REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3835/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u ovršnom postupku ovrhovoditeljice B. T., OIB ..., iz Ž., koju zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., protiv ovršenika T. V., OIB ..., iz S., radi ovrhe na nenovčanoj tražbini na trpljenje, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž Ovr-157/2022-4 od 22. veljače 2023. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3233/2021-11 od 18. siječnja 2022. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Prijedlog ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž Ovr-157/2022-4 od 22. veljače 2023. kojim je uvažena žalba ovršenika te je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-3233/2021-11 od 18. siječnja 2022. i prijedlog za ovrhu odbačen te je ujedno obvezana ovrhovoditeljica naknaditi ovršeniku troškove žalbenog postupka u iznosu od 82,95 €.
2. Ovršenik nije odgovorio na prijedlog ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 389. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da ovrhovoditeljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje ovrhovoditeljica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom članka 14. Ustava RH.
4. Ocjenjujući osnovanost podnesenog prijedloga, revizijski sud načelno ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje odluka s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
5. Osim toga, valja istaći da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ovrhovoditeljici bilo omogućeno podnijeti prijedlog za ovrhu u skladu sa sadržajem ovršne isprave, označiti nekretnine u odnosu na koje je zatražila ovrhu u skladu s tim sadržajem i dostaviti isprave koje su vezi s ovršnom ispravom, pa tako i one koje imaju utjecaja na sadržaj prijedloga za ovrhu.
6. Drugostupanjski sud je ukinuo predmetno rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu imajući na umu da je ovršnom ispravom (pravomoćna i ovršna presuda prvostupanjskog suda broj Pst-330/2012 od 18. studenoga 2015.) naloženo ovršeniku kao tuženiku prestati uznemiravati ovrhovoditeljicu kao tužiteljicu u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava na čest. zem. 2719/46 i čest. zem. 2719/47 k.o. Ž., dok je u prijedlogu za ovrhu, a posljedično tome i u rješenju o ovrsi navedeno kat. čest. 2719/46 k.o. Ž. (danas kč. 6066 k.o. Ž.) iz čega je drugostupanjski sud zaključio da, zbog vezanosti načelom strogog formalnog legaliteta, sudovi nisu ovlašteni mijenjati sadržaj ovršne isprave.
7. Predlagateljica u prijedlogu navodi da je još tijekom prvostupanjskog postupka priložila u spis dokaze iz kojih je razvidno da su čest. zem. 2719/46 k.o. Ž. i kat. čest. 6066 k.o. Ž. ista nekretnina. Međutim, te dokaze ovrhovoditeljica nije priložila uz prijedlog, a odredbom je članka 387. stavka 4. ZPP propisano da prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.
8. Kako te dijelove spisa, a ni svoju žalbu, predlagateljica nije priložila uz prijedlog, to ona nije dokazala vjerojatnost da su joj u odnosu na odbacivanje prijedloga za ovrhu povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje.
9. Isto se odnosi i na odluku o parničnom trošku, jer ovrhovoditeljica tvrdi da je ovršeniku dosuđen trošak žalbe u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, iako nije bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku). Međutim, uz prijedlog nije dostavljena žalba ovršenika iz koje bi moglo biti vidljivo je li ju sastavio ovršenik ili punomoćnik u njegovo ime.
10. U takvim je okolnostima prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. i stavka 4. ZPP i riješiti kao izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
