REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: UsI-1889/22-11
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. T. iz G., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S.-m., S., radi odjave prebivališta, 24. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S.-m., broj: 511-10-13/04-UP/I- 81/2022, od 19. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tužitelju se odjavljuje prebivalište prijavljeno na adresi u G., te mu se nalaže da u roku od osam dana, od dana izvršnosti tog rješenja, dostavi policijskoj postaji G. osobnu iskaznicu broj …, uz obrazloženje tuženika kako tužitelj stvarno boravi na drugom mjestu od onog koje je evidentirano mjesto njegovog prebivališta.
2. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužitelj ističe kako je izaslani djelatnik društva E. A. te da kao njihov djelatnik radi u H., Republika Njemačka. Dodaje kako je uslijed korona mjera njegova prijava rada izvršena tek u ožujku te da je tijekom tog perioda telefonski kontaktirao s tuženikom kojeg je izvijestio kako ne posjeduje potrebne dokumente, ali da će ih dostaviti poštom čim ih dobije. Upravo postupajući po tom dogovoru navodi kako je odmah po ishođenju potrebnih dokumenata iste i ovjerio 8. travnja 2022. u konzulatu Republike Hrvatske, nakon čega ih je bez odlaganja odaslao na adresu Policijske postaje u G. Dodaje da nakon ovog pa sve do zaprimanja osporenog rješenja nije primao nikakve pozive od policije, iz kojeg razloga je smatrao da je pitanje njegove prijave okončana stvar. Ističe da tuženik u svom odlučivanju nije u obzir uzeo sporost rada institucija uzrokovanih korona mjerama, nije provjerilo da li je njegova dokumentacija odaslana u Policijsku postaju G., kao i njegove životne okolnosti, odnosno da je on jedini hranitelj obitelji s troje maloljetne djece, da živi u kući oštećenoj u potresu te da je hrvatski branitelj. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je postupak provjere započeo po službenoj dužnosti, nakon što je utvrdio da je Općinski sud u S. zatražio provjeru prebivališta tužitelja uslijed nemogućnosti dostave sudskog pismena. Navodi kako je terenskom provjerom utvrđeno da tužitelj ne stanuje na adresi na kojoj je prijavljen, da živi i radi u Republici Njemačkoj te da nije prijavio privremeni odlazak, sukladno članku 3. Zakona o prebivalištu. Tuženik ukazuje kako je slijedom ovih utvrđenja sačinio osporeno rješenje. U odnosu na navode tužbe ukazuje kako se tužitelj nalazi u Njemačkoj od početka 2022. godine te da je stoga prijavu privremenog boravka mogao izvršiti i u konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u Republici Njemačkoj. Dodaje da u knjizi ulazne pošte ne nalazi da je zaprimio pismeno s bilo kakvom po tužitelju priloženom dokumentacijom. Ukazuje da on, bez postojanja prijave i ne može znati gdje se tužitelj nalazi, iz kojeg razloga ga posljedično logično i ne može prikupljati drugu dokumentaciju u njegovo ime. Dodaje da je nakon pokretanja postupka 6. svibnja 2022. pozvao tužitelja da se izjasni o svim činjenicama relevantnim u ovom predmetu, ali da se tužitelj tom pozivu uopće nije odazvao. Predlaže Sudu da odbije tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.
4. Sud je 17. siječnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12. i 158/13.), propisano je da će policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.
8. Člankom 12. stavkom 3. Zakona o prebivalištu određeno je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
9. Sukladno navedenim odredbama Sud zaključuje kako je razlog za odjavu prebivališta rezultat terenske provjere, odnosno i okolnost da javno pravno tijelo o toj okolnosti zaprimi obavijest od strane drugih tijela javne vlasti odnosno i od drugih pravnih ili fizičkih osoba.
