REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-5195/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB 28495895537, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37b, protiv tuženika LUXURY SUITES SPLIT ZEBIĆ d.o.o., Split, Put Radoševca 32, OIB 42403489566, kojeg zastupa punomoćnik Josip Feher, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & Partneri d.o.o., Split, Lička 4.a, radi isplate iznosa od 1.413,58 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-122/2022-11 od 24. listopada 2022., 24. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-122/2022-11 od 24. listopada 2022. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 275,40 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina poslovni broj Ovrv-2240/2021 od 31. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 10.650,67 kn / 1.413,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 6.625,18 kn / 879,31 EUR od 3. rujna 2020. i na iznos od 4.025,49 kn / 534,27 EUR od 23. studenog 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kn / 190,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 31. kolovoza 2021. do isplate (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut i odbijen tužbeni zahtjev za plaćanje dijela kamata i troškova ovršnog postupka u iznosu od 125,00 kn / 16,59 EUR s kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 4.400,00 kn / 583,98 EUR s kamatama od 24. listopada 2022. do isplate (točka III. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.875,00 kn / 248,85 EUR s kamatama (točka IV. izreke).

1.1. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio primjenom odredaba čl. 1111., 1115. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), jer je utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika zahtijeva povrat iznosa koje je tužitelj platio korisnicima kartice s osnove prihvaćenih reklamacija za uslugu smještaja kod tuženika.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je izjavio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer protivno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a nije uzeo u obzir tuženikov podnesak od 2. rujna 2022. niti je naveo razloge takvog postupanja. Tuženik tvrdi da se time očitovao na dokaze koje je dostavio tužitelj, a da to nije mogao ranije učiniti, jer se time informatički manipuliralo. Naime, tuženikov punomoćnik nije osoba informatičke struke i taj dokaz uspio je slučajno otvoriti tek isti dan kad je poslan sudu. Iz tih razloga, tuženik tvrdi da bez svoje krivnje nije ranije mogao iznijeti ni predložiti dokaze i činjenice.

2.1. Daljnjim navodima tuženik tvrdi da korisnica usluga Josie Marie nije podnijela zahtjev za povrat sukladno pravilima iz Općih uvjeta, nije ga podnijela tužitelju već njenoj banci izvan Republike Hrvatske. Novac je vraćen banci korisnika koja je prvotno vratila korisnicima novac i potom od tužitelja tražila povrat. Tuženik tvrdi da je to posljedica manipulacije dokazima i da je sud odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka pa o odlučnim činjenicama u presudi postoji proturječje (čl. 354. st. 2. t. 4. i 11. ZPP-a). Uz navedeno, sud je korisnika kartice netočno definirao kao potrošača, jer je riječ o pravnom odnosu između dvije pravne osobe kojeg treba razlikovati od odnosa tuženika i potrošača, njih i njihovih banaka te banaka i tužitelja. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovarajući na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda, smatrajući da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

5.1. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u ovom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) pa se pobijana presuda može pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Pobijanu presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se žalbeni navodi takve naravi u ovom žalbenom postupku ne ispituju.

6. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na povrat iznosa kojeg je tužitelj platio korisnicima kartica uslijed otkaza rezervacije smještaja kod tuženika te zbog neautoriziranog terećenja kartice pri rezervaciji smještaja kod tuženika. Tužitelj kao pružatelj platnih usluga ugovaranja prihvaćanja kartica i tuženik kao korisnik usluga 3. srpnja 2019. sklopili su Okvirni ugovor o prihvaćanju kartica kojim se tužitelj obvezao tuženiku omogućiti uslugu prihvaćanja kartica kao bezgotovinskog sredstva plaćanja na prodajnom mjestu tuženika na kojem pruža usluge smještaja. Tuženik je prihvatio tužiteljeve Opće uvjete poslovanja, Smjernice za prihvaćanje kartica prilikom rezervacije i naplate smještaja te Smjernice za iniciranje transakcija ručnim unosom podataka o kartici.

7. Tuženik u žalbi dovodi u pitanje pravilnost postupanja prvostupanjskog suda ističući propust suda uzeti u obzir i cijeniti njegov podnesak s prilozima kojeg je dostavio 2. rujna 2022. Međutim, ovaj sud utvrđuje da se tuženik neosnovano protivi takvom postupanju prvostupanjskog suda koji je u obrazloženju pobijane presude za to naveo jasne i pravilne razloge, što prihvaća i ovaj sud. Zaključak je ovoga suda da pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to tuženik žalbom neosnovano upućuje, pozivajući se pritom i na navodno nedopušteno tužiteljevo raspolaganje (čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 3. st. 3. ZPP-a).

