REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4910/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Jezgra d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB:55303512502, II-tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužitelja AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Antun Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d. u Vinkovcima, protiv tuženika Credo banka d.d. u stečaju, Split, Zrinjsko-Frankopanska 58, OIB:94141384086, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Ankica Čenić, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji I-III-tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-471/2016-4 od 4. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-335/2014-34 od 27. studenoga 2015., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-335/2014-39 od 7. prosinca 2015., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija I, II i III-tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem suda prvog stupnja, proglašena je nedopuštenom ovrha na pojedinačno navedenim nekretninama određena na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 4. svibnja 2010. solemniziranom po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču u Vinkovcima pod brojem OV-6989/2010 od 7. svibnja 2010., za zatezne kamate na iznos od 856.146,14 kuna za razdoblje od 31. ožujka 2012. do 17. srpnja 2012. i ovrha određena na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2011. solemniziranom po javnom bilježniku Mirodaru Kovaču u Vinkovcima pod brojem OV- 9051/2011 od 1. srpnja 2011. za iznos od 20.711.811,88 kuna sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, zatim za iznos od 345.422,01 kuna te za troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.139,50 kuna sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2012. do isplate (toč. I.). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 213.369,78 kuna svakom (toč. II.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 624.890,75 kuna i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.289,75 kuna (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.289,75 kuna na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-1540/12 od 25. srpnja 2012., te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.220,00 kuna.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija I, II i III-tužitelja nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je nad tuženikom kao ovrhovoditeljem 16. siječnja 2012. otvoren stečajni postupak, te je nad I-tužiteljem, kao ovršenikom, otvoren stečajni postupak 27. veljače 2013., te je stečajna upraviteljica I-tužitelja preuzela ovaj postupak,
- da su tužitelji založni dužnici koji su svoje nekretnine založili tuženiku radi osiguranja njegove tražbine prema korisniku kredita i to:
1. po Ugovoru o okvirnom zaduženju broj 25/14/10 od 4. svibnja 2010. kojim se tuženik kao banka obvezao financirati poslove transakcije dužnika – društva M. A. Inženjering d.o.o. Cerić, do ukupnog iznosa koji ne prelazi 11.800.000,00 kuna odnosno 1.626.223,54 Eura u razdoblju od 10 godina. Na temelju tog Ugovora sklopljen je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 4. svibnja 2010., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirodara Kovača u Vinkovcima pod brojem ovjere OV-6989/2010 od 7. svibnja 2010. Sporazum je sklopljen između tuženika kao vjerovnika (banka) i korisnika kredita M.A. Inženjering d.o.o. te založnih vjerovnika BP, VP i AP, kojim su založni vjerovnici dali u zalog tuženiku svoje nekretnine pobliže opisane u Sporazumu,
2. po Ugovoru o okvirnom zaduženju broj 13/10/11 od 15. ožujka 2011. kojim se tuženik kao banka obvezao financirati poslovne transakcije dužnika – VP iz [adresa], do ukupnog iznosa koji ne prelazi 19.000,.000,00 kuna odnosno 2.570.782,44 Eura u razdoblju od dvije godine. Na temelju ovog Ugovora sklopljen je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. ožujka 2011., ovjerenog kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz [adresa] pod brojem ovjere OV-9051/2011 od 1. srpnja 2011. Sporazum je sklopljen između tuženika kao vjerovnika i korisnika kredita VP iz [adresa] te založnih vjerovnika AP, ŽP, ČP, M.A. Inženjering d.o.o., Jezgra d.o.o. i BP kojim su založni vjernici dali u zalog tuženiku svoje nekretnine pobliže opisane u Sporazumu,
- da je založno pravo upisano u zemljišnim knjigama,
- da je tuženik kao vjerovnik podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika kod Općinskog suda u Vinkovcima 18. srpnja 2012. radi naplate svoje tražbine u ukupnom iznosu od 34.885.267,35 kuna, i to ovrhom na založenim nekretninama ovršenika,
- da je Općinski sud u Vinkovcima donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1540/2012 od 25. srpnja 2012.,
