji, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove,
graditeljstvo i zaštitu okoliša Split, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-05/03-
01/0001, Ur.broj: 2181-05/8-02-03-0003 od 14. veljače 2003., izvoda iz posjedovnog
lista broj 296, izvoda iz posjedovnog lista broj 325, izvoda iz posjedovnog lista broj
517, potvrde Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje,
Ispostava Supetar, Klase: 350-01/10-15/0161, Urbroj: 2181/1-11-07/4-10-0002 od

10. svibnja 2010., dopisa gradonačelnika Grada Supetra Klasa: 940-06/09-01/0022,
Urbroj: 2104/01-02-02/1-10-006 od 5. svibnja 2010., izvatka iz zemljišne knjige za
zemljišnoknjižni uložak 1183 i preslike izvatka iz ručno vođene zemljišne knjige.

14. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je presudom poslovnog broja 3 P-
78/2020-32 od 28. siječnja 2022. prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj
tražio da se utvrdi da je vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 199/63,
čest.zem. 199/72, čest.zem. 199/73 i čest.ze.m. 199/74, koje su upisane u ZK uložak
1183, K.O. Splitska, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u
Supetru, te da je ovlašten na temelju presude tražiti i postići uknjižbu prava vlasništva
na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava tuženika, kao upisanog vlasnika.
Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio da sud utvrdi da je
vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 199/64, čest.zem. 199/65, čest.zem.
199/66, čest.zem. 199/68, čest.zem. 199/69, čest.zem. 199/70 i čest.zem. 199/71koje
su upisane u ZK uložak 1183, K.O. Splitska, u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u
Splitu, Stalna služba u Supetru, te da je ovlašten na temelju presude tražiti i postići
uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava tuženika,
kao upisanog vlasnika.

5 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

15. Protiv presude tužitelj i tuženik podnijeli su žalbu.

16. Odlučujući o žalbama stranaka, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je
rješenjem poslovnog broja Pž-1441/2022-4 od 15. veljače 2023. ukinuo presudu
ovog suda poslovnog broja 3 P-78/2020-32 od 28. siječnja 2022. i predmet vratio
ovom sudu na ponovno suđenje.

17. Odluku sadržanu u rješenju poslovnog broja Pž-1441/2022-4 od 15.
veljače 2023. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je jer je izreka presude
nejasna jer ne sadrži sve podatke o knjižnom pravu, onako kako su ti podaci
označeni u zemljišnoj knjizi, zbog čega presudu nije bilo moguće ispitati. To stoga što
je člankom 10. stavkom 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj
91/1996., 114/2021., 100/2004., 107/2007. i 152/2008., dalje: ZZK) propisano da
odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o
katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i katastarskoj općini u kojoj
leži, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. Izreka presude ovog suda
da sadrži samo katastarsku česticu, zemljišnoknjižni uložak i katastarsku općinu, dok
ne sadrži ostale označene podatke iz zemljišne knjige (površina i kultura), čime da je
učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka

2. ZPP-a. Upućen je ovaj sud da u nastavku postupka ukloni bitnu povredu i pozove
tužitelja na dopunu tužbe, kako bi se moglo po njoj postupiti.

18. Tužitelj je u ponovljenom postupku dopunio tužbu oznakom zemljišta za sva zemljišta i to "Š."

19. Izjavio je da u zemljišnoj knjizi nije upisana površina predmetnih zemljišta niti označena kultura.

20. U izvatku iz zemljišne knjige za ZK uložak 1183, vidljivo je da su u listu A
upisane kat.čest.zem. 119/63, 199/64, 199/65, 199/66, 199/68, 199/69, 199/70,
199/71, 199/72, 199/73 i 119/74. Kao oznaka zemljišta za sva upisana zemljišta
upisano je "Š.". Površina zemljišta nije upisana.

21. Rješenjem poslovnog broja Pž-1441/2022-4 od 15. veljače 2023. je Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske uputio ovaj sud da u ponovnom postupku ponovno
ocijeni jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno
stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu za sve utužene nekretnine
koje predstavljaju cjelinu – dječji vrtić u Splitskoj.

22. Tužitelj je u ponovnom postupku predložio izvođenje dokaza čitanjem
isprava odluke Komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i
županija, klasa: 940-01/95-01/139, urbroj: 515-96-5 od 12. srpnja 1996. i prijepisa
posjedovnog lista broj 296 te je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Pere
Bobarović i Šimice Dragičević.

