Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Poslovni broj: 7 Pr-59/2020-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz S., D. u. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika N. S. d.o.o., Z., U. J. G. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz S. B., te umješača na strani tuženika N. F. iz S. B., U. M. G. …, radi naknade štete, dana 8. prosinca 2023., nakon održane glave javne rasprave, u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, odvjetničkog vježbenika A. Š., te punomoćnika tuženika, a u nenazočnosti uredno pozvanog umješača, dana 23. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku N. S. d.o.o., Z., U. J. G. …, OIB: …, da tužitelju H. K. iz S., D. u. …, OIB: …, na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.350,00 eura (tisuću tristo pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju H. K. iz S., D. u. …, OIB: …, da tuženiku N. S. d.o.o., Z., U. J. Gotovca 1, OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.440,65 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 23. siječnja 2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Tužitelj H. K. iz S., D. u. …, OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade:

- neimovinske štete u iznosu od 9.234,64 eura (devet tisuća dvjesto trideset četiri eura i šezdeset četiri centa), te

- imovinske štete u iznosu od 265,45 eura (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi), zajedno sa utuženom zakonskom zateznom kamatom na te iznose.

IV Tuženik N. S. d.o.o., Z., U. J. G. …, OIB: …, odbija se sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.140,00 eura.

V Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da je 30. prosinca 2019., oko 3,40 sati u S. B., unutar objekta C.-F., U. A. Š.

…, doživio

ozljedu na radu, zadobio teške tjelesne ozljede koje je zadobio na radnom mjestu za vrijeme obavljanja redovitih poslova, te da je na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme bio radnik tuženika na poslovima zaštitara.

Naveo da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po prijavi, navedenu ozljedu priznao kao ozljedu na radu, 17. ožujka 2020. godine.

Nadalje je naveo da je do ozljede došlo kada je na radnom mjestu napadnut od strane treće osobe koja ga je bez povoda ozlijedila, uslijed čega je zadobio tešku tjelesnu ozljedu - multifragmentarnu frakturu frontalne kosti u predjelu prednjeg zida frontalnog sinusa s pomakom - impresijom koštanih ulomaka, natučenje glave, oguljotinu kože čela lijevo i krvarenja iz nosa zbog čega je imao bolove u vratnoj kralježnici, prilikom jela osjećao pritisak u nosu, po preporuci liječnika uzimao diazepam, imao izrazitu nesanicu, narušene inicijalne i terminalne faze sna, slabije restitucijske funkcije sna, niske vitalne dinamizime, loše se osjećao, imao bolove u glavi, dnevne runimacije na traumatski događaj, snižen prag podražaja na frustracije, povremeno "buknuo" osobito prema djeci, imao smanjenu volju i motivaciju, te potištenije raspoloženje, osjećao se poniženo, negodovao zbog nekorektnog odnosa pretpostavljenih, te osjećao da je narušen njegov osobni integritet i čast. Slijedom navedenoga tužitelj je naveo da od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu i to za fizičke bolove u iznosu od 12.000,00 kn, za strah 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti 10.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 5.000,00 kn, za tuđu njegu i pomoć 4.000,00 kn i za troškove prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola 2.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 43.000,00 kn, kao i da će tužbeni zahtjev uskladiti sukladno provedenom medicinskom vještačenju.

Tužitelj je naveo da je prije pokretanja ovoga postupka tuženiku uputio odštetni zahtjev 26. ožujka 2020., na koji se tuženik oglušio.

Napose je naveo da mu je tuženik kao poslodavac dužan naknaditi štetu koju je pretrpio na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti, na temelju odredbe čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 43.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na neimovinsku štetu teku od 26. ožujka 2020., a na imovinsku štetu od dana presuđenja, te da mu naknadi parnične troškove uvećane za zakonske zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je prema čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijestio N. F. o otpočetoj parnici obzirom da je isti 30. prosinca 2019., oko 3,40 sati u S. B. unutar objekta C.-F., U. A. Š.

…, ozlijedio

tužitelja udarivši ga u predio čela od kojega udarca je tužitelj zadobio ozljede. Istakao je da je do ozljeđivanja došlo protupravnim djelovanjem treće osobe N. F. Naveo je da je tužitelj prilikom predmetnog događaja koristio osobna zaštitna sredstva koja su predviđena procjenom rizika, da je tužitelj kao radnik osposobljen za rad na siguran način, te su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, pa smatra

da je postupao u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, te da sukladno čl. 25. st. 2. istoga Zakona, nije odgovoran za štetu tužitelja, obzirom da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Smatra da je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo radnjom treće osobe koja se nije mogla spriječiti niti izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, te da nije odgovoran za nastalu štetu obzirom da je postupao u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, a opreza radi osporio je visinu potraživane novčane naknade.

Nejasan mu je način određivanja vrijednosti pravične naknade koju tužitelj potražuje obzirom na postavljeni odštetni zahtjev od 26. ožujka 2020., u kojem potražuje iznos od 165.000,00 kn, a tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 43.000,00 kn, dakle četiri puta manji iznos za istu navodnu neimovinsku i imovinsku štetu. U odštetnom zahtjevu za fizičke bolove potražuje iznos od 50.000,00 kn, a u tužbenom zahtjevu za navodnu neimovinsku i imovinsku štetu potražuje iznos od 43.000,00 kn. Tuženik je naveo i da je iz nalaza Centra za hitnu medicinu od 30. prosinca 2019., vidljivo da pacijent negira gubitak svijesti, vrtoglavicu, mučninu i povraćanje, te da na snimkama vratne kralježnice nisu nađeni znakovi svježe koštane traume, a uvidom u CT snimke nisu nađene ozljede mozga, iz nalaza odjela za otorinolaringologiju od 30. prosinca 2019., vidljivo je da se radi o oteklini, te manjem hematomu na području čela tužitelja paramedijalno lijevo, pa je stoga osporio visinu potraživane naknade u iznosu od 43.000,00 kn.

2.1. Slijedom navedenog tuženik je predložio da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, uz obvezu da mu naknadi parnične troškove.

