Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-4761/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz R., OIB … zastupan po punomoćniku V. Š. odvjetniku iz R., protiv tuženika, 1.a.a. tuženika T. N. iz K.1 , OIB …, 1.a.b. tuženika T. S. iz K. , OIB …, kao nasljednika iza pok. T. R., 1.b.a. tuženika K. S. iz L., OIB …, 1.b.b. tuženika T. Z.1 iz H., OIB …, 1.b.c. tuženika S. D. iz K. , OIB …, 1.b.d. tuženika T. J. iz R., OIB …, svi kao nasljednici iza pok. T. Lj., 1.c.a. tuženika T. V.1 iz K. , OIB …, 1.c.b. tuženika Ć. M. iz K.3 , OIB …, 1.c.c. tuženika G. L. iz R., OIB …, kao nasljednici iza pok. T. V.2 , 1.d.a. tuženika T. A. iz K. , OIB …, kao nasljednika iza pok. T. Z. , a svi tuženi navedeni pod 1. kao nasljednici iza pok. T. M. rođ. G. iz R., 2. tuženika Š. K. iz R., OIB …, zastupan po punomoćniku Đ. P., odvjetniku iz R., 3. tužene R. (R.) L. rođ. G.2 ( ranije L.) iz A., 4. tužene L. M. A. iz A., OIB …, 3. i 4. tužena kao nasljednice te pravne sljednice iza pok. G. L. i pok. P. E., 5. tuženika S. F. iz R., OIB …, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 2. i 5. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-652/20-67 od 1. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 5. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-652/20-67 od 1. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. izreke te III. izreke u dijelu u kojem se odnosi na tog tuženika.

Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržanom pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-652/20-67 od 1. kolovoza 2023. u dijelu koji se odnosi na tog tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom i presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke prihvaćen zahtjev za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke u naravi kuća, garaža i dvorište s okućnicom te za trpljenje upisa njegova prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika.

Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak od onih tuženika koji nisu priznali tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na tuženike koji su priznali tužbeni zahtjev odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi 2. tuženik, u dijelu u kojem mu je zajedno sa ostalim tuženicima naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka , dakle , u dijelu pod točkom III. izreke, zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se u tom dijelu prvostupanjska presuda preinači na način da se tom tuženiku dosudi parnični trošak.

3. Protiv navedene presude žalbu podnosi 5. tuženik, u odnosu na točku I. izreke te u dijelu u kojem mu je zajedno sa ostalim tuženicima naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, dakle, u dijelu pod točkom III. izreke, zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. ZPP te predlaže da se u tom dijelu prvostupanjska presuda preinači.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u naravi kuća s okućnicom i garaža te trpljenje upisa vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi, utemeljen na tvrdnjama da je tužitelj 1972. kupio teren za gradnju od vanknjižne vlasnice Š. R. o čemu da je sastavljen kupoprodajni ugovor. Nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora tužitelj tvrdi da je stupio u posjed kupljene nekretnine te na istoj sagradio kuću te da je kao posjednik evidentiran u katastarskoj evidenciji te posjedovnom listu.

7. Tijekom postupka je u bitnome utvrđeno:

- da se prijeporna nekretnina nalazi u isključivom posjedu tužitelja od kupoprodaje 1972. godine

- da je tužitelj stupio po sklapanju kupoprodajnog ugovora sa R. Š.

- da su 2. i 5. tuženici njezini nasljednici

- da je tužitelj po kupnji zemljišta pristupio gradnji kuće gradnju koje je vršio u razdoblju od 1972 pa do 1974., a potom početkom 80-tih godina prošlog stoljeća i garaže

- da se tužitelj nalazi u isključivom i nesmetanom posjedu istih tj. u posjedu kuće s pripadajućom okućnicom na adresi … odnosno nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kč.br. 1761/2.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje d je tužitelj s obzirom da se u posjedu prijepora nalazi od 1972. pa nadalje temeljem samostalnog i poštenog posjeda prijepora istog stekao u vlasništvu dosjelošću obzirom se u posjedu istog računajući od vremena stupanja u posjed (1972.) pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (2014.), nalazi znatno duže od dvadeset godina koliko zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno mora i dokazati da posjed posjednika nije bio pošten sukladno čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14

- dalje: ZV). U konkretnom slučaju prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženi ničim nisu dokazali da je posjed tužitelja na prijepornoj nekretnini bio nepošten, a teret dokaza koje činjenice je ležao na istima time da na poštenje posjeda tužitelja ukazuju okolnosti konkretnog slučaja, napose činjenica da je posjed istih na prijepornom zemljištu bio neometan.

9. Zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za dosjelost iz čl. 159. st. 3. ZV obzirom na kvalitetu posjeda i protek zakonom propisanog vremena.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima se ne dovode u sumnju.

11. U žalbi 5. tuženik pobija zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio pošteni posjednik ocjenjujući na drugačiji način izvedene dokaze (iskaze 5 tuženika i tužitelja).

12. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke, budući je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Naime, protivno žalbenim navodima 5. tuženika prvostupanjski sud je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja utvrdio na temelju sveobuhvatne, uvjerljive i logične ocjene dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, detaljno analizirajući sve provedene dokaze i dajući jasne i uvjerljive argumente u prilog zauzetog stajališta o ispunjenim uvjetima za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti. Iz navedenog slijedi da uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica ima podlogu u provedenom dokaznom postupku, slijedom čega način ocjene provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu nema za posljedicu niti nepravilnost, niti nezakonitost pobijane presude, pa se niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tužitelj opisno ukazuje u žalbi ne može prihvatiti osnovanim.

13. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana od strane 5. tuženika pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao u dijelu koji se odnosi na tog tuženika imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka.

14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu 5. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

15. Žalbom 2. tuženika pobija se odluka prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je i njemu kao jednom od tuženika i zajedno s njima naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak. Taj tuženik tvrdi da je tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen zbog čega smatra da nije on dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak već da je tužitelj njemu dužan nadoknaditi parnični trošak.

16. U vrijeme podnošenja tužbe 2. tuženik je bio valjano upisani zemljišnoknjižni suvlasnik nekretnine koja je predmet spora, a koju nekretninu je tijekom postupka otuđio i to je bio razlog zbog kojega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika. No, unatoč navedenom je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i u odnosu na tog tuženika jer je isti u vrijeme podnošenja tužbe te tijekom postupa u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik prijeporne nekretnine sve dok ju nije otuđio tijekom postupka. Zato prvostupanjski sud smatra da je taj tuženik koji je osporio tužbu i tužbeni zahtjev dao povoda tužbi te vođenju postupka slijedom čega da je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka sukladno odredbi čl. 156. ZPP-a.

17. Prema stavu Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019. kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati primjenjuju se odredbe čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), a tek u slučaju kad te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. ZPP-a isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.

18. Iz navedenog proizlazi da u situaciji kada je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika iz razloga otuđenja nekretnine tijekom postupka, a da je u vrijeme podnošenja tužbe je on bio zemljišnoknjižni suvlasnik i protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, taj tuženik je odgovoran tužitelju za naknadu troškova parničnog postupka.

19. Naime, odredbom čl. 156. st. 1. ZPP je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

20. U konkretnom slučaju, presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje i činidbu u odnosu na 2. tuženika, jer je utvrđeno da je na nekretnini tog tuženika došlo do promjene vlasništva. Činjenica da je prestalo pravo vlasništva 2. tuženika na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnine je bila od bitnog utjecaja za odluku o meritumu spora u odnosu na tog tuženika. Tužitelj, dakle, nije uspio s tužbenim zahtjevom u odnosu na 2. tuženika jer je u tijeku trajanja postupka taj tuženik otuđio nekretninu o kojoj se vodio spor.

21. U navedenim okolnostima konkretnog slučaja, kad je 2. tuženik tijekom trajanja postupka otuđio nekretninu što je bilo od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje odluke o predmetu spora tj. imalo za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tog tuženika to je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka pravilno utemeljio na odredbi čl. 156. st. 1. ZPP kojom je je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj propisano da

stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

22. Slijedom navedenog valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke te temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP odbiti žalbu 2. tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.