23. Prema članku 377. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005.,
02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.,
70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), ovaj sud je bio dužan provesti novu

6 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

glavnu raspravu. Naime, prema članku 117. stavku 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19., dalje: ZID
ZPP), odredba članka 66. ZID ZPP-a, kojom je izmijenjen članak 377. stavak 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: broj 53/1991., 91/1992.,
58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008.,
123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.), primjenjuje se na sve postupke
u tijeku, u kojima do stupanja na snagu ZID ZPP-a nije održano pripremno ročište ili
je održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak. Ovaj postupak
pokrenut je tužbom 5. prosinca 2018., a pripremno ročište je održano nakon stupanja
na snagu ZID ZPP-a, odnosno 8. lipnja 2020., a prethodni postupak zaključen
rješenjem suda od 26. listopada 2020.

24. Prema članku 299. stavak 2. ZPP-a, tijekom glavne rasprave stranke
mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje
nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove
činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne
rasprave protivno stavku 2. članka 129. sud neće uzeti u obzir. S obzirom na to da je
tužitelj mogao i u tijeku prethodnog postupka prezentirati isprave koje je predložio
pročitati u ponovnom postupku u tijeku glavne rasprave, kao što je mogao i predložiti
saslušanje svjedoka, to treba smatrati da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 299. stavka 2.
ZPP-a, da u tijeku glavne rasprave tužitelj s uspjehom predlaže izvođenje ovih
dokaza. Utoliko, sukladno članku 299. stavku 3. ZPP-a, sud predložene dokaze nije
uzeo u obzir.

25. Predmet ovog postupka je stvarnopravni zahtjev tužitelja radi utvrđenja
prava vlasništva nekretnina koje čine zemljišta oznake čest. zem. 199/63, čest. zem.
199/64, čest. zem. 199/65, čest. zem. 199/66, čest. zem. 199/68, čest. zem. 199/69,
čest. zem. 199/70, čest. zem. 199/71, čest. zem. 199/72, čest. zem. 199/73 i čest.
zem. 199/74 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 1183, zemljišne knjige za K.O.
Splitska.

26. Tužitelj je tužbeni zahtjev temeljio na činjenici da je vlasništvo nekretnina
stekao na temelju zakona, odnosno dosjelošću i građenjem te pretvorbom.

27.Sud je izveo dokaze čitanjem isprava zahtjeva za mirno rješenje spora od

11. lipnja 2018. i od 21. lipnja 2018., dopisa Županijskog državnog odvjetništva u
Splitu poslovnog broja N-DO-66/18 od 28. lipnja 2018., dopisa Županijskog državnog
odvjetništva u Splitu poslovnog broja N-DO-66/2018 od 18. rujna 2018., izvadaka iz
zemljišne knjige od 18. kolovoza 2020. za ZU 1183 i 977, sve K.O. Splitska,
povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za ZU 1183 K.O. Splitska, prijedloga radi upisa
prava vlasništva poslovnog broja Iph-DO-50/07 od 21. kolovoza 2007., uvjerenja
Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave Šuma podružnice Split, Šumarije Brač Ur.broj: ST-
05/2007-5544 od 2. kolovoza 2007., građevne dozvole Ureda za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Split Splitsko-
dalmatinske županije, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-03/00-01/0058, Ur.broj:
2181-04/8-01-00-0002 od 25. kolovoza 2000., uporabne dozvole Ureda državne
uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-
komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Split, Ispostave Supetar, Klasa:
UP/I-361-05/03-01/0001, Ur.broj: 2181-05/8-02-03-0003 od 14. veljače 2003., izvoda
iz posjedovnog lista broj 296, izvoda iz posjedovnog lista broj 325, izvoda iz

7 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

posjedovnog lista broj 517, potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-
dalmatinske županije,, Ispostave Supetar, Klase: 350-01/10-15/0161, Urbroj: 2181/1-
11-07/4-10-0002 od 10. svibnja 2010., dopisa gradonačelnika Grada Supetra Klasa:
940-06/09-01/0022, Urbroj: 2104/01-02-02/1-10-006 od 5. svibnja 2010. i preslike
izvatka iz ručno vođene zemljišne knjige.

28.Sud nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, niti
saslušanjem svjedoka Ivana Melvana, smatrajući da je bitne činjenice za rješenje
stranačkog spora utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza, pa se izvođenje ovih dokaza
pokazalo nepotrebnim.

29. Iz preslike teretnog lista C, zemljišne knjige za predmetne nekretnine
utvrđeno je da je 28. veljače 1989. na temelju rješenja Skupštine općine Brač broj
UP/I-02/1-243/1-1988 od 20. svibnja 1988. i ugovora o korištenju zemljišta od 3.
lipnja 1988. pravo korištenja predmetnih nekretnina uknjiženo na Palas-turist gradski
trgovski centar Skopje radi izgradnje apartmanskog naselja. Potom je 30. listopada

1991. uknjiženo brisanje prava korištenja Palas-turist gradski trgovski centar Skopje
na temelju rješenja Skupštine općine Brač UP/I-944-05/91-01/0004, urbroj: 2104-04-
05/1/91-0001 od 12. ožujka 1991.

30. Potom je na temelju prijedloga od 21. kolovoza 2007., tuženik upisan kao
vlasnik nekretnina jer je vlasništvo stekao na temelju zakona i to Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90., dalje: ZID
ZŠ).

31. Donošenjem ZID ZŠ-a izvršena je pretvorba vlasništva na šumama i
šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u
privatnom vlasništvu. Odredba članka 18. unesena je u Zakon o šumama ("Narodne
novine" broj 54/1983., 32/1987.) odredbom članka 6. ZID ZŠ-a, koji je stupio na
snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991., osim odredaba
članka 5., članka 48., članka 49. i članka 50. toga Zakona koje se primjenjuju od
dana stupanja na snagu istog Zakona. Člankom 18. stavkom 1. Zakona o šumama
("Narodne novine" broj 54/1983., 32/1987. i 41/1990, dalje: ZŠ) propisano je da su
šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u
privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, nakon
stupanja na snagu ZŠ-a, odnosno od njegove primjene 1. siječnja 1991., sve šume i
šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo, po sili zakona (ex lege) postala
su vlasništvo Republike Hrvatske.

32. Na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a, nekretnine označene kao čest. zem.
199/63, čest. zem. 199/64, čest. zem. 199/65, čest. zem. 199/66, čest. zem. 199/68,
čest. zem. 199/69, čest. zem. 199/70, čest. zem. 199/71, čest. zem. 199/72, čest.
zem. 199/73 i čest. zem. 199/74 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 1183,
zemljišne knjige za K.O. Splitska bile su upisane u zemljišne knjige kao društveno
vlasništvo. Prema sadržaju uvjerenja Hrvatske šume d.o.o. čest. zem. 199/63, čest.
zem. 199/64, čest. zem. 199/65, čest. zem. 199/66, čest. zem. 199/68, čest. zem.
199/69, čest. zem. 199/70, čest. zem. 199/71, čest. zem. 199/72, čest. zem. 199/73 i
čest. zem. 199/74 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 1183, zemljišne knjige za
K.O. Splitska na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a nalazile su se u
šumskogospodarskoj osnovi Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprave šuma podružnica

8 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

Split, Šumarija Brač, a i nakon toga na dan izdavanja uvjerenja, odnosno 2. kolovoza 2007., odnosno obuhvaćene Programom gospodarenja šumama.

33. Propisano je člankom 3. ZID ZŠ-a da se radi osiguranja jedinstvenog i
trajnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na teritoriju Republike Hrvatske
ustanovljuje šumskogospodarsko područje Republike Hrvatske (dalje:
šumskogospodarsko područje), a da su šume i šumska zemljišta obuhvaćena
šumskogospodarskim područjem navedena u Popisu šuma i šumskih zemljišta
šumskogospodarskog područja koji se objavljuje uz ZID ZŠ i njegov je sastavni dio.
Člankom 51. ZID ZŠ-a je propisano da će Poduzeće za šume donijeti
šumskogospodarsku osnovu područja za teritorij Republike Hrvatske u roku dvije
godine od dana početka primjene tog Zakona, a da će se do donošenja
šumskogospodarske osnove područja šumama i šumskim zemljištima u državnom
vlasništvu gospodariti na temelju postojećih šumskogospodarskih osnova područja i
programa za gospodarenje šumama šumskokrških područja.

