REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4275/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, protiv tuženika ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2543/2023-2 od 22. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-91/23 od 20. travnja 2023., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2543/2023-2 od 22. kolovoza 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-91/23 od 20. travnja 2023.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 88/22 i 114/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije jer postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu iz sljedećih razloga.
4. U odnosu na prvo pitanje kojim tužitelj problematizira mogućnost odlučivanja o ispunjenju pretpostavki za donošenje rješenja o vjerodostojnoj ispravi i ocjeni valjanosti vjerodostojne isprave u parničnom postupku koji se vodi povodom prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi nakon što je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i nastavio postupak kao parnični, valja reći da od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora kraj zaključka drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao tražbinu s osnova najamnine i da je u konkretnom slučaju riječ o parničnom postupku koji se vodi nakon što je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao povodu prigovora protiv platnog naloga, a ne o ovršnom postupku pa odgovor na to pitanje ne bi doveo do drugačije odluke suda.
5. Vezano za drugo pitanje kojim tužitelj pita je li došlo do preinake tužbe kad je tužitelj tijekom postupka izmijenio pravni osnov tužbe, valja reći da tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud utvrdio da je izmijenjena pravna osnova jer iz pobijane presude proizlazi zaključak suda da je izmijenjena činjenična osnova tužbe, a ne pravni osnov, dok drugi dio pitanja o tome je li u tom slučaju riječ o izmjeni činjenične osnove ili pravne osnove valja reći da to ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
