Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-33/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆI, zbog kaznenih djela protiv imovine, prijevare iz članka 146. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: K-4/2017-56 od 6. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženog ĆI te se ukida pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog ĆI odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a ne ukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Požegi, broj: K-4/2017-56 od 6. studenog 2023. optuženi FI proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11, te kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11., činjenično opisana i izreci te presude, nakon čega mu je na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka146. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 278. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1.Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 129/19. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi FI, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], „[adresa], je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku Hrvatski telekom d.d., OIB: 81793146560 i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom iznos od 14.255,19 eura[1] / 107.405,76 kn (četrnaest tisuća dvjesto pedeset pet eura i devetnaest centi/ sto sedam tisuća četiristo pet kuna i sedamdeset šest lipa) u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavka 2. i 3. ZKP/08 optuženiku je naloženo platiti sve troškove kaznenog postupka o kojima će sud donijeti posebno rješenje i paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura[1] /753,45 kn (sto eura/sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi FI po braniteljici Sandri Pavić, odvjetnici iz Požege,zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

5. Žalba optuženika je osnovana u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka, dok u preostalom dijelu nije osnovana.

6. Optuženik uvodno u žalbi tek formalno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona, pri čemu te povrede zakonski ne označava, a niti ih sadržajno obrazlaže, već samo navodi da nije „…dokazano da bi se optuženik lažno predstavio kao DI“. Naglašava da je kod njega „…postojala stvarna namjera u pogledu provođenja poslovnog udjela u društvu Laus Media d.o.o…“, jer je „…pokrenuo postupak pred nadležnim javnim bilježnikom“, a da do „…provođenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela nije došlo budući da nije postojala odgovarajuća punomoć“, te da „…do prijenosa udjela nije došlo njegovom krivnjom…“.

6.1. Iz ovakvog sadržaja žalbe jasno proizlazi, kako optuženik ne daje razloge za bilo koju povredu iz članka 468. ili 469. ZKP/08, već kroz ove žalbene osnove izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem (u odnosu na kaznena djela koja mu se optužbom stavljaju na tereti), što će se nastavno razmotriti u okviru te potonje žalbene osnove.

6.2.Osim toga, prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da su ostvarene povrede kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 jer, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, u kojim razlozima je detaljno analizirao obranu optuženika, iskaze svjedoka DI, II i ŠI, te sve pročitane isprave, dajući ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, osobito razloge glede postojanja kaznenih djela i krivnje optuženika, ali i glede primjene određenih odredbi kaznenog zakona na njega i njegova djela.

6.3. Prema tome, prvostupanjski sud nije počinio povrede kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, koje bi proizlazile iz žalbenih razloga, dok je ovaj sud po službenoj dužnosti ispitao postojanja bitnih povreda iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrdio da bi bila počinjena bilo koja od tih povreda.

7. Bez osnove je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju nalazi u pogrešnom utvrđenju i zaključivanju da je ostvario obilježja kaznenih djela koja mu se optužbom stavljaju na teret. Kako je već rečeno, navodi da nije „…dokazano da bi se optuženik lažno predstavio kao DI“. Ukazuje da je kod njega „…postojala stvarna namjera u pogledu provođenja poslovnog udjela u društvu Laus Media d.o.o…“, jer je „…pokrenuo postupak pred nadležnim javnim bilježnikom“. Smatra da do „…provođenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela nije došlo budući da nije postojala odgovarajuća punomoć“, do prijenosa „…nije došlo njegovom krivnjom…“. Na izneseni način, optuženik ne obrazlaže zbog čega bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, već isključivo osporava njegovu pravilnosti.

7.1. Nasuprot žalbenim navodima, na raspravi su izvedeni svi potrebni i dostatni dokazi, koje je prvostupanjski sud detaljno analizirao i ispitao, kao i obranu optuženika, dovodeći je u vezu s drugim izvedenim dokazima i na temelju takve i u svemu pravilne njihove ocjene, izveo zaključak da je opravdano proglašen krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, prvostupanjski sud opravdano utvrđuje odlučne (i druge važne) činjenice na temelju iskaza svjedoka DI, II i ŠI i svih pročitanih isprava, što sve s pravom prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, povezujući ih s pročitanim ispravama, čiji sadržaji vjerodostojnosti nisu dovedeni u sumnju. Ovi su svjedoci u svojim iskazima jasno i određeno opisali redoslijed inkriminiranih događaja, opisujući ih upravo onako kako su se i odvijali, a u pogledu žalbenih prigovora, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude valjano izložio rezultat i ocjenu svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanost, koje je savjesno i pravilno ocijenio, nakon čega je izveo ispravan zaključak i o obliku krivnje optuženika.