3. Po prijedlogu tuženika, na temelju odredbe čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), dostavljena je obavijest N. F., o započetoj parnici radi eventualnog stupanja u postupak u svojstvu umješača na strani tuženika.

3.1. U podnesku od 23. veljače 2021., N. F., obavijestio je sud tko će ga u ovome postupku zastupati, dakle pristao je biti umješač na strani tuženika.

3.2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: 7 Pr-59/2020-10 od 26. veljače 2021., na temelju odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a, prihvaćeno je sudjelovanje N. F. kao umješača na strani tuženika u ovome postupku.

3.3. Na ročištu održanom 11. svibnja 2021., umješač je iskazao da se pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika, te da nema dokaznih prijedloga.

4. U podnesku od 11. svibnja 2021., tužitelj je osporio navode odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe. U privitku je dostavio rješenje HZZO-a od 17. prosinca 2020., kojim mu je priznata i posljedična dijagnoza već priznate ozljede na radu, dostavio je sudsku praksu i daljnju medicinsku dokumentaciju, a osim toga obavijestio je sud da se zbog predmetnog štetnog događaja kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu vodi kazneni postupak pod poslovnim brojem: K-148/2020.

4.1. U podnesku od 4. veljače 2022., tužitelj je vezano uz pravno shvaćanje sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i novim Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade, uskladio tužbu i tužbeni zahtjev sa istim navodeći da od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu i to za fizičke bolove u iznosu od 18.000,00 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti 41.250,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 7.500,00 kn, za tuđu njegu i pomoć 4.000,00 kn i za troškove prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola 2.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 87.750,00 kn, kao i da će tužbeni zahtjev uskladiti sukladno provedenom medicinskom vještačenju.

4.2. Nakon toga u podnesku od 18. svibnja 2022., nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke prim. M. M. dr. med., tužitelj je naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a vezano za umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja zbog psihičkih posljedica ozljeđivanja, predložio je da se u postupku provede dokaz po liječniku vještaku psihijatru, nakon čega će i za taj vid štete sukladno vještačenju uskladiti tužbeni zahtjev. Naveo je da od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu i to za fizičke bolove u iznosu od 10.000,00 kn, za strah 12.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja opće životne aktivnosti 57.750,00 kn i za troškove prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola 2.000,00 kn, odnosno ukupan iznos od 81.750,00 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5. U podnesku od 25. svibnja 2021., tuženik je naveo da je iz rješenja HZZO-a od 17. prosinca 2020., te daljnje medicinske dokumentacije tužitelja vidljivo da je tužitelj i prije štetnog događaja liječen od iste bolesti. Ponovno je istakao da smatra da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, te da je do istoga došlo zbog propusta tužitelja koji je postupao protivno pravilima struke, čime je doprinio svome ozljeđivanju, kao i da je do ozljeđivanja došlo zbog protupravnog djelovanja treće osobe, na koje on-tuženik nije mogao utjecati.

5.1. U podnesku od 24. lipnja 2022., tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, te se protivio preinaci tuženog zahtjeva iz podneska tužitelja od 18. svibnja 2022. godine.

5.2. Uz podnesak od 13. listopada 2023., tuženik je dostavio u privitku Pravilnik o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare (Narodne novine 103/04), ističući da posjeduje sve dokumente koje je dužan imati za područje zaštite na radu, da su zaštitari za obavljanje poslova svoga radnog mjesta osposobljeni sukladno navedenom Pravilniku, koje provodi MUP, a koji program se sastoji od teorijskog i praktičnog dijela i polaganja ispita, što je u konkretnom slučaju ispunjeno, te je tužitelj osposobljen za rad na poslovima zaštitara.

6. U postupku su provedeni dokazi uvidom u prijavu ozljede na radu tužitelja, potvrdu MUP-a, PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod od 20. veljače 2022., medicinsku dokumentaciju medicinsku dokumentaciju i preslik osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, potvrdu o nesposobnosti za rad, odštetni zahtjev od 26. ožujka 2020. sa preslikom potvrde o primitku, rješenje HZZO-a, Regionalni ured Osijek, Područna služba Slavonski Brod od 17. prosinca 2020., rješenje HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu od 21. siječnja 2021., sudsku praksu, dopis Općinskog suda u Požegi od 25. svibnja 2021., sa privitcima (optužnica, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof.prim.dr.sc. I. M., rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. travnja 2020.), ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između parničnih stranaka 30. srpnja 2018., rješenje MUP-a, PU Brodsko- posavska od 15. siječnja 2004., kopiju snimke nadzorne kamere vezanu za događaj od 30. prosinca 2019., dostavljenu od ODO u Slavonskom Brodu i Općinskog suda u Požegi, presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj: 14 K-141/2020-14 od 22. veljače 2022., sa potvrdom pravomoćnosti (str. spisa 186-187), nalaz, mišljenje i očitovanje stalnog sudskog vještaka prim. M. M. dr.med., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu R. O., dipl.ing., Pravilnik o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare (str. spisa 283-295), saslušani su umješač N. F., tužitelj H. K., te zakonski zastupnik tuženika M. M..

6.1. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP- a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6.2. Na temelju odredbe čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Po prijedlogu parničnih stranaka sud je proveo sve predložene dokaze, s time da se ističe da je tužitelj na ročištu održanom 8. prosinca 2023., odustao od prijedloga da se u ovome postupku provede dokaz vještačenjem po liječniku vještaku psihijatrijske struke.

7. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva ističe se da ovaj sud cijeneći stanje u spisu, smatra da tužitelj u podnesku od 4. veljače 2022. i 18. svibnja 2022., nije preinačio tužbu u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a. (presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-160/2020-4 od 22. veljače 2021., presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž R-144/2021-2 od 22. ožujka 2021.). Tužitelj naime na temelju iste činjenične osnove traži više nego što je prvotno utužio iz razloga da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. Odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a, propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti. Osim toga, sud smatra da nije došlo do preinake tužbe koja bi imala značaj objektivne preinake, dakle okolnosti kad parnica kreće ispočetka, već da se radi samo o preciziranju već iznesene činjenične osnove.