34. S obzirom na to da je iz uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave Šuma
podružnice Split, Šumarije Brač Ur.broj: ST-05/2007-5544 od 2. kolovoza 2007.
vidljivo da su nekretnine koje su predmet ovog spora na dan 16. listopada 1990. bile
obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu
Republike Hrvatske te da se gospodarska jedinica Brač nalazi na Popisu šuma i
šumskih zemljišta šumskogospodarskog područja na području krša koji čini prilog ZID
ZŠ-a, to je utvrđeno da su predmetna zemljišta na dan 16. listopada 1990. bila
upisana u šumskogospodarskoj osnovi kod nadležne uprave šuma pa da su slijedom
toga postala na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o
tome jesu li se nalazila u zoni građevinskog zemljišta ili izvan njega. Naime, nije
odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Ovo stoga što je
člankom 18. stavkom 1. ZID ZŠ-a propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju
Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u
državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Člankom 5. ZID ZŠ-a, kojim je izmijenjen
članak 17. ZŠ-a je propisano da Sabor Republike Hrvatske, odnosno organ kojeg on
ovlasti može pojedine šume i šumska zemljišta u državnom vlasništvu izdvojiti iz
šumskogospodarskog područja i prenijeti prava u pogledu odnosnih šuma i šumskih
zemljišta na drugu pravnu osobu, radi njihovog korištenja u druge namjene, ako za to
postoji opći interes. Člankom 17. stavkom 3. ZŠ-a istog članka je propisano da se
postupak izdvajanja iz šumskogospodarskog područja pokreće na zahtjev pravne
osobe u čiju korist se mijenja namjena i prenose prava u pogledu pojedine šume i
šumskih zemljišta. Istim zakonom je popisano da postoji opći interes za izdvajanje
ako je šuma ili šumsko zemljište potrebno radi provedbe prostornog plana, odnosno
uvjeta uređenja prostora u skladu s tim zakonom, za građenje objekata za zaštitu od
poplava ili privođenja drugoj kulturi koja daje veću korist društvenoj zajednici. Dakle,
provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz šumskog
gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni
status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa ZŠ kao specijalni propis. Stoga
okolnost da je predmetna nekretnina prema sadržaju potvrde (str. 74.) na dan 16.
listopada 1990. kada je stupio na snagu ZID ZŠ-a te na dan 23. srpnja 1991. bila
unutar građevinskog područja naselja nije od utjecaja na stjecanje vlasništva
tuženika, niti je zbog te činjenice vlasništvo nekretnine stekao tužitelj. Osim toga,
pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16.
listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u

9 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga Zakon o
lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/1992., 94/1993. i 117/1997.,
dalje: ZLSU) koji je donesen 1992. nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina,
šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU-a određeno da bi šume i
šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice
lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Utoliko
treba zaključiti da tužitelj nije postao vlasnik predmetnih zemljišta pretvorbom.

35. Međutim, uviđajem na predmetnoj nekretnini i vještačenjem sud je utvrdio
da su na dijelu predmetnih zemljišta izgrađeni objekti, a što je tvrdio tužitelj u tužbi.

36. Prema nalazu i mišljenju koji je sačinila pravna osoba ovlaštena za
obavljanje poslova vještačenja Terestrika d.o.o. čest. zem. 199/63, K.O. Splitska, na
Skici vještva lik označen točkama 25, 31, 30, 29, 26, 25, ima površinu 1027 m², u
naravi u svom središnjem dijelu predstavlja zemljište obraslo niskim raslinjem,
šikarom i borovima, na sjeverno-istočnom dijelu dio makadama uz asfaltirani put koji
služi kao parkiralište, u jugo-zapadnom djelu predstavlja dio objekta vrtića s
dvorištem, a na zapadnom djelu dio makadama kojim se pristupa objektima vrtića.
Nadalje, čest.zem.199/64, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 18, 31,
25, 23, 19, 18, površine 644 m², u naravi u svom središnjem dijelu predstavlja dio
makadama kojim se pristupa objektima vrtića, dok ostatak čestice predstavlja
zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i borovima, čest. zem. 199/65, K.O.
Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 17, 18, 19, 20, 16, 17, površine 624
m², u naravi u svom središnjem dijelu predstavlja dio makadama kojim se pristupa
objektima vrtića, na sjeverno-istočnom dijelu dio makadama uz asfaltirani put koji
služi kao parkiralište, dok ostatak čestice predstavlja zemljište obraslo niskim
raslinjem, šikarom i borovima. Nadalje, čest. zem. 199/66, K.O. Splitska, na Skici
vještva lik označen točkama 13, 14, 15, 16, 17, 13, površine 572 m², u naravi u svom
središnjem dijelu predstavlja dio makadama kojim se pristupa objektima vrtića, u
svom sjevernom djelu dio dječjeg igrališta omeđenog betonskim zidom, dok ostatak
predmetne čestice predstavlja zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i borovima,
čest. zem. 199/68, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 1, 2, 3,… 8, 9,
1, površine 822 m², u naravi predstavlja zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i
borovima. Ta čestica je omeđena djelomično s južne strane betonskim zidom. Čest.
zem. 199/69, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 5, 6, 11, 10, 5,
površine 557 m², u naravi predstavlja u svom zapadnom djelu dio dječjeg igrališta
omeđenog betonskim zidom, dok ostatak čestice predstavlja zemljište obraslo niskim
raslinjem, šikarom i borovima. Čestica je omeđena s južne strane betonskim zidom.
Čest. zem. 199/70, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 10, 14, 15,
22, 12, 11, 10, površine 588 m², u naravi predstavlja u svom sjevernozapadnom djelu
dio dječjeg igrališta omeđenog betonskim zidom, dok ostatak čestice predstavlja
zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i borovima. Čestica je omeđena s južne
strane betonskim zidom. Čest. zem. 199/71, K.O. Splitska, na Skici vještva lik
označen točkama 15, 16, 20, 21, 22, 15, površine 588 m², u naravi predstavlja
zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i borovima, omeđeno s južne strane
betonskim zidom. Čest. zem. 199/72, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen
točkama 20, 19, 23, 24, 21, površine 639 m², u naravi u svom južnom djelu
predstavlja dio igrališta vrtića, dok ostatak predstavlja zemljište obraslo niskim
raslinjem, šikarom i borovima, omeđena s južne strane betonskim zidom, Čest. zem.
199/73, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 23, 25, 26, 27, 24, 23,

