REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 77 Pž-100/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONSTRUKTOR d.d. u stečaju, OIB 83011454143, Zlatar, Kralja Petra Krešimira 25, kojeg zastupa punomoćnica Jaka Ćurić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 23, protiv 1. tuženika STEČAJNA MASA IZA INDIRECT d.o.o. u stečaju, OIB 16834052941, Zagreb, Nalješkovićeva 7 i 2. tuženika FERROSTIL MONT d.o.o., OIB 72333026791, Zagreb, Zadarska 77, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, Zadarska 77, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o žalbi drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-228/21 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se drugotuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-228/21 od 3. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-228/21 od 3. studenog 2023. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja: kupoprodajni ugovor od 17. studenog 2011. sklopljen između tužitelja i 1. tuženika, kojim je tužitelj 1. tuženiku prodao u cijelosti: zk. uožak 2165 k.o. Lovrečan, zk.čbr. 1665/2, poslovna zgrada i neplodno betonara pod željeznicom, površine 2590 m2 ili 720 čhv,

i

kupoprodajni ugovor od 28. svibnja 2012. sklopljen između 1. tuženika i 2. tuženika, kojim ugovorom je 1. tuženik prodao 2. tuženiku u cijelosti: zk. uložak 2165 k.o. Lovrečan, zk.čbr. 1665/2, poslovna zgrada i neplodno betonara pod željeznicom, površine 2590 m2 ili 720 čhv.

II. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zaboku određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. 2165 k.o. Lovrečan, zk. čbr. 1665/2 poslovna zgrada i neplodno betonara pod željeznicom, površine 2590 m2 ili 720 čhv, kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 2011. pod brojem Z-607/12 i kupoprodajnog ugovora od 28. svibnja 2012. pod brojem Z-893/12 tako da se briše uknjižba prava vlasništva za korist 1. tuženika pod brojem Z-607/12 i uknjižba prava vlasništva za korist 2. tuženika pod brojem Z-893/12.

III. Nalaže se 1. tuženiku STEČAJNA MASA IZA INDIRECT d.o.o. u stečaju i 2. tuženiku FERROSTIL MONT d.o.o. naknaditi tužitelju KONSTRUKTOR d.d. u stečaju parnične troškove u iznosu od 17.550,91 eura/132.237,33 kn u roku od 8 dana.“

2. Protiv presude žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba drugotuženika nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koje se poziva drugotuženik. Suprotno žalbenim navodima prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora.

7. Predmet spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika i to Kupoprodajnog ugovora koji su 17. studenog 2011. sklopili tužitelj kao prodavatelj i prvotuženik kao kupac, koji je, kupio nekretninu upisanu u zk. uložak 2165 k.o. Lovrečan, zk.čbr. 1665/2, poslovna zgrada i neplodno betonara pod željeznicom, površine 2590 m2 ili 720 čhv po cijeni od 300.000,00 kn i Kupoprodajni ugovor od 28. svibnja 2012. sklopljen između prvotuženika i drugotuženika kojim je prvotuženik navedenu nekretninu prodao drugotuženiku za ugovorenu cijenu od 320.000,00 kn.

8. Iz spisa proizlazi da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem St-1087/12 od 27. rujna 2013., da je po odobrenju stečajnog suca tužba podnesena 26. svibnja 2014. stoga je ispunjena pretpostavka iz članka 141. stavaka 2. i 4. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10 i 25/12; dalje: SZ).

9. Iz izvješća stečajnog upravitelja proizlazi da unovčiva vrijednost stečajne mase tužitelja iznosi 16.292.634,00 kn, a da su u stečajnom postupku priznate tražbine stečajnim vjerovnicima u prvom višem isplatnom redu u iznosu od 3.325.610,30 kn i drugom višem isplatnom redu u iznosu od 64.953.346,72 kn. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da vrijednost stečajne mase nije dovoljna da bi se namirile sve tražbine stečajnih vjerovnika prvog i drugog višeg isplatnog reda.

10. Iz Kupoprodajnog ugovora koji su sklopili tužitelj i prvotuženik 17. studenog 2011. proizlazi da je cijena bila 300.000,00 kn, a iz Kupoprodajnog ugovora koji su sklopili prvotuženik kao prodavatelj i drugotuženik kao kupac 28. svibnja 2012. proizlazi da je cijena bila 320.000,00 kn. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Ing ekpert d.o.o. utvrdio da je tržišna vrijednost nekretnine na dan sklapanja Ugovora o kupoprodaji 17. studenog 2011. iznosila 807.000,00 kn odnosno gotovo trostruko više od od ugovorene cijene. Time je sklapanjem Ugovora od 17. studenog 2011. došlo do oštećenja vjerovnika budući da je nekretnina znatno vrijednija od ugovorene cijene pa bi njezinom prodajom u stečajnom postupka moglo postići potpunije namirenje vjerovnika.

