REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 545/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G., H., Ž. iz Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. & P. , odvjetnici u Z., radi isplate, 1 2
odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1301/2022-2 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9734/19-27 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 17.221,18 kn koji je tužiteljica preplatila uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u toč. I. izreke.
1.2. U toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 74.990,76 kn koji je tužiteljica preplatila uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u toč. II. izreke.
1.3. U toč. III. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.132,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2022. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja, u toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4937/2022-2 od 28. prosinca 2022. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pitanje:
"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalnopravnih prigovara tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 783,62 EUR / 5.904,18 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate na taj iznos, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u tom dijelu i vratiti predmet na ponovno postupanje tome sudu i u oba slučaja naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak revizijskog postupka sukladno priloženom troškovniku.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila revizijske navode tuženice uz prijedlog da se revizija tuženice odbije kao neosnovana uz naknadu troška sastavljanja odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice-potrošača za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu u kojem je ista tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka D. P. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
10. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i da je tužiteljici trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
11. Tuženica u reviziji tvrdi da je prvostupanjskom presudom naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 9.946,88 EUR/ 74.944,76 kn, a koji iznos predstavlja samo pozitivnu tečajnu razliku bez uzimanja u obzir i negativne tečajne razlike uz obrazloženje da tužiteljica od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primila (primila je samo isplaćeni iznos kredita), te da stoga, tuženica, koja nije niti potrošač, na temelju citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlaštena tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.
12. Drugostupanjskom presudom na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena je prvostupanjska presuda, dok se o žalbenim navodima tuženice u odnosu na negativne tečajne razlike taj sud nije očitovao.
13. U postupku koji je prethodio reviziji u dokaznom postupku, kako to revidentica navodi u reviziji, sudski vještak je u Nalazu i mišljenju izračunao razliku po osnovi promjenjive valutne klauzule u iznosu od 9.163,26 EUR / 69.040,58 kn, pri čemu je uzeo u obzir pozitivnu tečajnu razliku, dok negativna tečajna razlika iznosi 783,62 EUR / 5.904,18 kn, a tuženica je na ročištu glavne rasprave održane 10. veljače 2022. prigovorila takvom izračunu, te je navela da je trebalo uzeti u obzir i pozitivne i negativne tečajne razlike, jer uzimanje u obzir samo onih činjenica koje idu u korist tužiteljici, a ne i onih koje idu u korist tuženici, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke, jer da do promjene tečaja nije dolazilo odlukama tuženice već neovisnog tijela, HNB-a, pa u slučaju eventualnog utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule posljedica je njeno neprimjenjivanje.
14. Tuženica je tijekom postupka isticala, a to ponavlja i u reviziji, da nije u skladu s pravilima pravne i financijske struke jednostrano sagledavanje samo onih činjenica koje idu u korist tužiteljici, odnosno samo razdoblja kada je tečaj CHF bio viši od početno ugovorenog, već je potrebno za potpuno razumijevanje ugovornog odnosa sagledavati ugovor kao cjelinu. Smatra da nije logično, a niti postoji argument kojim bi se opravdalo zaključivanje da je aprecijacija tečaja zahvaćena eventualnom ništetnošću, dok deprecijacija nije. Drugim riječima, budući da se radi o jedinstvenom pravnom odnosu, prema njezinoj tvrdnji, razlika se treba računati kao sveukupna tečajna razlika uključujući i pozitivne i negativne razlike.
15. O postavljenom pitanju je prošireno vijeće ovoga suda u predmetu broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., dalo odgovor, a on glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
16. Navedeni odgovor na postavljeno pitanje obrazložen je na slijedeći način:
"(...) ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate".
17. Iako nije pravilno shvaćanje suda prvog stupnja (... da tužiteljica od tuženice, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primila, tj. primila je samo isplaćeni iznos kredita, te da stoga, tuženica, koja nije niti potrošač, na temelju citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlaštena tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa), u konkretnom slučaju suđeno je sukladno shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., jer u ovom postupku u odnosu na potraživanje tuženice, tuženica nije na određen način istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija), odnosno nije podnijela protutužbu, već je tuženica samo istaknula prigovor upravljen na visinu iznosa kojeg tužiteljica ima pravo na ime stjecanja bez osnove.
18. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
19. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 23. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.