10 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

površine 664 m², u naravi u svom centralnom djelu predstavlja dio igrališta vrtića sa
stepeništem i zidovima, dok ostatak predstavlja zemljište obraslo niskim raslinjem,
šikarom i borovima. Predmetna čestica je omeđena s južne strane betonskim zidom.
Čest. zem. 199/74, K.O. Splitska, na Skici vještva lik označen točkama 26, 29, 28,
27, 26, površine 695 m², u naravi u svom zapadnom djelu predstavlja dio objekata
vrtića, dok ostatak predstavlja zemljište obraslo niskim raslinjem, šikarom i borovima,
omeđeno s južne strane betonskim zidom. U prilogu nalaza i mišljenja vještak je
dostavio orto-foto snimak preklopljen s katastarskim planom iz kojeg su vidljiva
utvrđenja vještaka sadržana u nalazu i mišljenju. Pored toga sud je neposrednim
opažanjem prilikom uviđaja, na kojemu je sudjelovao sudski vještak, opazio stanje
izgrađenosti predmetnih zemljišta, odnosno da je na pojedinim zemljištima izgrađen
objekt vrtića te dječje igralište opremljeno spravama za igru, ograđeno betonskim
zidom visine oko 40 cm na koji je položena žičana ograda visine oko 1,2 m.

37. Uviđajem i vještačenjem je dakle utvrđena činjenica da je na zemljištima
oznake čest. zem. 199/63 i čest. zem. 199/74 izgrađena zgrada dječjeg vrtića te da
se na zemljištima oznake čest. zem. 199/72 i čest.zem. 199/73 izgrađeno igralište
vrtića. Utvrđeno je da čest.zem. 199/64, čest. zem. 199/65 i čest.zem. 199/66 u
svom središnjem dijelu predstavljaju dio makadama kojim se pristupa objektima
vrtića. Utvrđeno je da je na čest.zem. 199/69 i čest.zem. 199/70 izgrađeno dječje
igralište omeđeno betonskim zidom (koje se nalazi i na čest.zem. 199/67 u odnosu
na koju je tužitelj povukao tužbu). Pored ovih čestica, na ovom lokalitetu nalaze se i
čest.zem. 199/68 i čest.zem. 199/71 koje u naravi predstavljaju zemljište obraslo
niskim raslinjem, šikarom i borovima. Čest.zem. 199/63 na kojoj se nalazi makadam
uz asfaltirani put koji služi kao parkiralište i dio objekta vrtića s dvorištem, te dio
makadama kojim se pristupa objektima vrtića, nema materijaliziranih međa na terenu.
Materijaliziranih međa na terenu nema ni kod čest.zem. 199/64, čest.zem. 199/65,
čest. zem. 199/96. Čest.zem. 199/68,. 199/69, 199/70, 199/71, 199/72, 199/73 i
199/74 omeđene su s južne strane betonskim zidom, dok ostale međe nisu
materijalizirane na terenu. Dakle, između svih ovih zemljišta nisu uočene bilo kakve
podjele na terenu, štoviše, utvrđeno je da je ovaj lokalitet s južne strane omeđen
betonskim zidom. Treba dakle zaključiti da je riječ o prostoru koji čini jedinstvenu
funkcionalnu cjelinu.

38. Kako nije bilo spora o tome da je objekte izgradio tužitelj, a s obzirom na to
da je utvrđeno da je gradnja poduzeta u vrijeme kada je tuženik već bio vlasnik
zemljišta, zaključiti je da je tužitelj gradio na tuđem zemljištu.

39. Stoga je trebalo utvrditi je li tužitelj građenjem na tuđem zemljištu mogao steći vlasništvo tog zemljišta.

40. Građenje na tuđem zemljištu uređeno je člankom 152., 153. i 154. Zakona
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998.,
137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006.,
146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje:
ZV).

