REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 14/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja B. L., OIB ..., iz R. i II. tužiteljice S. L., OIB ..., iz R., oboje zastupani po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., protiv tuženika P. B. E., iz Republike Austrije, K., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji I. i II. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-978/2022-2 od 22. veljače 2023. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-177/2020-53 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi broj Ovr-60/2020 od 3. lipnja 2020. u odnosu na tužitelje B. L., OIB ... i S. L., OIB ... pljenidbom njihovih novčanih tražbina po žiro računima i/ili oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tužitelji imaju račune i/ili oročenim novčanim sredstvima te prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja za potraživanja tuženika dospjela do veljače 2017.

II Odbijaju se tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi broj Ovr- 60/2020 od 3. lipnja 2020. u odnosu na tužitelje B. L., OIB ... i S. L., OIB ... pljenidbom njihovih novčanih tražbina po žiro računima i/ili oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tužitelji imaju račune i/ili oročenim novčanim sredstvima te prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja za potraživanja tuženika dospjela od veljače 2017. kao s neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku P. B. E., Republika Austrija, OIB ... da tužiteljima B. L., OIB ... i S. L., OIB ... naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.785,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba tužitelja dok se žalba tuženika usvaja i presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-177/2020-53 od 8. travnja 2022.:

- potvrđuje u toč. II. Izreke,

- preinačuje u toč. I. i toč. III. izreke i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi broj Ovr-60/2020 od 3. lipnja 2020. u odnosu na tužitelje B. L., OIB: ... i S. L., OIB: ... pljenidbom njihovih novčanih tražbina po žiro računima i/ili oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tužitelji imaju račune i/ili oročenim novčanim sredstvima te prijenos zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja i za potraživanja tuženika dospjela do veljače 2017.

- tužiteljima se nalaže tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 821,60 EUR/6.250,00 kn (osamstodvadeset i jedan euro i šezdeet centi/šest tisuća dvijesto pedeset kuna) 1 u roku od 15 dana.“.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 2048/2023-2 od 19. srpnja 2023. dopušteno je I. i II. tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Da li uslijed otkaza ugovora o kreditu, zaključenog u formi javnobilježničkog akta, koji je nastupio nakon dospijeća pojedinih anuiteta, te tražbine gube karakter povremenih tražbina ili ostaju povremene tražbine i slijedom toga njihovu zastaru treba cijeniti kroz odredbe čl. 233. st. 2. u vezi sa čl. 226. ZOO?“.

3. I. i II. tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja revizije.

3.1. Tuženik u odgovoru na reviziju I. i II. tužitelja osporava osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

4. Revizija I. i II. tužitelja nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na I. i II. tužitelja, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-60/2020 od 3. lipnja 2020. I. i II. tužitelji predmetnu ovrhu smatraju nedopuštenom jer da je, između ostalog, nastupila zastara pojedinih anuiteta iz predmetnog ugovora o kreditu, ali i da je nastupila zastara samog prava tuženika iz tog ugovora o kreditu.

7. Uz utvrđenje:

- da je 8. svibnja 2007. sklopljen predmetni ugovor o otplati kredita na iznos od 50.000,00 EUR (gdje su tužitelji bili korisnici kredita),

- da je iznos kredita zajedno sa ugovorenim kamatama i troškovima 78.393,60 EUR,

- da je ugovorena otplata u 157 jednakih anuiteta (13 godina) u visini od po 500,00 EUR za svaki anuitet koji dospijeva zadnjeg dana u mjesecu, a sadrži glavnicu i ugovorenu kamatu,

- da je predmetni ugovor o otplati kredita solemniziran po javnom bilježniku 17. svibnja 2007., te

- da tužitelji nisu uredno ispunjavali svoje obveze povrata kredita,

- te da je tuženik stavio cjelokupni kredit u dospijeće (korištenjem ovlaštenja iz predmetnog ugovora o otplati kredita), da je raskinuo predmetni ugovor i učinio ga ovršnim s danom 7. veljače 2020.,

drugostupanjski sud u cijelosti odbija prigovor zastare te u konačnici u cijelosti odbija predmetni tužbeni zahtjev jer da je po raskidu ugovora o kreditu cjelokupni dug po tom kreditu dospio 7. veljače 2020., a čime su anuiteti koji su dospjeli prije toga dana izgubili karakter povremenih tražbina.

8. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

9. S obzirom na sadržaj predmetnog pravnog pitanja i suštinu predmeta spora u revizijskom dijelu postupka, kao mjerodavni izvori prava ukazuju se:

- odredba čl. 226. st. 1. ZOO koja glasi: „Tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.“,

- odredba čl. 226. st. 2. ZOO koja glasi: „Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.“,

- odredba čl. 227. st. 1. ZOO koja glasi: „Pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.“,

- odredba čl. 227. st. 2. ZOO koja glasi: „Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.“,

- odredba čl. 233. st. 1. ZOO koja glasi: „Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.“,

- te odredba čl. 233. st. 2. ZOO koja glasi: „Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.“.

10. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, ali prvenstveno imajući u vidu da su stranke ugovorile pravo tuženika da za slučaj neispunjenja ili nepravovremenog ispunjenja obveze korisnika kredita (što je u konkretnom slučaju riječ) učini dospjelim cjelokupni dug, prethodno dospjeli a neotplaćeni anuiteti izgubili su karakter povremenih tražbina, te se na te tražbine ne primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. st. 1. i čl. 233. st. 2. ZOO.

11. S obzirom da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se odnosi predmetno pravno pitanje, to je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na odluku o reviziji.

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.

Rev 14/2024-2-1

dr. sc. Jadranko Jug predsjednik vijeća

Slavko Pavković sudac izvjestitelj i član vijeća

ODVOJENO MIŠLJENJE

u predmetu broj Rev 14/2024

1. Nismo suglasni sa donesenom odlukom iz slijedećih razloga.

2. Imajući u vidu odredbu čl. 226. st. 1., odredbu čl. 226. st. 2., odredbu čl. 227. st. 1., odredbu čl. 227. st. 2., odredbu čl. 233. st. 1. te odredbu čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te imajući u vidu da je predmetni ugovor o otplati kredita sklopljen 8. svibnja 2007., da je isti solemniziran 17. svibnja 2007. te da je isti raskinut potrebno je vezano za prigovor zastare razlučiti sljedeća tri vremenska razdoblja:

- prvo razdoblje od sklapanja predmetnog ugovora o otplati kredita do solemniziranja toga ugovora,

- drugo razdoblje od solemniziranja toga ugovora pa do nastupa pravnih posljedica raskida toga ugovora i

- treće razdoblje nakon nastupa pravnih posljedica raskida toga ugovora do isteka vremena na koje bi taj ugovor važio da nije raskinut.

3. Vezano za tražbine s osnova anuiteta koji su dospjeli u razdoblju od sklapanja do solemniziranja predmetnog ugovora o otplati kredita imao bi se primijeniti desetogodišnji zastarni rok, pa iako bi se radilo o povremenim tražbinama, jer to proizlazi iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO (obzirom da, u pravilu, od trenutka sklapanja ugovora o kreditu do solemniziranja toga ugovora u praksi prođe kraće vrijeme - što je i u ovom konkretnom slučaju - ovo razdoblje nema veći praktični značaj).

3.1. Tražbine s osnova anuiteta koje su dospjele nakon solemniziranja predmetnog ugovora o otplati kredita (ubuduće) i nadalje su zadržale karakter povremenih tražbina te se na njih primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 226. st. 1. i st. 2. ZOO, jer to proizlazi iz odredbe čl. 233. st. 2. ZOO.

3.2. Tek su tražbine s osnova anuiteta koje su po ugovoru o otplati kredita dospijevale nakon nastupa pravnih posljedica raskida toga ugovora, izgubile karakter povremenih tražbina, jer s nastupom pravnih posljedica raskida ugovora o otplati kredita sve te tražbine dospijevaju isti dan, a uslijed čega je zastarni rok u odnosu na te tražbine opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO.

4. Dakle, smatramo, a što je ujedno i odgovor na predmetno pravno pitanje, raskidom ugovora o otplati kredita (kao jednostranom radnjom tuženika) povremene tražbine anuiteta koje su dospjele u razdoblju nakon solemniziranja predmetnog ugovora o otplati kredita do nastupa pravnih posljedica raskida toga ugovora, nisu mogle promijeniti karakter povremenih tražbina. Raskidom ugovora o otplati kredita tuženik nije mogao jednostrano odrediti novi trenutak dospijeća tih tražbina (trenutak nastupa pravnih posljedica raskida ugovora o otplati kredita). U protivnom moglo bi se dogoditi da vjerovnik jednostrano promijeni vrijeme dospijeća tražbine koja je već bila u zastari (što tužitelji u konkretnom slučaju i tvrde), a što bi bilo u višestrukoj direktnoj suprotnosti s odredbom čl. 218. st. 1. i st. 2. ZOO (zabrana promjena roka zastare). K tome, u protivnom bi se radilo i o suprotnosti s odredbom čl. 219. ZOO prema kojoj se samo dužnik (ne i vjerovnik) može

Rev 14/2024-2-1

odreći zastare (što se u konkretnom slučaju nije dogodilo) i to tek nakon proteka vremena određenog za zastaru.

5. Zahtijevamo da se ovo odvojeno mišljenje objavi na isti način kao i odluka (čl. 131. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Sudac:

Slavko Pavković, v.r.