REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 131/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. B., OIB …, iz V., zastupane po punomoćniku M. C., odvjetniku u V., protiv tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., zastupanog po punomoćnici T. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-458/17-3 od 25. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-450/2015-50 od 20. lipnja 2017., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I/ Djelomično se ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-458/17-3 od 25. rujna 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-450/2015-50 od 20. lipnja 2017. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je odlučeno o troškovima parničnog postupka, kao i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-450/2015-50 od 20. lipnja 2017. u dijelu pod stavkom drugim i trećim izreke te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II/ Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-458/17-3 od 25. rujna 2017. odbacuje se u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-450/2015-50 od 20. lipnja 2017. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.
III/ O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 26.026,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u iznosu od 356.786,35 kn odbijen. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 32.221,87 kn.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično je nedopuštena.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za njen rad kao odvjetnice u odnosu na zastupanje tuženika u sudskim postupcima na temelju ugovora o zastupanju.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke ugovorima o zastupanju koji su zaključeni 15. svibnja 2008., 15. svibnja 2009., 15. svibnja 2010., 15. svibnja 2011., 15. svibnja 2012., 15. svibnja 2013. i 15. lipnja 2013. ugovorile da tuženik kao korisnik usluga ovlašćuje tužiteljicu kao davatelja usluga da za njegov račun poduzme sljedeće radnje: ishođenje tražbina s naslova regresa, ishođenje tražbina s naslova premije osiguranja, podnošenje izvješća o poduzetim radnjama i poslovima, zastupanje u sudskim postupcima te zastupanje u drugim poslovima po uputi korisnika (čl.1.),
- da su u čl. 3. st. 1. ugovorne strane suglasno utvrdile da će za izvršene radnje opisane u čl.1. ugovora (osim za zastupanje u sudskim postupcima) korisnik usluga isplatiti davatelju usluga mjesečno paušalni iznos od 10.000,00 kn u koji iznos je uračunat PDV i to do svakog 10. u mjesecu za protekli mjesec na žiro račun odvjetnice I. G. B. (ovdje tužiteljice) sve dok je ugovor na snazi, a stavkom 2. istog čl. da će se za zastupanje u sudskim postupcima isplata izvršiti sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nakon što korisnik usluga naplati svoje potraživanje od dužnika, sve naprijed navedeno dok je ugovor na snazi,
- da je tužiteljica u navedenom razdoblju ispostavljala račune svaki mjesec za paušal od 10.000,00 kn mjesečno te joj je tuženik sve i platio, odnosno u 5 godina i dva mjeseca, koliko su ugovori trajali, tuženik joj je platio ukupno 620.000,00 kn,
- da tužiteljica nije ispostavljala tuženiku druge račune, odnosno račune za zastupanje u sudskim postupcima,
- da se tuženik u predmetima u kojima je zastupan po tužiteljici na ime sastava prijedloga za ovrhu naplatio za iznos od 249.100,42 kn i da je za ostale odvjetničke troškove naplatio iznos od 133.712,22 kn, odnosno da se ukupno naplatio za iznos od 382.812,64 kn,
- da se svaki ugovor zaključuje na rok od godine dana počevši od dana sklapanja, osim što su ugovori o zastupanju od 15. svibnja 2013. i 15. lipnja 2013. zaključeni na rok od 30 dana počevši od dana sklapanja ugovora tako da je ugovorni odnos između stranaka zaključen s danom 15. srpnja 2013.,
- da je ugovore osobno potpisala tužiteljica, a za tuženika za F. V. P. M.,
- da je tužiteljica zastupala tuženika u sudskim postupcima i to u predmetnima pred trgovačkim sudom, općinskim i županijskim sudovima te da ukupna vrijednost zastupanja tuženika po tužiteljici u postupcima pred sudovima iznosi 26.026,29 kn. 9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio, na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Ugovora o zastupanju, da je tuženik ugovorio plaćanje paušalnog iznosa tužiteljici u iznosu od 10.000,00 kn za radnje navedene u čl. 1. ugovora, kao što je ishođenje tražbina s naslova regresa, ishođenje tražbina s naslova premija osiguranja, zastupanja u drugim poslovima po uputi korisnika usluga. Prema ugovorima o zastupanju tužiteljica da ima pravo na nagradu za zastupanje sukladno odvjetničkoj tarifi za sve sudske postupke u kojima je tuženika zastupala nakon što tuženik naplati svoje potraživanje od dužnika. Tužiteljici ne pripada naknada za zastupanje u ovršnim postupcima pred javnim bilježnikom koji nose oznaku Ovrv jer je na ime tog zastupanja tužiteljici plaćan paušal u iznosu od 10.000,00 kn mjesečno, prema odredbi čl. 3. st. 1. ugovora o zastupanju. Stoga, na temelju odredbe čl. 763. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) te na temelju predmetnih ugovora o zastupanju, sud ocjenjuje da tužiteljici pripada naknada na ime zastupanja pred sudovima u navedenim parničnim i ovršnim postupcima u iznosu od 26.026,29 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 20. lipnja 2017. do isplate, obzirom je iznos koji je tuženik dužan platiti tužiteljici postao poznat tek donošenjem presude pa od tada teku zakonske zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. i 8. ZOO. Pritom sud prvog stupnja navodi da bi tužiteljica u konkretnom slučaju mogla zahtijevati zateznu kamatu od dana naplate tuženika kod navedenih zastupanja, a kako taj dan naplate nije utvrđen, bilo je moguće dosuditi zateznu kamatu samo od donošenja presude. Prvostupanjski sud navodi da tužiteljica nije dokazala da bi poduzimala i druge radnje u postupcima pred sudom, osim ovih koje je sud utvrdio, u iznosu od 26.026,29 kn.
10. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja, pri čemu upućuje na razloge prvostupanjske presude (čl. 375. st. 5. ZPP). Navodi da iz sadržaja sporne odredbe čl. 3. ugovora o zastupanju proizlazi da je namjera korisnika usluga odnosno tuženika bila pored paušala od 10.000,00 kn mjesečno isplaćivati davatelju usluga odnosno tužiteljici samo naknadu za zastupanje u onim predmetima koji bi završili u parnici, odnosno naknadu za poduzete radnje od strane odvjetnika u postupcima pred sudom, a iz odredbe čl. 1. ugovora o zastupanju vidljivo je da se radi o prisilnoj naplati potraživanja tuženika u ovršnim postupcima zbog čega je odredbom čl. 3. ugovora o zastupanju i ugovoren paušal od 10.000,00 kn. U odluci navodi i da je tužiteljica za cijelo vrijeme trajanja ugovora ispostavljala fakture samo za ugovoreni paušal.
11. U reviziji tužiteljica osnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
11.1. Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je presuda nerazumljiva, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da proturječi sama sebi i razlozima presude. Također navodi da iz obrazloženja presude proizlazi da je sud izvršio uvid i pročitao dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja, međutim ističe da se iz obrazloženja ne može utvrditi o kakvoj se dokumentaciji radi i kakve zaključke je sud izveo i što je utvrdio. Ujedno navodi da nije jasno što je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka i kakve zaključke je izveo.
12. Osnovano revidentica tvrdi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, sudovi su utvrdili da ukupna vrijednost zastupanja tuženika po tužiteljici u parničnim i ovršnim postupcima kod sudova iznosi 26.026,29 kn. Međutim, zasad nije moguće ispitati nižestupanjske odluke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, jer je presuda nerazumljiva, nije jasno u koju dokumentaciju je sud izvršio uvid niti je jasno što je sud utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka, a u vezi tužiteljičinog zastupanja tuženika u sudskim postupcima (jedino se navodi što je utvrđeno glede zastupanja tužiteljice na ime sastava prijedloga za ovrhu, a što nije niti predmet ovog spora, obzirom je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za njen rad kao odvjetnice u odnosu na zastupanje tuženika u sudskim postupcima – čl. 3. st. 2. Ugovora). Dakle, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
13. Prema ocjeni revizijskog suda, a u vezi prigovora revidentice oko tumačenja odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora, valja reći da tu odredbu ugovora sud pravilno tumači onako kako ona glasi, znači kako su se stranke o njoj dogovorile.
14. Slijedom naprijed navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim pravno relevantnim odlučnim činjenicama.
16. Odlučujući o reviziji tužiteljice ovaj sud je ocijenio da tužiteljica nema pravni interes pobijati drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Stoga je revizija tužiteljice u tom dijelu nedopuštena, u smislu odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, slijedom čega je i odbačena (toč. II/ izreke rješenja).
17. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 23. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković, v.r.