41. Propisano je člankom 152. ZV-a da zgrada koju netko bez znanja i volje
vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku tog zemljišta. Vlasnik
ima pravo zahtijevati da mu se preda u posjed njegovo zemljište sa zgradom, a

11 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

graditelj će moći od vlasnika tražiti naknadu, ako je na to ovlašten po pravilima
obveznoga prava. Vlasnik zemljišta koji za to ima pravni interes može, umjesto prava
iz stavka 2. toga članka, zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, pa će graditelj biti
dužan po tom zahtjevu postupiti, ne tražeći nikakve naknade za to, ali je ovlašten sav
materijal koji je bio njegov uzeti za sebe. Pravo vlasnika na naknadu od graditelja
prosuđuje se po pravilima obveznoga prava. Sa stajališta Zakona smatra se zgradom
svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na
njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo
stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe.

42. Propisano je člankom 153. ZV-a da zemljišna čestica sa zgradom koja je
na njoj izgrađena pripada graditelju, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije
bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta
ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

43. Propisano je člankom 154. ZV-a da zgrada pripada vlasniku zemljišta i kad
nije bez odgode zabranio gradnju, ako graditelj nije bio pošten, no vlasnik zemljišta
tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja. Graditelj je u tom slučaju
ovlašten uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti za sebe svoj materijal koji je
bio ugradio u zgradu, ali ne nakon što protekne rok u kojem bi po pravomoćnosti
odluke suda trebao dobrovoljno predati posjed zemljišta sa zgradom njezinu vlasniku.

44. Trebalo je dakle ispitati postupanje i subjektivni odnos oba subjekta prema
činu građenja, onoga koji gradi (graditelja), dakle tužitelja i vlasnika zemljišta,
odnosno tuženika jer o tome ovise pravni učinci građenja na tuđem zemljištu.

45. Dakle, trebalo je učiniti ocjenu poštenja tužitelja, a i ne samo njegova
poštenja, već i poštenja tuženika kao onoga koji je u vrijeme gradnja bio vlasnik
zemljišta, jer je nužno procijeniti odnos obiju strana prema faktu građenja. Procjena
tužiteljeva, graditeljeva poštenja čini se ocjenom toga je li znao i mogao znati da
gradi na tuđem zemljištu. U vrijeme poduzimanja građenja tuženikovo pravo nije bilo
deklarirano, odnosno nije bilo publicirano upisom u zemljišne knjige, a s druge strane
prednik tužitelja je bio upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, izuzev čest. zem.
199/68. U izvodu iz posjedovnog lista broj 296 za K.O. Splitska, Državne geodetske
uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Split,
Ispostave za katastar nekretnina Supetar, Klasa: 935-07/16-01/87, urbroj: 541-26-02-
02/8-16-2 od 2. veljače 2016. kao posjednik katastarskih čestica 199/63, 199/64,
199/65, 199/66, 199/69, 199/70, 199/71, 199/72, 199/73 i 199/74 upisan je Narodni
odbor općine Supetar.

46. Osim toga u upravnom postupku pred tijelom državne uprave, dakle pred
tuženikovim tijelom, tužitelj je ishodio odobrenje za gradnju. Osim toga i u ovoj parnici
tuženik je tvrdio da je stekao vlasništvo predmetnih zemljišta još 1992., pozivajući se
na odredbu članka 87. ZLSU-a, dakle smatrajući da je zbog statusa zemljišta kao
građevinskog u granicama utvrđenim prostornim planom stekao vlasništvo istog. Ove
okolnosti upućuju na zaključak da je tužitelj bio pošten graditelj jer nije bilo okolnosti
zbog kojih bi trebao smatrati u to da gradi na tuđem zemljištu.

47. Tuženik pak nije zabranio gradnju, odnosno od njega je izostalo jasno,
nedvojbeno i ozbiljno protivljenje gradnji, a znao je za gradnju. Taj zaključak proizlazi

12 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

iz činjenice što je baš tuženik, odnosno tijelo državne uprave dalo odobrenje za
gradnju. Građenje zgrade vrtića tužitelj je poduzeo na temelju građevne dozvola
Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu
okoliša Split Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-
03/00-01/0058, Ur.broj: 2181-04/8-01-00-0002 od 25. kolovoza 2000. Člankom 45.
Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 52/99., 75/99.) bilo je propisano da
građevnu dozvolu izdaje ured državne uprave u jedinici područne (regionalne)
samouprave, odnosno upravni odjel Grada Zagreba nadležan za poslove
graditeljstva na čijem se području građevina gradi. Prema članku 16. Zakona o
sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/1993., 92/1996., 48/1999.,
15/2000. i 127/2000.) tijelo koje je odlučivalo o tužiteljevu pravu da gradi na
predmetnom zemljištu je tijelo državne uprave, odnosno tijelo tuženikove uprave, pa
treba zaključiti da je onda kada je to tijelo saznalo za gradnju, za gradnju saznao i
tuženik. Stoga je tuženik, koji je znao za gradnju, a nije zabranio gradnju nepošten
vlasnik.