7.1. Međutim, opreza radi sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), na ročištu od 8. prosinca 2023., dopuštena je preinaka tužbe jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 190. st. 9. ZPP-a, protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

7.2. Sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje ZPP) nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) koji se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. istoga Zakona, primjenjuje i na sve postupke u tijeku, propisano je da se u članku 190., iza stavka 1. dodaje novi stavak 2. koji glasi: "Iznimno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka." Dotadašnji stavci 2. do 8. postali su stavci 3. do 9.

7.3. Na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

7.4. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18,126/19,130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. (odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2107/2020 od 9. studenog 2020., presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj: 6 Gž- 961/2018-2 od 23. rujna 2020., rješenje VSRH broj: Revd 1097/2021-2 od 10. ožujka 2021., presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 54 Gž-2458/2020-2 od 12. travnja 2021.)

7.5. Prema stanju spisa razvidno je da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka povećao tužbeni zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju i prema novim Orijentacijskim kriterijima, što realno nije mogao učiniti niti prije vještačenja koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, kao niti prije donošenja i zauzimanja pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su u primjeni od 15. lipnja 2020., dakle nakon podnošenja tužbe koja je u ovome predmetu podnesena 14. svibnja 2020. godine.

7.6. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema mišljenju ovoga suda tužitelju bi nametnulo ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid „prava na sud“, sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06).

U konkretnom slučaju, preinaka nije utjecala niti na dužinu trajanja postupka, a nedopuštanje preinake nepotrebno bi moglo dovesti do podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, čime bi se nametnuo prekomjeran teret ne samo za tužitelja, nego i za tuženu stranu, te napose, osim strogog i pretjeranog formalizma o kojemu su zauzeti stavovi u više odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, nema drugog uvjerljivog razloga za nedopuštanje preinake

7.7. Kako tužitelj zbog naprijed opisanih okolnosti bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, dopustiti preinaku, te riješiti kako je navedeno u raspravnom rješenju od 8. prosinca 2023. godine.

7.8. Podredno se navodi i da je u konkretnom slučaju dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te da kriterij svrsishodnosti nema odlučujuće značenje za dopuštenje preinake u ovoj parnici.

7.9. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici VSRH pod brojem: Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018., koje glasi:“ Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku.", ne može se primijeniti u ovome postupku, obzirom da je doneseno prije izmjena Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) i derogirano je novim zakonskim odredbama, odnosno odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19), sada čl. 190. st. 2. ZPP-a.

8. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da je:

- tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. srpnja 2018., bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu zaštitara, te da je 30. prosinca 2019., oko 3,40 sati, u S. B., unutar objekta C.-F., U. A. Š.

…, doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta, što je razvidno iz priloženog ugovora na radu (str. spisa 127-130), prijave o ozljedi na radu (str. spisa 5-7), potvrde MUP-a, PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod od 20. veljače 2020. (str. spisa 8), a navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika, te umješača, koje činjenice tuženik nije osporio u odgovoru na tužbu,

- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje navedenu ozljedu priznao kao ozljedu na radu, 17. ožujka 2020., što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu (str. spisa 5-7), a niti tu činjenicu tuženik ne osporava,

- tužitelj se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 26. ožujka 2020., poslanim preporučeno poštom istoga dana, koje je tuženik zaprimio, što je razvidno iz navedenog zahtjeva, te preslika potvrde o primitku preporučene pošiljke (str. spisa 15-16),

- u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede, što proizlazi iz njegove medicinske dokumentacije, te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. M. M., dr. med.,

- presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj: 14. K-141/2020-14 od 22. veljače 2022., koja je postala pravomoćna istoga dana, okrivljenik N. F. proglašen krivim što je 30. prosinca 2019., oko 3,40 sati, u S. B., unutar objekta C.-F., ulica A. Š.

…, nakon što je upozoren od strane zaštitara istog objekta H. K. da ne lupka po aparatima za igre na sreću, u nakani da ga teško povrijedi udario snažno svojom glavom u predio čela od kojega udarca je H. K. zadobio prijelom čeone kosti, tjelesnu povredu teške naravi, dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo prema čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ/11), pa je na temelju čl.118. st. 1. KZ/11, okrivljeni N. F. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a na temelju odredbe čl. 56 KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ako u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, što sve proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: 14. K-141/2020-14 od 22. veljače 2022. (str. spisa 187-189).

Na temelju odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9. Sporna je osnovanost tužbe, odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju u predmetnom štetnom događaju, prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, te visina tužbenog zahtjeva.

9.1. Obzirom da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika, te da je doživio ozljedu na radu obavljajući poslove svoga radnog mjesta, to uslijed profesionalnog rizika, tuženik kao poslodavac tužitelja odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti.

10. Tužitelj H. K. iskazao je da je bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu zaštitara, a prije toga radio kao zaštitar oko 10 godina. Iskazao je da je upoznat sa pravilima rada na siguran način na poslovima zaštitara samim time što mu je izdana licenca za zaštitara od PU Brodsko-posavske, prije čega je pohađao tečaj za zaštitara, jer takva škola ne postoji.

Nadalje je iskazao da je 30. prosinca 2019., obavljao poslove svoga radnog mjesta zaštitara u automat klubu F. u S. B., oko ponoći u objekt je ušao N. F. i odmah po ulasku počeo praviti nered tako što je galamio, glasno razgovarao navodno sa svojim šogorom koji se nalazio u drugoj strani prostorije, a koji glasni razgovori nisu dopušteni jer vikanje smeta drugim igračima u automat klubu. Nakon što je N. F. počeo bacati smeće na pod, upozorio ga je da to ne radi i da smeće pokupi, na što je on nastupio agresivno govoreći mu da mu tako nešto ne može naređivati. Tijekom večeri N. F. nastavio je sa provokacijama, znači nastavio je sa galamom i izderavanjem, provociranjem, a takvo ponašanje eskaliralo je time da je podigao noge na aparat i nogama dodirivao tach ekran, te ga lagano gurao. Tužitelj je iskazao da ga je i nakon toga upozorio sa riječima: "Ajde molim te nemoj to raditi", nakon čega je N. F. spustio noge sa aparata, bez riječi, a on tužitelj se "povukao", dakle udaljio se.

