REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1089/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPORT TIM j.d.o.o., OIB 47538776546, Pula, Hiningerova ulica 3, zastupanog po punomoćniku Filipu Simiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Simić i Lara Tončić u Puli, protiv 1-tuženika Grada Pule, OIB 79517841355, Pula, Forum 1 i 2-tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1582/2022-2 od 1. veljače 2023. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-13/2022-4 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1582/2022-2 od 1. veljače 2023. i rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-13/2022-4 od 28. veljače 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba podnesena protiv 2-tuženice Republike Hrvatske (dalje u tekstu: 2-tuženica).

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2162/2023-2 od 14. lipnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnih pitanja:

''Je li sud dužan omogućiti tužitelju da dostavi dokaz da se prethodno obratio nadležnom državnom odvjetništvu u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku u slučaju da tuženica tu činjenicu ospori u odgovoru na tužbu?

Utvrđuje li sud činjenicu je li tužitelj udovoljio obvezi prethodnog obraćanja tuženici prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske isključivo na temelju sudu dostavljenog tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog tuženici ili i na temelju drugih dokaza koji prileže spisu predmeta (primjerice, na temelju sadržaja odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu i dr.)?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno ukidanje drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, uz naknadu troškova revizije i prijedloga za dopuštenje revizije.

5. 2-tuženica u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. u vezi čl. 400. st. 2. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene dobiti u iznosu od 195.898,87 EUR/ 1.476.000,00 kn, u svezi Odluke od 23. veljače 2018. o donošenju plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Pule za 2018., koju štetu je pretrpio jer nije mogao obavljati djelatnost iznajmljivanja brodica i sl. u turističkim sezonama 2018. i 2019. obzirom je koncesija dodijeljena drugoj osobi, a da je on u svim upravnim predmetima prvi predao uredan i potpun zahtjev, međutim svaki od tih zahtjeva je odbijen od strane 1-tuženika, a koje su odluke potvrđene od strane drugostupanjskog tijela, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (2- tuženice).

9. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu protiv 2-tuženice jer nije udovoljeno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP, navodeći da tužitelj u tužbi ne navodi da se prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora niti je dostavio u spis zahtjev upućen državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora iz kojeg bi bilo vidljivo da je podnesen prije podnošenja tužbe i da sadrži sve što sadrži tužba podnesena u ovom predmetu, kao i da 2-tuženica u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije postupio prema odredbi čl. 186.a ZPP.

10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsko rješenje, ocjenjujući da tužitelj u konkretnom slučaju nije podnio dokaz da se prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu. Isto tako ocjenjuje da tužitelj u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod kojim bi doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer da nečitka preslika odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 25. kolovoza 2020. priložena uz žalbu (a za koju žalitelj tvrdi da prileži spisu) ne dovodi u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Drugostupanjski sud još navodi da iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola od 25. kolovoza 2020., proizlazi da podnositelj zahtjeva – tužitelj u ovom predmetu nije postupio sukladno čl. 186.a ZPP.

11. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj u tužbi nije naveo da se prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora niti je uz tužbu priložio bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da se obratio nadležnom državnom odvjetništvu. Također pravilno prvostupanjski sud navodi da 2-tuženica u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije postupio prema odredbi čl. 186.a ZPP. Međutim, odgovor na tužbu dalo je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci podneskom od 13. travnja 2021.

12. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnijeta 12. veljače 2021. Trgovačkom sudu u Pazinu, koji se oglasio mjesno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-72/2021-2 od 24. veljače 2021. i predmet po pravomoćnosti tog rješenja ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci. Trgovački sud u Rijeci je 7. travnja 2021. dostavio tužbu na odgovor tuženicima, a dopisom od 20. svibnja 2021. je izazvao sukob nadležnosti.

12.1. U međuvremenu je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci podneskom od 13. travnja 2021. dalo odgovor na tužbu, u kojem odgovoru navodi da tužitelj nije postupio prema čl. 186.a ZPP, što i nije, jer se nije obratio tom državnom odvjetništvu obzirom iz spisa proizlazi da se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, koje je 25. kolovoza 2020. dalo odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora.

12.2. Potom je Visoki trgovački sud, odlučujući o sukobu nadležnosti, rješenjem poslovni broj Pž-2804/2021-2 od 15. rujna 2021. odlučio da je u ovoj pravnoj stvari nadležan Trgovački sud u Pazinu, kojemu je potom i dostavljen spis na odlučivanje te je isti i donio pobijano prvostupanjsko rješenje.

13. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Stavkom 2. istog čl. propisano je da se zahtjev iz st. 1. podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu, a ako je isti podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci.

13.1 Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP propisano je da ako zahtjev iz st. 1. toga čl. ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

13.2. Odredbom čl. 186.a st. 6. ZPP propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st. 5. toga čl..

14. Iz navedenih odredbi ZPP proizlazi da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, što znači da obraćanje državnom odvjetništvu i protek tromjesečnog roka imaju u sporovima protiv Republike Hrvatske značenje procesne pretpostavke dopustivosti tužbe.

14.1. Dakle, ZPP propisuje samo da se osoba dužna obratiti nadležnom državnom odvjetništvu, međutim odredbe ZPP ne propisuju na koji način će osoba pred sudom dokazivati da je ovu svoju obvezu ispunila. Pretpostavka je da će tužitelji uz tužbu, postupajući savjesno i brižljivo u vlastitom interesu, u pravilu dostaviti dokaz o postupanju prema odredbama čl. 186.a ZPP jer u protivnom, već u postupku prethodnog ispitivanja tužbe, sud može donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje (članak 282. ZPP).

15. Međutim, cilj i smisao podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora je izbjegavanje parničnog postupka, odnosno pokušaj da se odnosi među strankama riješe izvan suda gdje god je moguće, radi nepotrebnog vođenja parničnih postupaka i nagomilavanja troškova za državu.

16. Osnovana je tvrdnja revidenta da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, koje je i dalo odgovor na njegov zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-16/2020-5 od 25. kolovoza 2020. (tužba je podnijeta 12. veljače 2021.), postupio prema čl. 186.a ZPP.

17. Slijedom toga, u konkretnom je slučaju Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protivno stvarnom stanju, neosnovano i zapravo neistinito u odgovoru na tužbu istaknulo da - tužitelj nije postupio po čl. 186.a ZPP. Ova tvrdnja je suprotna činjenici da je u ovom predmetu, istina drugo državno odvjetništvo (Županijsko državno odvjetništvo u Puli) već dalo odgovor na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora i to 25. kolovoza 2020., dakle, prije podnošenja tužbe u ovom sporu. Prema tome, okolnost da između državnih odvjetništava, odnosno državnih tijela, u ovom slučaju nije postojala odgovarajuća i nužna suradnja, ne može padati na teret pojedinca i to tako da zbog toga izgubi pravo pristupa sudu. Rizik bilo koje pogreške ili previda koju je počinilo državno tijelo mora snositi država i takve se pogreške ne mogu otklanjati na štetu pojedinca (o tome Europski sud za ljudska prava u predmetu Szkoritis protiv Mađarske - predmet br. 58471/09 od 16. rujna 2014. i Ustavni sud RH, odluka br. U- III-3063/2007 od 4. listopada 2011.). U takvoj situaciji nije se osnovano moglo niti očekivati od tužitelja da razumno predvidi neprikladno postupanje državnog odvjetništva.

18. To je ujedno i odgovor na pitanja zbog kojih je dopuštena revizija.

19. Pritom je, kako je već obrazloženo, odlučno da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske obrati sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu te tužbu podnese ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja. Pozivanje na odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP je opravdano samo onda ako je tužba podnesena prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st. 5. čl. 186.a ZPP.

20. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, konačno, uvažavajući ukupnost svih okolnosti konkretnog slučaja, trebao je tužitelja, sukladno čl. 219. st. 2. ZPP, kao i čl. 288.a st. 2. ZPP, pozvati da dostavi dokaz o tome da je ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, a istu je povredu učinio i drugostupanjski sud kada nije sankcionirao takvu povredu. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je u okolnostima ovog slučaja pretjerano formalističko s posljedicom zadiranja u temeljna ljudska prava jer je tužitelju zbog nepravilnog postupanja državnog odvjetništva, koje je moglo i moralo znati za podnesen zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor na taj zahtjev od 25. kolovoza 2020., u ovom postupku, na određen način, nametnut prekomjeran standard dokazivanja (Odluka Ustavnog suda br. U-III-2443/2016 od 18. travnja 2019.).

21. Slijedom iznesenog, zbog počinjene bitne povrede odredbe parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi čl. 400. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjska rješenja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-30863-ddaa6

Kontrolni broj: 0e4c2-de294-55278

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.