7.1. Odredbom čl. 143.c ZPP-a propisano je da se dostava pismena u elektroničkom obliku obavlja putem informacijskog sustava (st. 1.). Sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koje on mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov pretinac, inače nastupaju posljedice iz st. 5. te zakonske odredbe (st. 2.). Informacijski sustav istodobno sa slanjem pismena šalje adresatu na adresu elektroničke pošte i informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi, a u poruci se upozorava na pravne posljedice iz st. 5. (st. 3.). Adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički potvrdi primitak pismena (st. 4.). Smatra se da je dostava prema st. 4. obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena (st. 5.). Informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku (st. 6. ZPP-a).

7.2. Tužitelj je tijekom prethodnog postupka, po primitku tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi, prvostupanjskom sudu dostavio podnesak s prilozima od 14. travnja 2022. (str. 25.-117. spisa). Tužiteljev punomoćnik je predao sudu taj isti podnesak s prilozima ponovljeno 20. travnja 2022. (na upit suda i radi strojne čitljivosti datoteka, u odgovarajućem formatu, str. 118.-171. spisa). Potom je taj podnesak otpremljen tuženikovom punomoćniku putem informacijskog sustava 21. travnja 2022. Smatra se da je dostava podneska s prilozima tuženiku uredno izvršena 7. svibnja 2022., budući da ga tuženikov punomoćnik nije preuzeo iz sigurnosnog poštanskog pretinca u zakonskom roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac (čl. 143.c st. 4. ZPP-a, u vezi sa čl. 133. st. 5. ZPP-a).

7.3. Nadalje, osnovom odredbe čl. 461.a ZPP-a, tuženik je bio dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tog tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. To znači da je krajnji rok do kojeg je on to bio dužan učiniti protekao protekom dana 22. svibnja 2022. Tuženik je na to pravilno upozoren u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-122/2022-2 od 16. ožujka 2022. kojeg je tuženikov punomoćnik zaprimio 19. ožujka 2022., sukladno čl. 461.a st. 5. ZPP-a. Budući da je tuženik dostavio podnesak 2. rujna 2022., dakle po proteku zakonom propisanog roka, prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir tu tuženikovu parničnu radnju.

7.4. Tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje iznijete činjenice na osnovi kojih je prvostupanjski sud odlučio ne uzeti u obzir navedeni tuženikov podnesak, već tvrdi: a) da prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto taj tuženikov podnesak nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja, te b) da se on na taj tužiteljev podnesak nije mogao ranije očitovati, jer se tim dokazom informatički manipuliralo pa je njegov punomoćnik taj dokaz uspio slučajno „otvoriti“ tek naknadno. Međutim, prvostupanjski sud je, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, iznio i jasno obrazložio pravilne razloge zašto nije uzeo u obzir navedeni tuženikov podnesak. Nadalje, tuženik nije, kako u tom podnesku od 2. rujna 2022. tako niti do zaključenja prethodnog postupka tj. na pripremnom ročištu kao niti do zaključenja glavne rasprave, uopće iznio tvrdnju da bez njegove krivnje nije mogao na vrijeme iznijeti činjenice i predlagati dokaze sadržane u tom podnesku. Tuženik to pokušava učiniti tek u žalbi, neargumentirano i bez dokaza. I konačno, ako tuženik tvrdi da se podneskom informatički manipuliralo pa da ga iz tog razloga on nije uspio „otvoriti“ i upoznati se s njegovim sadržajem nego da je to uspio tek na isti dan kad je podnesak dostavio sudu, bio je dužan s obzirom na zakonom propisano upozorenje iz sudskog rješenja (čl. 461.a st. 5. ZPP-a) pravovremeno navesti razloge zakašnjelog postupanja i to dokazati što nije učinio, niti je, osim paušalno, to učinio u žalbi.