7.2. Na temelju tako izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza, prvostupanjski sud je pouzdano utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2., članka 146. stavka 1. i članka 278. stavka 1. KZ/11, jer je kritične zgode postupio s prijevarnom namjerom, jer se lažno predstavio kao DI, nakon što je došao do njegovih osobnih podataka, preslike osobne iskaznice i otiska pečata društva Laus Media d.o.o., po sklapanju ugovora o prijenosu poslovnih udjela, rečenog društva, bez namjere njegovog stvarnog provođenja, uz korištenje preslike osobne iskaznice i osobnih podataka, bez dopuštenja DI, te krivotvorenog pečata navedenog društva, u cilju da se znatno protupravno okoristi s Hrvatskim telekomom d.d. posredstvom ŠI, kojoj se lažno predstavio kao osoba koja preuzima društvo i ovlaštena je sklapati ugovore, u zahtjevu neovlašteno skenirao potpis DI i stavio otisak krivotvorenog pečata navedenog društva i tako ugovorio primanje uređaja i opreme u ukupnoj vrijednosti od 107.405,76 kuna, na koji način je pribavio protupravnu imovinsku korist u rečenom iznosu. Na temelju svih tih okolnosti, a i u pogledu subjektivnog odnosa optuženika prema inkriminiranim djelima, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da je postupio s izravnom namjerom, suprotno njegovim žalbenim tvrdnjama, postupao je svjesno i voljno s oblikom krivnje, a koji oblik krivnje mu je optužbom stavljen na teret. Za sva ta utvrđenja, prvostupanjski sud je dao valjano i opširno obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje (radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja) se upućuje žalitelja.

7.3. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Kako optuženik nije iznio nikakve razloge pobijanja iz te žalbene osnove, ona je razmotrena po službenoj dužnosti, nakon čega je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno cijenio i vrednovao sve okolnosti, koje su u skladu s člankom 47. KZ/11 utjecale na izbor vrste i mjere kazne.

8.2. Naime, prvostupanjski sud na strani optuženika kao olakotno ništa nije utvrdio, dok mu je kao otegotno cijenio okolnost da je u jedanaest navrata osuđivan zbog kaznenih djela prevare i više puta za kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju i za kaznena djela krivotvorenje isprava, što ukazuju na upornost u protupravnom postupanju, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora, tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci (uz primjenu članka 51. KZ/11).

8.3. Uz tako pravilno utvrđene i vrednovane okolnosti,prvostupanjski sud je uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i njegove posljedice i društvenu opasnost, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

8.4. Upravo zbog navedenih razloga, izrečena jedinstvena kazna zatvora, primjerena je stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Ona je u svemu zakonita i pravična i samo s takvom kaznom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

9. Međutim, u pravu je optuženik kad se žali zbog odluke o troškova kaznenog postupka.

9.1. Prvostupanjski sud je naložio da optuženik plati troškove kaznenog postupka, ali za tu odluku nije naveo nikakve okolnosti koje bi ukazivale na njegovu mogućnost da nadoknadi troškove postupka, bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Iz stanja spisa nije vidljivo njegovo imovno stanje, te je li zaposlen ili ne, tako da nije razvidno čime se je rukovodio prvostupanjski sud kada je optuženika obvezao da plati troškove kaznenog postupka. Ništa od toga nije utvrđivao, a niti je u obrazloženju dao bilo kakve razloge pri donošenju odluke o troškovima kaznenog postupka. Zbog toga je prihvaćena žalba optuženika i u tom dijelu pobijanu presudu je trebalo ukinuti (na temelju članka 483. ZKP/08) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu (predsjedniku vijeća) na ponovno odlučivanje (točka I. izreke).

9.2. U ponovljenom postupku donijet će novu odluku, koju će obrazložiti u skladu sa zakonom, vodeći računa o svim činjenicama i okolnostima, značajnim za odlučivanje o troškovima kaznenog postupka.

10. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu optuženika u odnosu na druge žalbene osnove, na temelju članka 482. ZKP/08, odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

U Zagrebu 23. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac