- 1 -              III Kr 114/2023-3

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 114/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. J. zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2022. broj Kzd-22/2022-15 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 23. ožujka 2023. broj Kžzd-44/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog V. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2022. broj Kzd-22/2022-15 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 23. ožujka 2023. broj Kžzd-44/2022-7 V. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pet kaznenih djela povrede djetetovih prava djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. Nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako od tih djela, na temelju članka 51. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora jednu godinu i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 27. svibnja 2021. do 12. srpnja 2021.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/2022.; dalje: ZKP/08.) V. J. je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka na ime paušala 1.000,00 kuna u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni V. J. je po braniteljima, odvjetniku N. H. i D. R., na temelju članka 515. stavka 1. ZKP/08. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 1. i stavcima 2. i 3. ZKP/08. i to zbog povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz članka 469. stavka 5. (pravilno bi bilo članka 469. točke 5.) ZKP/08. odnosno zbog prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni. Zahtjev je podnio i zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda te zbog povrede odredaba kaznenog postupak u žalbenom postupku, a koja je utjecala na presudu. Predlaže da "Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te preinači odluku o kazni na način da se okrivljenom, temeljem članka 56. KZ/11. izrekne uvjetna osuda, time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni V. J. u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. S obzirom na sadržaj ovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, okrivljenik, temeljem odredbe članka 518. st. 5. ZKP/08, moli prvostupanjski sud, a podredno, ukoliko isti to odbije, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgodu izvršenja predmetne pravomoćne presude, sve do okončanja ovog postupka".

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 21. rujna 2023. broj Ksm-DO-145/2023. podnijelo odgovor na zahtjev. Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Premda se osuđenik u zahtjevu poziva na povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08., koja je predviđena kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08., sadržajno se podneseni zahtjev odnosi na odluku o kazni jer smatra da je osuđen na prestrogu kaznu zatvora.

 

6. Naime, u zahtjevu se ukazuje na brojne olakotne okolnosti čija bi pravilna ocjena, po mišljenju osuđenika, uz izostanak otegotnih okolnosti, trebala dovesti do blaže sankcije. Pritom se ukazuje da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud u potpunosti zanemarili posljedice izricanja bezuvjetne kazne zatvora jer je osuđenik jedina osoba zaposlena u kućanstvu te u obvezi otplate nenamjenskog kredita preuzetog radi obnove obiteljske kuće kao i jedini ovlašten za zastupanje i vođenje poslova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

 

7. Ovim navodima zahtjeva se, u stvari, pobijaju činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi i traži preocjena okolnosti relevantnih za izbor vrste i visine kaznene sankcije u cilju ishođenja blažeg kažnjavanja osuđenika, a što je vidljivo i iz prijedloga podnositelja zahtjeva u vezi odluke ovog suda. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona iz članka 515. stavka 1. ZKP/08. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. Prema tome, zahtjevom se ne može problematizirati i ispitivati odluka o kazni (članak 471. ZKP/08.), odnosno pravilnost i potpunost utvrđenja i vrednovanja okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, konkretno je li bilo mjesta primjeni uvjetne osude, osim ako se ne radi o takvoj povredi kojom je pri izricanju kazne sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu. Ocjena okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne (olakotne i otegotne okolnosti) završava u žalbenom postupku u kojem je, u konkretnoj situaciji, drugostupanjski sud ocijenio i odgovorio na sve žalbene razloge osuđenika.

 

8. Stoga, budući da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kako onog koje se odnosi na pitanje krivnje za terećeno djelo, tako i glede odlučnih činjenica o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, niti se ispituje odluka o kazni ocjenom pravilnosti vrednovanja spomenutih okolnosti, a ovdje utvrđene kazne zatvora odmjerene su u propisanim zakonskim okvirima za svako od kaznenih djela, kao što je i jedinstvena kazna zatvora, u skladu s odredbama o izricanju kazne za djela u stjecaju iz članka 51. KZ/11., zakonito odmjerena, nema govora o povredi kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točki 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP/08., kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu.