Tužitelj je pojasnio da u navedenom klubu postoje dvije prostorije sastojeće iz kafića, a iza kafića se nalazi automat klub, te da se on udaljio u kafić. Nakon što ga je djelatnica automat kluba S. M. upozorila da je N. F. nastavio sa dizanjem nogu i udaranjem aparata nogama, ponovno je otišao u prostoriju gdje se nalaze aparati, te je ponovno N. F. rekao da to ne radi. U jednom trenutku N. F. ustao je sa stolice, prišao mu, vrijeđao ga sa uvredama koje su kulminirale sa psovanjem majke, a prišao mu je na blizinu od otprilike 2 metra.

Tužitelj je iskazao da prema pravilima struke, zaštitar ne smije dozvoliti nikome da mu uđe u "osobni prostor", a to je prostor koji se nalazi nadohvat ruke, ali da postoji interni naputak poslodavca da se moraju ponašati "domaće", što znači biti blaži prema igračima, te da sankcioniraju samo grube nepravilnosti, a što je tada bio slučaj, pri čemu misli na lupanje po aparatu i vrijeđanje djelatnika. Pojasnio je da se N. F. ustao sa stolice, prišao mu, vrijeđao ga, psovao mu majku, nakon čega mu je rekao da mora napustiti objekt i pokazao mu rukom prema izlaznim vratima, a potome se N. F. naglo okrenuo leđima, a potome opet naglo okrenuo prema njemu, te ga udario glavom u glavu, pri čemu mu je nastupila nesvjestica koja je trajala nekoliko sekundi, a onda je došlo do naguravanja, jer je N. F. nastavio glavom udarati prema njemu, odnosno njegovoj glavi i tijelu, a on ga je fizički spriječio da nastavi taj napad na način što ga je prvo uhvatio za odjeću, a potome mu stavio glavu pod ruku i govorio mu da se smiri, pri čemu se umiješala treća osoba, navodno šogor N. F. koji ga je pokušao smiriti, a kako je F. i dalje nastavio sa opisanim ponašanjem, njegov šogor ga je izgurao iz automat kluba.

Tužitelj je iskazao da je u opisano vrijeme bio naoružan što je sukladno pravilima radnog mjesta zaštitara, te da niti u jednom trenutku nije upotrijebio vatreno oružje, zatim da do toga dana N. F. nikada nije vidio, ničime ga nije provocirao, nije ga vrijeđao niti mu psovao, već je toga dana odrađivao samo posao. Nakon što je N. F. izašao iz kluba, osjećao se uplašeno, djelatnica koja ja radila u klubu zvala je policiju, netko je nazvao hitnu pomoć koja ga je odvezla u Opću bolnicu Slavonski Brod gdje je zadržan radi ambulantnog liječenja, a uslijed opisanog postupanja navedene osobe, zadobio je lom čeonog svoda lubanje, a na pitanje je li vezano uz isti osjeća bolove iskazao je da ga to ne boli.

Nadalje je tužitelj iskazao da je zbog štetnog događaja imao psihičke smetnje sastojeće od nesanice, razmišljanja o događaju, straha, što je psihijatar okarakterizirao kao poremećaj prilagodbe, a u konačnici je to dovelo da više ne radi kao zaštitar, već se početkom 2021., zaposlio kao majstor u jednoj firmi. Prestao je raditi kao zaštitar iz razloga što je zbog razgovora sa liječnikom shvatio da je uslijed posljedica zadobivenih ozljeda mogao umrijeti.

Vezano uz posljedice štetnog događaja, redovno je išao na liječničke kontrole, bio je na bolovanju, imao glavobolje, oženjen je, ima suprugu i djecu, registrirani OPG, a godinu dana nije mogao obavljati uobičajene poslove koje je inače samostalno obavljao, već su mu pri tim poslovima pomagali supruga i djeca.

Na pitanje je li imao troškove prijevoza zbog liječničkih kontrola, iskazao je da ga je supruga njihovim osobnim vozilom, vozila na preglede i kontrole od S. do S. B., u početku često 15-ak dana, a kasnije rjeđe, da od S. do S. B. ima oko 15 km, na kojoj relaciji postoji i autobusni prijevoz, a misli da povratna autobusna karta iznosi 30,00 kn. Iskazao je da mu troškovi zbog odlazaka na kontrolne liječničke preglede nisu plaćeni od HZZO-a, a misli da je na ime tih troškova potrošio oko 2.000,00 kn, za gorivo i parkiranje.

Na pitanje je li kritičnoga dana postupao prema pravilima zaštitarske struke iskazao je da je toga dana poduzeo sve da ne dođe do bilo kakvog sukoba, postupio po pravilima struke i naputcima poslodavca, policiju nije zvao iako je na to imao pravo, to sukladno dogovoru sa voditeljem automat kluba, a smatra da to nije bilo niti potrebno, jer ništa nije upućivalo da će ga N. F. fizički napasti.

Iskazao je i da ga je poslije štetnog događaja nazvao N. F. kojom prilikom mu je rekao da mu je žao što je došlo do štetnog događaja, a iskazao je i da mu poslodavac nije isplatio nikakav novčani iznos na ime pretrpljene štete.

Na pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da je zadatak zaštitara spriječiti mogući napad, te održavati red i mir, da je kritičnoga dana N. F. tri puta upozorio o pravilima ponašanja, da ta osoba nije niti prva niti zadnja koja se na isti način ponašala u klubu, odnosno provocirala ga u klubu, a vezano za predmetni događaj, iskazao je da je N. F. u prostoru kluba prije fizičkog napada bio u klubu oko 4 sata, zatim je iskazao da kritičnoga dana nije prvi puta radio na poslovima u automat klubu, te da se ranije prije štetnog događaja liječio od psihičkih problema.