10. Spisu tuženika prileži službena zabilješka Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S.-m., broj: 511-10-13/04-UP/I-81/2022, od 13. travnja 2022., a kojom je navedeno da je Općinski sud u G. zatražio utvrđenje točne adrese prebivališta za tužitelja, budući na prijavljenoj adresi nije postojala mogućnost dostave sudskih pismena. Iz ovog razloga je provedena terenska provjera te policijski službenici, dolaskom na adresu prijave, nisu zatekli tužitelja, nakon čega su od njegove supruge saznali da je tužitelj još u veljači otišao raditi u Njemačku, ali da ni ona ne zna na kojoj adresi se njen suprug trenutno nalazi. Službenom zabilješkom je navedeno i kako je nakon pribavljenih saznanja obavljen telefonski razgovor sa tužiteljem osobno, kojom prilikom je tužitelj izvijestio policijske službenike kako živi i radi na području Republike Njemačke, gdje nema reguliran boravak.
11. Ovakav sadržaj službene bilješke donekle je u suglasnosti i s navodima tužbe u dijelu u kojem se nespornim čini okolnost vremena i mjesta odlaska tužitelja izvan teritorija Republike Hrvatske bez valjanog reguliranja boravka te okolnost komunikacije s policijskim službenicima. Činjenice koje su u ovom predmetu sporne su da li je tužitelj, nakon ili prije komunikacije s službenim osobama tuženika, istima dostavio ovjerenu dokumentaciju, o razlozima privremenog odlaska.
12. Člankom 5. stavkom 3. Zakona propisano je da ako osoba napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske u svrhu obrazovanja, obavljanja poslova koji nisu trajnog karaktera i vezani su za određeno vremensko razdoblje, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužna je to prijaviti nadležnom tijelu na čijem području ima prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prilaganje odgovarajuće dokumentacije o razlozima privremenog odlaska.
13. Razmatrajući naprijed citiranu odredbu Sud nalazi kako je osoba u mogućnosti regulirati boravak i u situacijama u kojima iz Republike Hrvatske odlazi na dulji period od godinu dana u svrhu obavljanja poslova koji nisu trajnog karaktera i koji su vezani za određeno vremensko razdoblje, ali da tada takvu okolnost mora prijaviti „neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.“ Sud u spisu tuženika ne nalazi dokaz postojanja takve prijave, niti uostalom tužitelj tvrdi da je dostavu obavio neposredno tuženiku ili konzularnom uredu.
14. Uvažavajući poteškoće izazvane mjerama radi suzbijanja zaraze korona virusom, dakle u situaciji u kojoj bi bilo dopušteno da se potrebna dokumentacija o razlozima boravka dostavlja putem pošte, Sud zauzima stav da je tužitelj u obvezi takvu činjenicu i dokazati. Razmatrajući dokaze o dostavi koje je tužitelj uz svoju tužbu dostavio, Sud uvodno navodi kako su isti sačinjeni uglavnom na njemačkom jeziku, a što tada te dokumente čini potpuno nepodobnim za daljnje razmatranje. Isto tako Sud iz dokumentacije priložene tužbi ne nalazi da bi ona bila poslana na adresu policijske postaje u G. Ovo utvrđenje sukladno je izlistu poštanske dokumentacije tuženika. Slijedom navedenog Sud nalazi kako tužitelj nije dokazao da je postupio sukladno naprijed citiranoj odredbi zakona, iz kojeg razloga su postojali uvjeti da tuženik primjeni članak 12. stavak 1. Zakona o prebivalištu. Stoga Sud osporeno rješenje ocjenjuje na zakonu osnovanim. U odnosu na prigovore navedene u tužbi i cijeneći životnu situaciju tužitelja, Sud navodi kako odjava prebivališta nije kažnjavanje, već usklađenje pravnog s faktičnim stanjem. Iz ovog razloga okolnost da je tužitelj hranitelj obitelji, odnosno i hrvatski branitelj nisu od utjecaja.
15. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, iz kojeg razloga je temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. siječnja 2024.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude.