8. Iznosi koje tužitelj potražuje u ovoj parnici predstavljaju iznose vraćene korisnicima kartica nakon što su prihvaćene njihove reklamacije vezano uz otkazivanje usluge smještaja kod tuženika, odnosno nakon što je tužitelj utvrdio da tuženik nije zatražio pisanu potvrdu korisnika kartice za rezervaciju smještaja (neautorizirano terećenje). Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj ima pravo na povrat tih iznosa i za tu svoju odluku iznio valjane razloge, u skladu s rezultatima izvedenih dokaza, čemu se tuženik u žalbi neosnovano protivi.

9. U odnosu na prvi slučaj, iz isprava u spisu proizlazi da se korisnica tuženikove usluge obratila Odjelu za osporavanje transakcija zahtjevom za povrat sredstava plaćenih tuženiku, zbog otkazivanja smještaja kod tuženika uslijed pandemije Covid-19. Ona se na taj način višekratno obraćala i tuženiku te ga obavijestila da joj je i let otkazan zbog istih razloga, ali je tuženik odbijao izvršiti povrat novca s obrazloženjem da se radi o bespovratnoj rezervaciji. Tužitelj je obavijestio tuženika da korisnica kartice od svoje kartične kuće zahtijeva povrat novca o čemu je obaviješten tužitelj kao pružatelj usluga beskontaktnog plaćanja tuženiku. Tužitelj je uvažio reklamaciju i izvršio povrat iznosa plaćenog na ime te otkazane rezervacije.

9.1. Neosnovano tuženik u žalbi smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za prihvaćanje reklamacije te da nema uvjeta za povrat novčanih sredstava tužitelju, jer suprotno proizlazi iz rezultata izvedenih dokaza. Sukladno čl. 5. i čl. 6. Općih uvjeta korisnik kartice može podnijeti prigovor na utrošak/transakciju nastalu na prodajnom mjestu ugovornog korisnika; to ne znači da se korisnik mora izravno obratiti tužitelju da bi se smatralo da je podnio prigovor. Korisnica se obratila partneru tužitelja tj. izdavatelju njene kartice vezano uz rezervaciju smještaja kod tuženika koju je platila i otkazala, ali povrat novca nije bila još dobila.

9.2. U odnosu na razlog otkazivanja plaćene rezervacije, Zakonom o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“ broj: 130/17, 25/19, 98/19, 42/20) u odredbi čl. 37. st. 6. propisano je pravo putnika na raskid ugovora o putovanju prije početka paket-aranžmana bez plaćanja naknade za raskid u slučaju izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći, a koje su nastupile na odredištu ili neposrednoj blizini i koje znatno utječu na ispunjenje paket-aranžmana ili koje znatno utječu na prijevoz putnika na odredište. Nesumnjivo pandemija Covid 19 koju je Republika Hrvatska proglasila 12. ožujka 2020. predstavlja takav razlog i daje osnovu za povrat iznosa plaćenog na osnovi raskinutog pravnog posla za uslugu koja nije pružena upravo iz tih razloga. Zato i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tuženikovoj obvezi tužitelju vratiti navedeni iznos.

10. U odnosu na drugi slučaj, tužitelj potražuje od tuženika povrat plaćenog, jer je nakon reklamacije korisnika kartice utvrdio da korisnik nije dao potvrdu za terećenje prilikom plaćanja rezervacije smještaja kod tuženika, te da je tuženik to propustio zatražiti od vlasnika kartice. Zato je tužitelj vratio korisniku novac koji je doznačen tuženiku na ime troškova rezervacije smještaja. Vlasnik kartice nije odobrio transakciju za uslugu rezerviranja smještaja kod tuženika, nije u njoj sudjelovao niti potpisao ispravu za rezerviranje smještaja. To znači da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 9. Općih uvjeta ugovora, budući da on nije zatražio od korisnika kartice ime i prezime, adresu na koju prima račun, broj kartice i rok valjanosti kartice. Zbog tuženikovog propusta ispunjene su pretpostavke za povrat i tog iznosa korisniku kartice, što je tužitelj i učinio. Uostalom, tuženik se u žalbi ni ne protivi zaključcima prvostupanjskog suda u tom dijelu.

11. Pravilnom primjenom odredaba čl. 1111., 1115. i 29. st. 2. ZOO-a prvostupanjski sud je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je slijedom svega navedenog, odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe, pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

12. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan, jer nije riječ o potrebnom trošku za vođenje ove parnice koji bi trebala snositi suprotna strana u sporu (čl. 155. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 24. siječnja 2024.

Sudac

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30862-a2aaf

Kontrolni broj: 05401-a9bd2-30a11

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.