 

9. Osuđenik u zahtjevu, nadalje, u odnosu na ostvarenje teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je utjecala na presudu, tvrdi da je branitelj osuđenika na drugostupanjskoj sjednici, pored toga što je ostao kod navoda iz žalbe, „dodatno iznio argumente po pitanju žalbenog navoda povrede kaznenog zakona“ na koje se drugostupanjski sud u svojoj odluci uopće nije osvrnuo.

 

10. Naime, osuđenik je u žalbi upirući na povredu kaznenog zakona počinjenu na njegovu štetu isticao da je kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. zbog kojeg je proglašen krivim propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 56/2015. i 126/2019.) koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015., a da se tereti da je to djelo počinio u razdoblju od 2011. do 26. svibnja 2021.

 

11. Budući da se opisano protupravno postupanje osuđenika u razdoblju od 2011. do 30. svibnja 2015. ne može podvesti pod neko kazneno djelo iz Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.) zbog čega ne postoji pravni kontinuitet, smatrao je da ni nije mogao biti kažnjen za djelo koje nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo.

 

12. Prema tvrdnjama iz zahtjeva, iako to ne proizlazi iz sadržaja zapisnika s javne sjednice vijeća održane 23. ožujka 2023. u Županijskom sudu u Bjelovaru (list 232) osuđenik je na drugostupanjskoj sjednici vijeća istaknuo da ostaje kod navoda iz žalbe te potom dodao da je u konkretnoj situaciji riječ o prividnom stjecaju (konsumpciji) zbog ekskluziviteta jednog, glavnog djela (nasilja u obitelji) i inkluzije pratećih kaznenih djela (povrede djetetovih prava i prijetnje) koja nisu samostalna nego su konzumirana u radnjama ostvarenja glavnog djela.

 

13. Prije svega, treba navesti da u skladu s odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08. stranke na sjednici vijeća, u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća, izlažu samo najvažnije dijelove žalbe odnosno odgovora na žalbu. Nije dopušteno dopunjavati ni proširivati žalbene navode niti izlaziti izvan okvira tvrdnji istaknutih u žalbi. Naime, drugostupanjski sud, u skladu s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08., ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Dakle, raspravlja isključivo o prigovorima koji su istaknuti u žalbi i iz osnova iz kojih se pobija, a ne o onima koje predstavljaju proširenje žalbenih navoda, o čemu se ovdje očigledno radilo, a to ne spori ni sam podnositelj.

 

14. Županjski je sud u Bjelovaru u cijelosti postupio u skladu s citiranim zakonskim odredbama. Ocjenjujući prigovore istaknute u žalbi drugostupanjski je sud (odlomak 8.4.) naveo da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika jer je okrivljeniku inkriminirano vremensko razdoblje od 2011. do 26. svibnja 2021. kroz koje razdoblje su počinjena kaznena djela povrede djetetovih prava kod kojih postoji pravni kontinuitet s kaznenim djelom zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. i 2. KZ/97., a taj vremenski period obuhvaća i inkriminacije kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. počinjene nakon 30. svibnja 2015. Županjski sud u Bjelovaru je, također, odgovarajući na žalbene navode ocijenio da su u odnosu na sve oštećenike (osuđenikovu djecu) ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. te prihvatio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je osuđenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. te da se radi o samostalnom kaznenom djelu.

 

15. Stoga, nema govora o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Upravo suprotno, drugostupanjski je sud postupio u cijelosti u skladu s zakonskim ovlaštenjima. Samim time, u cijelosti su neosnovane i tvrdnje osuđenika kojima, upirući na iste razloge, ističe povredu prava osuđenika na pošteno suđenje, posebice pravo na djelotvoran pravni lijek i obrazloženu sudsku odluku, kao bitne sastavnice prava na pošteno suđenje.

 

16. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je neosnovan i njegov zahtjev za odgodom odnosno prekidom izvršenja pravomoćne presude, podnesen u smislu članka 518. stavka 5. ZKP/08.

 

17. Stoga je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. prosinca 2023.