11. U trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 2011. na predmetnoj nekretnini je bilo upisano založno pravo u korist Zagrebačke banke d.d. radi osiguranja tražbine u iznosu od 7.500.000,00 kn sa zateznim kamata prema rješenju poslovni broj Z-1841/2007. Iz brisovnog očitovanja Zagrebačke banke d.d. od 19. siječnja 2023. proizlazi da Zagrebačka banka d.d. dopušta brisanje založnog prava poslovni broj Z-1841/2007. Prvostupanjski sud je prema sadržaju brisovnog očitovanja zaključio da na predmetnoj nekretnini više ne postoji pravo Zagrebačke banke d.d. na namirenje iz njezine vrijednosti.

12. Na predmetnoj nekretnini je 12. travnja 2010. bilo upisano fiducijarno vlasništvo u korist Imex banke d.d., a 28. veljače 2012. upisano je fiducijarno vlasništvo u korist Petra Pripuza koji je 18. travnja 2012. dao Izjavu o povratu vlasništva-brisovno očitovanje kojim je dao tužitelju pravo da ishodi upis brisanja fiducijarnog prijenosa prava vlasništva izvršenog u korist Petra Pripuza i uspostavu prava vlasništva u korist tužitelja jer je dužnik djelomično podmirio obvezu (str. 15. spisa), slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji tražbina Petra Pripuza koja bi se namirivala iz vrijednosti predmetne nekretnine.

13. Odredbom članka 127. SZ-a utvrđene su opće materijalnopravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Riječ je o okolnostima koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi pobijanje bilo uspješno, bez obzira na razlog (osnovu ili posebne pretpostavke) pobijanja. Opće pretpostavke pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje moraju biti ispunjene su: da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, da je prije otvaranja stečajnog postupka (uz određene izuzetke) poduzeta pravna radnja koja može biti predmetom pobijanja, da je pobijana radnja dovela do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika te da se krajnji rezultat pobijanja mora očitovati u povećanju mogućnosti namirenja svih vjerovnika. Uzimajući u obzir navedene pretpostavke iz članka 127. SZ-a ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjene.

14. Prema potvrdi FINA-e i rješenja o otvaranju stečajnog postupka od 27. rujna 2013. račun tužitelja je u neprekidnoj blokadi od 19. svibnja 2011. do otvaranja stečajnog postupka, slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio da je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora 17. studenog 2011. između tužitelja zastupanog po Zdravku Valecu i prvotuženika zastupanog po Tinu Sentiću, tužitelj bio nesposoban za plaćanje. Tome valja dodati da Kupoprodajnim ugovorom nije bilo ugovoreno plaćanje cijene već je bilo određeno da će prvotuženik kao kupac isplatiti cijenu na način utvrđen Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa od 17. studenog 2011. koji ugovorne stranke nisu dostavile.

15. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj morao znati da sklapanjem ugovora o kupoprodaji s prvotuženikom prodaje nekretninu po znatno manjoj cijeniti od tržišne kao i da ukupna tužiteljeva imovina nije dostatna za namirenje vjerovnika.

16. Iz ugovora o ustupu potraživanja od 30. prosinca 2011. društvo M-profil d.o.o. kojeg zastupa direktor Zdravko Valec (kao i tužitelja) i prvotuženika kojeg je zastupao direktor Tin Sentić proizlazi da je M-profil d.o.o. ustupio prvotuženiku svoje potraživanje prema tužitelju u iznosu od 7.300.000,00 kn.

17. Na temelju Izjave o prijeboju broj 19. od 6. ožujka 2012. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj kao dužnik i prvotuženik kao vjerovnik prebijaju tražbine u iznosu od 7.300.000,00 kn, a iz kartice kupca prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet prijeboja bila i tražbina cijene iz pobijanog Kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 2011. u iznosu od 300.000,00 kn, stoga proizlazi da je prvotuženik podmirio kupoprodajnu cijenu od 300.000,00 kn bez da je tužitelju izvršio uplatu u novcu (str. 130. i 131. spisa). Kako je tužitelj u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora 17. studenog 2011. bio već pet mjeseci u neprekidnoj blokadi, to prvostupanjski sud iz navedenog načina podmirenja kupoprodajne cijene utvrđuje tužiteljevu namjeru da ošteti svoje vjerovnike. Osim toga, direktor tužitelja i M-profila d.o.o. bio je Zdravko Valec koji je znao financijsko stanje oba društva stoga je prvostupanjski sud zaključio da je sklapanjem Ugovora o ustupu potraživanja 30. prosinca 2011. omogućeno prvotuženiku da stekne tražbine prema tužitelju u onom iznosu koji odgovara visini obveza koje je prvotuženik imao prema tužitelju, da bi se prvotuženikove obveze prema tužitelju mogle podmiriti prijebojem bez plaćanja. Tome valja dodati da je nad društvom M-profil d.o.o. 9. srpnja 2012. otvoren stečajni postupak.

18. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-67/20 od 15. siječnja 2021. utvrdio da je direktor prvotuženika priznao da je znao za nesposobnost tužitelja za plaćanje u trenutku sklapanja pobijanog ugovora od 17. studenog 2011. i da je na taj način pomogao direktoru tužitelja da umanji imovinu tužitelja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 131. stavaka 1. i 2. SZ-a za pobijane Kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 2011.

19. U odnosu na sklopljeni Ugovor o kupoprodaji od 28. svibnja 2012. između prvotuženika kojeg je zastupao direktor Tin Sentić i drugotuženika kojeg je zastupao direktor Petar Podbevšek prvostupanjski sud je na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-67/20 od 15. siječnja 2021. utvrdio da je direktor drugotuženika znao da je tužitelj prezadužen i nesposoban za plaćanje, a sklopio je pobojni pravni posao da bi pomogao Zdravku Valecu direktoru tužitelja da umanji buduću stečajnu masu pa su tako ispunjene pretpostavke i za pobijanje pravne radnje prema drugotuženiku kao singularnom pravnom slijedniku prvotuženika u skladu s člankom 143. stavkom 1. SZ-a.

20. U odnosu na žalbeni navod drugotuženika da je u vrijeme pobijane pravne radnje predmetna nekretnina bila opterećena založnim pravom koje višestruko premašuje njezinu vrijednost stoga njezina prodaja ne bi dovela do boljeg namirenja stečajnih vjerovnika valja navesti da iz brisovnog očitovanja Zagrebačke banke d.d. proizlazi da dopušta brisanje založnog prava upisanog pod broj Z-1841/2007 radi osiguranja tražbine u iznosu od 7.500.000,00 kn s kamatama jer ne postoji tražbina Zagrebačke banke d.d. koja bi se namirivala iz njezine vrijednosti (str. 704. spisa), iz očitovanja Zagrebačke banke d.d. tužiteljevom stečajnom upravitelju od 19. siječnja 2023. proizlazi da tužitelju ne može izdati brisovno očitovanje jer na predmetnim nekretninama tužitelj nije upisan kao vlasnik, već je to Zagorje betoni d.o.o. (str.703. spisa). Tome valja dodati da je odlučno da je prema trenutnom stanju (a niti u trenutku otvaranja stečajnog postupka) nekretnina nije opterećena pravom fiducijarnog vjerovnika koji bi se namirivao iz njezine vrijednosti. Stoga žalbeni navod da je brisovno očitovanje Zagrebačke banke d.d. dano gotovo jedanaest godina nakon što je pobojna pravna radnja poduzeta nije odlučan.

21. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio činjenicu da je Petar Pripuz 18 travnja 2012. dao brisovno očitovanje kojim je izvršen upis brisanja fiducijarnog prijenosa prava vlasništva izvršena u korist Petra Pripuza na predmetnoj nekretnini jer je dužnik (ovdje tužitelj) djelomično podmirio obvezu prema vjerovniku. Stoga suprotno žalbenim navodima sama činjenica da je u zemljišnim knjigama bilo upisano fiducijarno vlasništvo u korist Petra Pripuza ne dovodi do toga da vjerovnici nisu oštećeni i da krajnji rezultat pobijanja neće biti u povećanoj mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika, jer tražbina Petra Pripuza, koja bi se se namirivala iz vrijednosti predmetne nekretnine, ne postoji.

22. Drugotuženik u žalbi navodi da se postojanje veće mogućnosti namirenja stečajnih vjerovnika mogla utvrđivati samo ispravama i vještačenjem, a ne izjavama okrivljenika u kaznenom postupku. Suprotno ovim žalbenim navodima valja navesti da je prvostupanjski sud ocjenom sadržaja pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj KOV-67/20 od 15. siječnja 2021. (str. 559.-567. spisa) utvrdio da su direktor tužitelja Zdravko Valec, direktor prvotuženika Tin Sentić i direktor drugotuženika Petar Podvešek međusobno skapali kupoprodajne ugovore znajući da da je tužitelj nesposoban za plaćanje kao i u nakani da Zdravko Valec umanji buduću stečajnu masu tužitelja.

23. Prema odredbi članka 141. stavka 5. SZ-a ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje. S obzirom na to da su ispunjenje sve opće i posebne pretpostavke za pobijanje navedenih kupoprodajnih ugovora iz članka 131. stavak 1. i 2., članka 143. stavak 2. SZ-a, to je i sukladno odredbi članka 141. stavka 5. SZ-a osnovan i zahtjev za povrat nekretnina u stečajnu masu tužitelja na način da se u zemljišnim knjigama određuje uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem prava vlasništva prvo i drugotuženika.

24. Odluka o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) koje tako određene troškove drugotuženik konkretnim žalbenim razlozima nije osporavao.

25. Kako drugotuženik razlozima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost pobijane presude valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30864-520a8

Kontrolni broj: 06fc4-f6a88-4dd5e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.