REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 276/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., protiv tuženika J. D. iz S., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4936/2018-2 od 3. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1612/17 od 18. srpnja 2018., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. … z.u. …, pod ul. …. k.o. S. što u naravi predstavlja četverosobni stan u S. sagrađen na četvrtom katu predmetne zgrade označen brojem … površine 131,64 m2, anagrafske oznake … S. pa je ista ovlaštena zatražiti i ishoditi temeljem ove presude uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobno brisanje dosadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

II. Nalaže se tuženiku iseliti iz stana u S. u …, označen brojem …, kat četvrti, površine 131,64 m2, smještenog u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. … z.u. …, pod ul. …, k.o. S. te ga slobodnog od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parbenog postupka u iznosu od 2.000,00 kn."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu na način da ovaj sud odbije tužbeni zahtjev podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane u izreci prvostupanjske presude, da je ista ovlaštena tražiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva tuženika te da se naloži tuženiku iseliti iz predmetne nekretnine.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je u zemljišnim knjigama na suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-62), u naravi četverosoban stan na … katu, označen brojem …, u površini od 131,64 m2, … u S. upisan tuženik, da je prije toga č.zgr. … upisana u zk. ul. … k.o. S. bila u društvenom vlasništvu, da je kao nositelj prava korištenja bio upisan G. T. ", da je V. d.d. S. pravni slijednik G. T. - S.,

- da je Nadzorni odbor V. d.d. S. na sjednici održanoj 13. studenoga 1997. donio odluku da se tuženiku omogući kupnja stana pod uvjetom pozitivnog okončanja postupaka u korist V. d.d., tako da V. d.d. kao vlasnik stana bude slobodno mogla raspolagati stanom,

- da je zbog dugotrajnosti postupaka te duga V. d.d. prema tuženiku sklopljen s tuženikom sporazum i ugovor o prodaji stana prije okončanja sudskih i upravnih postupaka uz upozorenje tuženiku da preuzima na sebe sve rizike i štetne posljedice zbog eventualnih negativnih odluka,

- da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 2001. kupio predmetni stan od V. d.d. S. kao pravnog slijednika G. T. - S., a koja je u vrijeme kupovine bila upisana u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu,

- da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi Fond za privatizaciju kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 11. i Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 26/91, 83/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 99/03 - dalje: Zakon o pretvorbi) (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja), da tako izdano rješenje u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00.) služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 55. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07. – dalje: ZZK),

- da u konkretnom slučaju, predmetna nekretnina nije bila u postupku pretvorbe procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća V. S., što među strankama nije ni sporno, da bez provođenja postupka pretvorbe, odnosno procjene nekretnina u vrijednost društvenog kapitala, ranije društveno poduzeće ne može postati vlasnik nekretnine,

- da u ovom slučaju nije utvrđeno da bi postojali razlozi za obnovu postupka pretvorbe društvenog poduzeća V. S. niti da bi prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama utjecao na tehnološku cjelinu društvenog poduzeća.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili:

- da tuženik, iako je upisao svoje vlasništvo u zemljišne knjige, nije mogao steći vlasništvo nekretnine jer se vlasništvo ne može steći od nevlasnika sukladno odredbama čl. 115. st. 1. i 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15. – dalje: ZVDSP),

- da kod prijenosa prava vlasništva vrijedi načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet), vlasništvo se ne može steći preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže sa stvari, da je stjecanje prava vlasništva pravnim poslom derivativno i po tom osnovu može se steći pravo vlasništva samo u granicama vlasništva pravnog prednika - ovdje prodaje, uz ispunjenje i ostalih pretpostavki za valjanost tog pravnog posla,

- da prema odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva,

- da je odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP propisano da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća,

- da prema odredbi čl. 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva,

- da prema toj zakonskoj odredbi trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala ne može postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva,

- da je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva, a ta pretpostavka u ovom slučaju nije ostvarena,

- da predmetna nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V. S. pa kako ista nije unesena u društveni kapital poduzeća V. S. to ista nije ni mogla steći pravo vlasništva te nekretnine i prodati ju tuženiku,

- da je tvrdnja tuženika da je bio savjestan stjecatelj predmetne nekretnine, sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige neosnovana, jer iz ugovora koji je sklopio s V. proizlazi da ista nije bila vlasnica nekretnine, što je tuženik znao,

- da prema, odredbi čl. 388. st. 5. ZV-a zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće se primjenjivati u korist stjecatelja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu.

11. Na temelju navedenih utvrđenja i zaključaka nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev da se tužiteljica kao vlasnica uknjiži u zemljišne knjige, a sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP sudovi su ocijenili da tužiteljica ima pravo tražiti predaju predmetne nekretnine stoga je prihvaćen i zahtjev za iseljenje tuženika iz predmetnog stana i predaju istog u posjed tužiteljice. Nižestupanjski sudovi su ocijenili prigovor zastare neosnovanim jer se radi o vlasničkoj tužbi koja ne zastarijeva.

12. Materijalno pravo u pobijanoj presudi pravilno je primijenjeno i nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Ovaj sud prihvaća razloge navedene u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti na njih poziva na temelju odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP, kojom je određeno da se u slučaju kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

14. Revident u reviziji preispituje činjenična utvrđenja što u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno stoga takve revizijske navode ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

15. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Sukladno odredbi iz čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se pozvao ovaj sud.

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.