48. Stoga treba zaključiti da je učinak poduzetog građenja, a na temelju članka

153. ZV-a, taj da zemljišne čestice sa zgradom koja je na njima izgrađena pripadaju
graditelju. Pri tome treba kazati da je tužitelju dozvoljena izgradnja ambulante i
dječjeg vrtića u Splitskoj na kat.čest.zem. 199/62, 199/63, 199/64, 199/65, 199/66,
199/67, 199/68, 199/69, 199/70, 199/71, 199/72, 199/73, 199/74 K.O. Splitska,
prema projektu građevine od Obala d.o.o. iz Splita iz rujna 1999. (arhitektonsko-
građevinski projekt), prema projektu vodovoda i kanalizacije Tub d.o.o. iz Splita iz
rujna 1999. i projektu elektroinstalacije jake i slabe struje te gromobrana Volt-ing
d.o.o. iz Splita iz prosinca 1990. građevnom dozvolom Ureda za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Split Splitsko-
dalmatinske županije, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I-361-03/00-01/0058, Ur.broj:
2181-04/8-01-00-0002 od 25. kolovoza 2000. Potom je tužitelju dozvoljena uporaba
ambulante i dječjeg vrtića na kat.čest.zem. 199/62, 199/63, 199/64, 199/65, 199/66,
199/67, 199/68, 199/69, 199/70, 199/71, 199/72, 199/73, 199/74 K.O. Splitska
uporabnom dozvolom Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe
za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove,
Ispostava Supetar, klasa: UP/I-361-05/03-01/0001, urbroj: 2181-05/8-02-03-0003 od

14. veljače 2003. Dakle, iako je na dijelu u tužbi pobrojanih čestica zemlje odnosno
zemljišta izgrađena zgrada, već iz ovih akata kojima je dozvoljena gradnja i
dozvoljena uporaba izgrađene građevine, a pored toga iz uviđenog i od vještaka
prezentiranog stanja predmetne nekretnine, treba zaključiti da sva ova zemljišta
predstavljaju cjelinu dječjeg vrtića u Splitskoj, pa da je tužitelj poduzetim građenjem
koje tuženik nije zabranio stekao vlasništvo zemljišta pobrojanih u tužbi.

49.Stoga je na temelju članka 153. ZV-a tužitelj stekao pravo vlasništva tih čestica te je prihvaćen tužbeni zahtjev.

50. Tužitelj je tvrdio i to da je stekao pravo vlasništva predmetnih zemljišta
dosjelošću, navodeći da kroz razdoblje dulje od sedamdeset godina posjeduje
predmetnu nekretninu zakonitim, samostalnim, istinitim, neposrednim i poštenim
posjedom.

51. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu

13 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

52. Člankom 159. stavkom 2. ZV-a propisano je da samostalni posjednik (onaj
koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik) čiji je posjed nekretnine zakonit (ako
posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja), istinit (ako nije pribavljen ni
silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja ) i pošten (ako posjednik
kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga
posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik
sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada), stječe nekretninu dosjelošću u
vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

53. Člankom 159. stavkom 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik
nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom
dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

54. Člankom 159. stavkom 4. ZV-a propisano je da samostalni posjednik stvari
u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica
područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari
u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe
za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, stječe dosjelošću vlasništvo tih stvari tek
pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed
neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz 3. tog članka.

55. Iz sadržaja zemljišne knjige proizlazi da je prednik tužitelja 1988. prenio
pravo korištenja predmetne nekretnine na Palas-turist gradski trgovski centar Skopje
koje je imalo upisano pravo korištenja u svrhu izgradnje apartmanskog naselja na
temelju rješenja Općine Brač i ugovora o korištenju zemljišta od 3. lipnja 1988. do 30.
listopada 1991. To je potvrdio i svjedok Juraj Krstulović, koji je obavljao razne
funkcije u Općini Brač 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća pa je tako bio i predsjednik
Općine Brač i predsjednik Izvršnog vijeća Općine Brač. On je kazao da je nekretnina
bila društveno vlasništvo i da je odlučeno polovinom 80-ih godina prošlog stoljeća,
kad su uvidjeli šanse za razvoj turizma u Splitskoj, nekretninu prodati Eurotelu iz
Skopja radi izgradnje hotela. To da je i realizirano, međutim da nije plaćena cijena,
mada je ugovor sklopljen i prihvaćeno idejno rješenje budućeg hotela na tom
zemljištu.

56. Svjedok Ivo Afrić, koji je bio predsjednik mjesnog odbora Splitska
posljednjih pet godina izjavio je da je tek to da su sastanke održavali u zgradi
položenoj uz vrtić, a da nema drugih saznanja jer je živio u Splitu i povremeno
dolazio.