11. Zakonski zastupnik tuženika M. M. iskazao je da je odgovorna osoba za tjelesnu i tehničku zaštitu i direktor društva, zatim da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od ožujka 2018., do srpnja 2021., na radnom mjestu zaštitara. Poznato mu je da je tužitelj doživio ozljedu na radu što je saznao odmah sutradan, odnosno 31. prosinca 2019., kada se sa tužiteljem telefonski čuo, kojom prilikom mu je tužitelj ispričao što se dogodilo. Rekao mu je da je napadnut u automat klubu na radnom mjestu, da je zadobio tjelesne ozljede, da mu je medicinska pomoć pružena u bolnici u Slavonskom Brodu, na što mu je rekao da mu vezano uz sve to mora napisati pisano izvješće i da će mu on dostaviti obrasce vezano za ozljedu na radu. Pitao ga je je li na mjestu događaja bila policija i hitna, te mu je tužitelj rekao da je. Pitao ga je i je li mu je poznat počinitelj toga kaznenog djela, na što mu je tužitelj rekao da policija zna o kome se radi. U detaljan opis štetnog događaja nisu ulazili. Iskazao je da je poslije štetnog događaja vidio snimku događaja, to nakon što je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

Nadalje je iskazao da MUP RH, sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti, mora napraviti operativnu provjeru što znači provjeriti je li osoba odgovara uvjetima operativne provjere prvog stupnja, a u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja MUP je napravio operativnu provjeru, te je izdao rješenje.

Smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupao u skladu sa pravilima struka propisanim Zakonom o privatnoj zaštiti i Pravilnikom o načinu postupanja o tjelesnoj zaštiti, kojima je propisano da zaštitar mora prvo i osnovno od sebe odbiti napad ili od druge osobe koju štiti, spriječiti narušavanje javnog reda i mira, zadržati osobu koja remeti javni red i mir i o tome izvijestiti policiju, a osim toga zaštitar ima ovlast u slučajevima protupravnog napada upotrijebiti vatreno oružje, bez obzira što druga osoba nije naoružana, ako postoji opasnost da će doći do težih posljedica, npr. pokušaja ubojstva, nanošenja teških tjelesnih ozljeda, razbojništva, a to je osnovna razlika između zaštitara i čuvara.

Nakon pregledane snimke štetnog događaja, iskazao je da smatra da je tužitelj dozvolio da mu nepoznata osoba koja je narušavala javni red i mir , a s kojom je ranije razgovarao bila udaljena manje od 1 metra, što nije kao zaštitar smio dozvoliti, već se trebao obratiti voditelju kluba, te nazvati policiju.

Iskazao je i da je poslovna politika kluba vezana za pravila postupanja zaštitara, da zaštitar održava povoljno stanje javnog reda i mira i spriječi uništavanje imovine kluba.

Nadalje je iskazao da je tužitelj prema rješenju MUP-a PU Brodsko-posavske, postao zaštitar 2004., ranije je radio u drugim zaštitarskim tvrtkama, dakle bio je obučen za rad na poslovima zaštitara.

Na daljnje pitanje je iskazao da je tužitelja prvi puta osobno vidio na predmetnom ročištu na kojemu su saslušani, te smatra da tužitelj nije iskoristio svoja prava u cilju sprečavanja štetnog događaja, znači nije odbio nepoznatog čovjeka koji mu se unosi u lice, nije se od njega odmaknuo, a mogao je zatražiti pomoć od tuženika i policije.

12. Umješač N. F. iskazao je da se predmetni štetni događaj dogodio 30. prosinca 2019., u kasnim noćnim, odnosno jutarnjim satima u ugostiteljskom objektu C.-F. u S. B. U taj ugostiteljski objekt došao je kao gost, misli oko ponoći, gdje je popio nekoliko piva, te na automatima igrao igrice na sreću, a prije štetnog događaja u tome objektu je bio otprilike oko2 sata. To vrijeme mu je bilo teže razdoblje u životu jer mu je prije nekoliko mjeseci preminuo otac. Iskazao je da tužitelja nije poznavao, te da mu je u jednom trenutku dok je sjedio za automatom prišao djelatnik objekta za kojega je zaključio da tu radi, rekao mu je da podigne neki papirić sa poda, veličine računa, obratio mu se sa riječima : "Pokupi to.", ta osoba nije psovala niti mu se obratila grubim tonom, pa se istoj ispričao i podigao papir, te je tu osobu zamolio da ga više ne uznemirava. Kada govori o osobi, govori o H. K., a naknadno je nakon dva do tri dana poslije štetnog događaja, saznao kako se ta osoba zove.

Umješač je iskazao i da je poslije toga udario dlanom u aparat nakon čega mu je ponovno prišao tužitelj, a on-umješač se potome ustao sa stolice sa namjerom da izađe iz objekta pri čemu je mislio da će ga tužitelj zagrliti ili udariti, te kada mu je tužitelj prišao reagirao je na način da je tužitelja udario glavom. Poslije su mu u policiji rekli da je tužitelja udario šakom, a toga se ne sjeća. Nakon što je tužitelja udario glavom, tužitelj je ostao stajati, na njegovom licu nije vidio krv, tužitelj mu ništa nije rekao, te je on-umješač izašao iz lokala i otišao kući.

Iskazao je i da inače nije agresivan, te da je samo jednom prije dvadesetak godina imao fizički obračun jer ga je jedna osoba napala. Kritičnoga dana nakon dolaska kući otišao je spavati, a nakon što se probudio sjetio se što je napravio, te je toga ili sljedećega dana pribavio telefonski broj od tužitelja kojega je nazvao i ispričao mu se, otišao je i u PP Slavonski Brod prijaviti što je napravio i dati iskaz.

Na pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da se u vrijeme štetnog događaja nalazio u prostoriji veličine oko 70 m2 u kojem su se nalazili aparati postavljeni uz zidove, da se sjeća da se u tom prostoru nalazio pult, a šank se nalazio u drugom dijelu toga objekta. Vezano uz događaj kada je udario šakom ili dlanom po aparatu iskazuje da mu je to dosta "mutno", a kada se ustao sa stolice, misli da je tužitelj u tome trenutku od njega bio udaljen otprilike 2 metra, ne sjeća se verbalnog kontakta sa tužiteljem, zna da je tužitelja glavom udario u glavu, ali ne zna jesu li se i zbog čega prije svađali, u trenutku kada se između njih odvijala verbalna komunikacija, stajali su na udaljenosti oko 5, 10, 15 ili 20 centimetara. Većine događaja se ne sjeća.