- da su tužitelji podnijeli pravovremeno žalbu na rješenje o ovrsi te su rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1540/12-5 od 25. rujna 2012. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
- da su tužitelji podnijeli pravovremeno tužbu u ovoj pravnoj stvari radi proglašenja predmetne ovrhe Općinskog suda u Vinkovcima nedopuštenom,
- da su tužitelji u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuli da Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama pod brojem Ov- 9051/2011 od 21. ožujka 2011. i Sporazum pod brojem Ov-6989/2010 nemaju svojstvo ovršnosti, da nije izvršen plasman sredstava iz Ugovora o okvirnom zaduženju korisnicima kredita u visini od 13.826.032,51 kuna, te u visini od 21.057.234,84 kuna te da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije dokazao činjenicu da su utužene tražbine osigurane založnim pravom na nekretninama tužitelja – ovršenika.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u odnosu na Ugovor o okvirnom zaduženju broj 25/14/10 od 4. svibnja 2010., kojim se tuženik obvezao financirati poslovne transakcije dužnika – društva M.A. Inženjering d.o.o. Cerić navedeno društvo nije vratilo glavnicu duga tuženika, no da je tuženik obračunavao kamate i pripisivao ih glavnici duga, radi čega se u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) pravo zahtijevati kamate na obračunate kamate može tek od podnošenja zahtjeva za njihovu isplate. Naime, obzirom je zahtjev za isplatom kamata postavljen u prijedlogu za ovrhu prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženiku pripada pravo na kamate na iznos od 856.146,14 kuna tek od 18. srpnja 2012., dok je u odnosu na glavnicu duga od 12.272.661,17 kuna zajedno s pripadajućim kamatama na taj iznos od 31. ožujka 2012. do isplate ovrha dopuštena.
Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da su tražbine po predmetnim Ugovorima dospjele s danom otvaranja stečajnog postupka, da je tuženik kao banka plasirao sredstva po pojedinim kreditima, no da tuženik nema valjano osiguranu tražbinu po Ugovoru o nenamjenskom kreditu broj 6180001212 obzirom ista nije osigurana založnim pravom zasnovanim po Sporazumu broj Ov-9051/11, odnosno po Ugovoru o okvirnom zaduženju broj 13/10711. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da se Aneks broj 8 od 15. ožujka 2011., kojim su dodani instrumenti osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnih dužnika, ne može smatrati aneksom Ugovora o zaduženju broj 13/10/11, jer se istim ne mijenja niti nadopunjuje niti jedan članak toga Ugovora o zaduženju broj 13/10/11, nego Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 6180001212, a niti je navedeni aneks ovjeren.
9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
10. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji da je nižestupanjski sud propustio utvrditi činjenice na koje su se pozivali tužitelji (ništetnost Aneksa br. 8), kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daju vlastitu ocjenu provedenih dokaza, treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
12. U parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe granice raspravljanja određene su odredbom čl. 51. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12 - dalje: OZ).
13. Naime, sukladno navedenoj odredbi tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
14. Budući da su u konkretnom slučaju ovršenici rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1540/12-5 od 25. rujna 2012. upućeni u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe zbog razloga propisanog odredbom čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ, to je parnični sud ovlašten utvrđivati odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva samo zbog žalbenog razloga zbog kojeg su upućeni pokrenuti tu parnicu.
15. Sukladno čl. 46. st.1. toč. 9. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
16. Stoga predmet spora u ovoj parnici nije bilo i nije moglo biti utvrđenje da li tuženik ima valjano osiguranu tražbinu.
17. Zato je pravilno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj presudi da tužitelji nisu dokazali žalbeni razlog zbog kojeg su upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
18. Radi navedenog tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbijen je pravilnom primjenom materijalnog prava, te pravilnom primjenom odredaba OZ.
19. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija I, II i III-tužitelja, to je istu valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
20. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 23. siječanj 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