57. Iz navedenog, a isto tako niti iz sadržaja ostalih dokaza sud ne može
zaključiti na nedvojben način kada je tužitelj i na kojoj osnovi stekao posjed
predmetne nekretnine. No, očigledno je prednik tužitelja posjedovao predmetnu
nekretninu do 1988. To potvrđuje iskaz svjedoka Jurja Krstulovića i činjenica upisa
prednika tužitelja u posjedovnom listu broj 296. Međutim, prednik tužitelja je 1988.
prestao posjedovati predmetnu nekretninu. Osim toga treba kazati i to da tužitelj nije
dokazao do te mjere da sud može nedvojbeno zaključiti da je kao pošteni posjednik
posjedovao predmetna zemljišta u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva.

14 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

Naime, tužitelj je tužbu podnio 5. prosinca 2018. Uzimajući u obzir sadržaj iskaza
svjedoka, kao i sadržaj ostalih izvedenih dokaza ne može se sa sigurnošću zaključiti
o tome da je tužitelj predmetnu nekretninu posjedovao u razdoblju od četrdeset
godina koje je prethodilo podnošenju tužbe, niti su ispunjene pretpostavke da bi se
uopće uračunavalo posjedovanje predmetnih zemljišta prije 8. listopada 1991.

58. Stoga je trebalo zaključiti da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnih zemljišta dosjelošću.

59. Slijedom navedenog o tužbenom zahtjevu odlučeno je kao u izreci presude.

60. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 2.
stavka 1. ZPP-a te članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju odredbi Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012.,
118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. , dalje: Tarifa).

61. Uzimajući u obzir sve okolnosti bitne za odlučivanje o zahtjevu za naknadu
troškova parničnog postupka, sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove
parnice trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 617,50
EUR/4.652,55 kn (Tbr. 28.Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 617,50 EUR /

4.652,55 kn (Tbr.7.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku
koje je održano 8. lipnja 2020. u iznosu od 617,50 EUR/4.652,55 kn (Tbr.9.1.Tarife),
trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 26.
listopada 2020. u iznosu od 617,50 EUR/4.652,55 kn (Tbr.9.1.Tarife), zastupanje na
uviđaju 15. srpnja 2021. u iznosu od 617,50 EUR/4.652,55 kn (Tbr.9.7.Tarife) i trošak
zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 16. listopada 2023.
u iznosu od 617,50 EUR/4.652,55 kn (Tbr.9.1.Tarife).

62. Sud je priznao tužitelju kao potreban za vođenje ove parnice trošak
sastava žalbe protiv presude u iznosu od 771,87 EUR / 5.815,69 kn (Tbr.10.1.
Tarife), kao i trošak vještačenja u iznosu od 741,50 EUR / 5.586,83 kn.

63. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.218,37 EUR / 39.317,80 kn.

64. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava
podneska po punomoćniku odvjetniku od 12. ožujka 2019. u iznosu od 617,50 EUR /

4.652,55 kn jer je u prilogu tog podneska tužitelj po pozivu suda dostavio odluku
nadležnog državnog odvjetništva na zahtjev za mirno rješenje spora. Osim što ovaj
podnesak nije podnesak određen Tbr.8.1. Tarife, dužnost je tužitelja bila već uz
tužbu, a s obzirom da je nadležno državno odvjetništvo odlučilo o zahtjevu za mirno
rješenje spora, dostaviti sudu tu odluku. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik
naknadi trošak sastava podneska od 22. listopada 2020. u iznosu od 617,50 EUR /

4.652,55 kn jer je tužitelj ovaj podnesak predao na ročištu održanom 26. listopada

2020. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podneska
po punomoćniku odvjetniku od 27. listopada 2020. u iznosu od 617,50 EUR /

4.652,55 kn jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, s obzirom da
je istim tužitelj dostavio izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u odnosu na koju je
kasnije povukao tužbu. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak

15 Poslovni broj: 3 P-205/2023-11

sastava podneska od 6. veljače 2021. u iznosu od 617,50 EUR / 4.652,55 kn jer
tužitelj nije sastavio taj podnesak odnosno podnesak tužitelja od 6. veljače 2021. nije
dostavljen u spis.

65. Sud je odbio i zahtjev tužitelja za plaćanje troškova sudske pristojbe jer je njegov zahtjev neodređen.

66. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.470,00 EUR / 18.610,22 kn.

67. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u izreci pod točkama II i III.

U Splitu 5. prosinca 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila
uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za
stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi
Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- odvjetnik Dean Rahan, Supetar
- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu
- u spis