13. Iskazu tužitelja poklonjena je vjera jer je iskazivao logično i uvjerljivo, osim u dijelu iz kojega proizlazi da je kritičnoga dana u potpunosti postupao po pravilima zaštitarske struke, posebice iz razloga što je iskazao da prema pravilima struke, zaštitar ne smije nikome dozvoliti da mu uđe u "osobni prostor", što je prostor koji se nalazi nadohvat ruke. Iz spisu priliježeće kopije snimke nadzorne kamere vezane za štetni događaj, identično dostavljene od ODO u Slavonskom Brodu i Općinskog suda u Požegi, ne može se u cijelosti utvrditi tijek događaja, niti razgovora između tužitelja i umješača, ali je iz iste razvidno da je tužitelj umješaču dozvolio da mu priđe u tzv. "osobni prostor". Vezano za troškove prijevoza na liječničke kontrole, sud nije uvažio iskaz tužitelja, jer za isto nije priložio materijalne dokaze.

Iskazu zakonskog zastupnika tuženika M. M. poklonjena je vjera, osim dijelu iskaza iz kojega proizlazi da je za štetni događaj isključivo odgovoran tužitelj i/ili umješač N. F., a ne tuženik kao poslodavac tužitelja.

Umješač N. F. zbog proteka vremena i činjenice da je kritičnoga dana bio pod utjecajem alkohola, nije se mogao sjetiti detalja štetnog događaja, ali nesporno je priznao da je fizički napao tužitelja koji je kritičnoga dana radio na radnom mjestu zaštitara kod tuženika, koju osobu ranije nije poznavao, koji mu se nije obraćao grubim tonom, nije mu psovao i nije ga fizički napao, a iz iskaza umješača, kao i iz kopije snimke nadzorne kamare vezane uz štetni događaj proizlazi da su u vrijeme verbalne komunikacije, neposredno prije fizičkog napada umješača na tužitelja, on i tužitelj stajali na udaljenosti manjoj od 20 centimetara.

14. Stalni sudski vještak za zaštitu na radu R. O., dipl. ing. u nalazu i mišljenju od 3. siječnja 2023., zaprimljen kod suda 15. veljače 2023., naveo je odredbe Zakona i Pravilnika koje smatra važećim propisima u vrijeme štetnog događaja. Nadalje je naveo što se prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, smatra i ne smatra ozljedom na radu.

Vještak je naveo da je tužitelju 17. ožujka 2020., priznata ozljeda na radu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Nadalje je pojasnio razliku između osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu, a vezano uz čega je istakao da mu je tuženik kao poslodavac tužitelja predočio, odnosno da ima Procjenu opasnosti, broj procjene rizika: P/2016-98 od svibnja 2016., Upute o postupanju zaštitara pri obavljanju poslova tjelesne zaštite, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. srpnja 2018., rješenje o obavljanju poslova privatne zaštite - zaštitara od MUP-a PU Brodsko-posavska broj: 511-11-04-9/2-UP/I- 1715/08-03 od 15. siječnja 2004., te liječničko uvjerenje za poslove zaštitara od 3. kolovoza 2018., broj: 64 izdane Specijalističke ordinacije medicine rada dr. Željke Korči-Lovaković, a nema uvjerenje o osposobljavanju za rad na siguran način. Mišljenje je vještaka da tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove prema zaključenom ugovoru o radu sukladno Zakonu o zaštiti na radu (Narodne novine 59/96, 94/96, 114/03, 100/04), te se pozvao na odredbe čl. 76., 77. i 78. Zakona o zaštiti na radu.

Citirao je Upute o postupanju zaštitara pri obavljanju poslova tjelesne zaštite, iz kojih između ostaloga proizlazi da će zaštitar upozoriti osobu koja u štićenom objektu ili prostoru svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem može dovesti u opasnost svoju sigurnost ili sigurnost druge osobe ili sigurnost imovine ili ako se opravdano očekuje da bi ta osoba mogla počiniti ili izazvati drugu osobu da počini kazneno djelo ili prekršaj, koja naredba se između ostaloga izdaje otklanjanjem opasnosti za život i osobnu sigurnost oštećenih osoba, otklanjanjem opasnosti za štićenu imovinu, sprečavanjem izvršenja kaznenih djela i prekršaja, održavanjem reda i mira i uspostavljanjem narušenog reda i mira u štićenom objektu i prostoru, koje upozorenje i naredbu zaštitar daje usmeno ili pisano, pokretima i postavljanjem tijela (pokazivanjem ruku i sl.), a nakon izdavanja naredbe zaštitar će upozoriti osobu da će u slučaju nepostupanja po naredbi, upotrijebiti zakonom predviđeno sredstvo prisile, a u slučaju ako osoba ne postupi po izdanoj naredbi, zaštitar će upotrijebiti zakonom predviđena sredstva prisile.

Osim toga iz navedenih Uputa proizlaze i ostale mogućnosti postupanja zaštitara, odnosno da zaštitar smije u štićenom objektu, prostoru ili na štićenoj površini uporabiti sredstva prisile u slučajevima propisanim Zakonom radi zaštite života ljudi, svladavanje otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti ako mjerama upozorenja i naredbi ne postiže cilj.

Naveo je i da zaštitar može u obavljanju poslova tjelesne zaštite upotrijebiti tjelesnu snagu ako drugačije ne može odbiti protupravni i neposredni napad usmjeren na uništenje i umanjivanje vrijednosti imovine koju štiti, kao i radi svladavanja otpora, sve to uz najblaže posljedice za osobu prema kojoj se tjelesna snaga primjenjuje. Smatra se da osoba pruža otpor zaštitaru ako se na aktivan ili pasivan način suprotstavlja njegovoj naredbi izdanoj radi održavanja ili uspostavljanja reda i mira. U primjeni ovlasti iz zakona, zaštitari su dužni postupati čovječno i poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, te druga temeljna prava i slobode čovjeka, te primijeniti ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže svrha obavljanja poslova privatne zaštite.

Vještak se pozvao i na Zakon o privatnoj zaštiti (Narodne novine 68/03, 31/10, 139/10), Pravilnik o poslovima sa posebnim uvjetima rada (Narodne novine 5/84), Pravilnik o načinu utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti čuvara i zaštitara u privatnoj zaštiti (Narodne novine 38/04, 106/04, 38/08, 16/11). Zaključak je vještaka da je u predmetnom štetnom događaju tuženik kao poslodavac učinio propust u organizaciji i provođenju zaštite na radu, tj. nije poduzeo sve sukladno obvezama propisanim Zakonom o zaštiti na radu obzirom da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu.

14.1. Na ročištu od 8. prosinca 2023., vještak je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Vezano za primjedbe tuženika iskazao je da je posao zaštitara posao sa posebnim uvjetima rada što proizlazi i iz Procjene rizika tuženika. Smatra da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način jer spisu ne priliježe uvjerenje o osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način, a nakon toga je iskazao da tužitelj ima važeće liječničko uvjerenje za poslove zaštitara, kao i rješenje za obavljanje poslova zaštitara izdano od MUP-a PU Brodsko-posavske.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika iskazao je da je tužitelj kritičnoga dana postupao u skladu sa jasnim i određenim uputama poslodavca o postupanju u kriznim situacijama jer je dobio uputu da se blaže ponaša prema korisnicima casino kluba, međutim tužitelj nije između sebe i napadača osigurao "slobodan prostor" u kojemu mu napadač može zadati tjelesne ozljede, što je bio u mogućnosti jer ga je tijekom noći višestruko upozoravao. Pojasnio je da je "slobodan prostor", prostor u kojem se osoba klijenta ne može "unositi u lice" zaštitaru ili zadati mu udarac, kao i da je termin "slobodan prostor" propisan Uputama o postupanju zaštitara pri obavljanju poslova tjelesne zaštite.

14.2. Vještaku zaštite na radu nije poklonjena vjera u dijelu koji se odnosi da tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove prema Ugovoru o radu od 30. srpnja 2018., to iz razloga što je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao rješenje o obavljanju poslova privatne zaštite - zaštitara izdano od MUP-a, PU Brodsko-posavske 15. siječnja 2004., kao i liječničko uvjerenje za obavljanje poslova zaštitara izdano 3. kolovoza 2018. godine.

Podredno se navodi da se vještak u nalazu i mišljenju pozvao na odredbe, u vrijeme štetnog događaja, nevažećeg Zakona o zaštiti na radu, što nije od značaja za donošenje ove odluke.

Preostalom dijelu nalaza i mišljenja vještaka poklonjena je vjera, jer ga sud smatra stručnim, obrazloženim, te danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

15. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj 30. prosinca 2019., doživio ozljedu na radu za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja ugovorenih poslova zaštitara kod tuženika koji se bavi poslovima vezanim sa novcem, zbog čega je poslodavcu neophodan radnik zaštitarske struke.

Navedenoga dana tužitelj je doživio fizički napad od strane klijenta tuženika, N. F. koji je u casino klub došao pod utjecajem alkohola, gdje se zadržao nekoliko sati, a nakon što ga je tužitelj obavljajući posao zaštitara nekoliko puta upozorio na neprimjereno ponašanje, N. F. je tužitelja tjelesno ozlijedio, zbog čega je N. F. pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj: 14. K- 141/2020-14 od 22. veljače 2022., za kazneno djelo protiv života i tijela, kako je ranije obrazloženo pod točkom 8. obrazloženja ove presude.

Vezano za navedeno, neosnovan je prigovor tuženika da je opisani slučaj nepredviđeni događaj koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koje nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Naime, osobe zaposlene na radnim mjestima zaštitara, prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta dolaze u kontakt sa nepoznatim osobama, moguće i sa osobama sklonim obijesnom, agresivnom i nasilničkom ponašanju, pa su dakle radnici na takvim radnim mjestima izloženi mogućem agresivnom i nasilničkom ponašanju, što predstavlja rizik posla, te je stoga odgovornost za nastalu štetu na strani tuženika kao poslodavca tužitelja. Radnik je dužan poslove obavljati sa dužnom pozornošću i voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, a u konkretnom slučaju tužitelj je ugovorene poslove obavljao sa dužnom pozornošću, kao i sukladno osiguranim uvjetima zaštite na radu od strane tuženika, međutim pridonio je nastanku štete obzirom da između sebe i napadača nije osigurao tzv. "slobodan prostor", što je prostor u kojem mu se osoba klijenta ne može "unositi u lice" ili zadati udarac, što je sve sud utvrdio uvidom u kopiju snimke nadzorne kamere vezane za štetni događaj, a na moguću nasilnu reakciju umješača trebao je biti pripremljen jer ga je tijekom noći višestruko upozoravao zbog neprimjerenog ponašanja koja upozorenja umješač nije poslušao. Tužitelj je postupao prema uputi poslodavca da se "blaže" ponaša prema korisnicima casino kluba.

Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu, tužitelj se nije ozlijedio svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje, a prije ozljeđivanja obavljao je uobičajeni posao na koji ga je rasporedio poslodavac, međutim pridonio je nastaloj šteti.

16. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1., u vrijeme štetnog događaja važećeg Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a na temelju odredbe čl. 7. st. 3. istoga Zakona, poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

17. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka, propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, ili je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

17.1. Poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti, a to je da se radi o događajima na koje unatoč svojoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti, na temelju odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, na poslodavcu.

Sud ističe da usprkos činjenici što je N. F. počinio kazneno djelo protiv života i tijela, da se ne radi o trećoj osobi zbog čijih bi postupaka tuženik bio ekskulpiran od odgovornosti za štetu nastalu tužitelju, to uobzirujući odredbe Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu, Zakona o obveznim odnosima, a posebice odredbe čl. 19., 21., 22., 23., 30. i 33. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine 68/03, 31/10), Uputu tuženika o postupanju zaštitara pri obavljanju poslova tjelesne zaštite koja se odnosi na to da zaštitar može osobi koja se nalazi u štićenom objektu ili prostoru, izdati naredbu postavljanjem tijela, kao i odredbe iz Pravilnika o izobrazbi i stručnom ispitu za zaštitare i čuvare (Narodne novine 103/04), str. spisa 283.

17.2. Dakle u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu po osnovi kriterija objektivne odgovornosti koja se naziva i kauzalna (uzročna) odgovornost, to iz razloga što je za zasnivanje odštetne odgovornosti odgovorne osobe, sasvim dovoljna činjenica prouzrokovanja štete, tj. dovoljno je da neka šteta potječe od opasne stvari, odnosno da ima uzrok ili da potječe od opasne djelatnosti. Objektivna odgovornost leži na samoj činjenici prouzrokovane štete, dok o krivnji odgovorne osobe ne treba voditi računa, tj. krivnja nije relevantna u zasnivanju odgovornosti. Objektivna odgovornost je odgovornost bez krivnje.

18. Opći propisi obveznog prava koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja sadržani su u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO).

18.1. U slučaju kada je uzrok štete na radu ili u vezi s radom opasna stvar ili opasna djelatnost, odgovornost za štetu poslodavca ocjenjuje se na temelju odredbi čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a.

18.2. Za štetu od opasne stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, kao i u drugim slučajevima predviđenim zakonom s tim da se prema predmnjevi uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a, za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi na kojoj je teret dokaza da opasna stvar ili opasna djelatnost nisu uzrokom štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom.

18.3. Zakonom o obveznim odnosima u odredbi čl. 1067., propisane su pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti. Poslodavac se te odgovornosti oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

19. Kako je već obrazloženo tuženik u ovome postupku nije dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivom krivnjom, odnosno radnjom tužitelja ili treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ni otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi ga u konkretnom slučaju trebalo osloboditi odštetne odgovornosti, ali je u postupku utvrđeno postojanje uvjeta zbog kojih ga treba djelomično ekskulpirali odgovornosti za štetu koju tužitelj trpi, što prema mišljenju ovoga suda iznosi 10%. Naime obzirom da tužitelj u vrijeme štetnog događaja između sebe i napadača nije osigurao tzv. "slobodan prostor", osnovan je prigovor tuženika o postojanju doprinosa tužitelja nastanku štete, slijedom čega tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu.

19.1. Neosnovan je navod tuženika da je predmetna šteta posljedica radnje treće osobe koju nije mogao predvidjeti, spriječiti niti izbjeći, odnosno otkloniti u redovnim okolnostima registriranog predmeta poslovanja.

Osporavanje odgovornosti tuženika za naknadu predmetne štete, bez pravnog je uporišta obzirom da tuženik odgovara za štetu koju je pretrpio tužitelj uzrokovanu ozljedom na radu, u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, koje odgovornosti za naknadu štete se može osloboditi ako dokaže da se radilo o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile na koje poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati, a koje okolnosti tuženik nije dokazao.

Naime, tuženik se bavi djelatnošću prilikom koje mu je potreban radnik zaštitar, u kojoj njegovi radnici dolaze u doticaj sa novcem i nepoznatim moguće agresivnim osobama, koja djelatnost nosi povećani rizik, pa se fizički napad koji je tužitelj doživio za vrijeme obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, ne može smatrati događajem nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, na koje poslodavac unatoč svojoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati.

Radnje umješača N. F., ne predstavljaju radnje treće osobe, već je riječ o profesionalnom riziku za koji poslodavac odgovara.

Odgovornost počinitelja kaznenog djela, ne otklanja odgovornost tuženika za predmetnu štetu, budući je navedeno kazneno djelo česta pojava i predvidiva mogućnost na radnim mjestima koja posluju sa novcem, pa stoga nema elemenata za potpuno oslobođenje tuženika od odgovornosti, jer kako je navedeno radi se o profesionalnom riziku u poslovanju tuženika s obzirom na prirodu njegovog posla. (presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 933/04 od 18. studenog 2004., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revr 740/2014-3 od 24. veljače 2015., presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1870/13-6 od 22. siječnja 2015., Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2924/18 od 6. prosinca 2019., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: 22 Gž R 306/2020-2 od 26. svibnja 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: 13 Gž R 806/2020-2 od 14. rujna 2020.)

19.2. Dakle po ocjeni ovoga suda, osim što tuženik obavlja opasnu djelatnost, radi se i o profesionalnom riziku posla za koji isključivo odgovara poslodavac, slijedom čega je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju, umanjenu za doprinos tužitelja nastanku vlastite štete koji je sud ocijenio u visini od 10%.

20. Tuženik je stoga dužan tužitelju naknaditi štetu na temelju odredbi čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. i 1064. ZOO-a, u smislu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. st. 1., a djelomično je oslobođen odgovornosti na temelju odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 3. i čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

21. Na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 79.750,00 kn / 10.584,64 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2020., a na ime naknade imovinske štete za troškove prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola iznos od 2.000,00 kn / 265,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, što ukupno iznosi 81.750,00 kn / 10.850,09 eura.

22. Radi utvrđivanja obima štete koju je tužitelj pretrpio proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke prim. M. M. dr.med., koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnom događaju na radnom mjestu zaštitara, 30. prosinca 2019., nastradao prilikom fizičkog napada druge osobe, pri čemu je bio ozlijeđen, nakon čega se javio na OHBP bolnice u Slavonskom Brodu, a nakon pregleda i RTG obrade utvrđene su sljedeće ozljede: natučenje glave u predjelu čela, prijelom čeone kosti svoda lubanje, ogrebotina kože čela sa lijeve strane, reakcija na stresni događaj. Učinjen je hitni CT mozga koji je pokazao oštećenje vanjskog zida sinusa čeone kosti bez oštećenja mozga. Nakon pregleda otorinolaringologa i neurokirurga, tužitelj je otpušten na kućnu njegu uz preporuku kontrole kod čeljusnog kirurga. Isti dan ujutro pregledan je kod čeljusnog kirurga koji je preporučio eventualnu estetsku operaciju koju tužitelj nije prihvatio, a nastavio se kontrolirati kod ORL i neurokirurga.

Nadalje je vještak detaljno opisao daljnji tijek liječenja, odnosno kontrolnih pregleda tužitelja koje je obavio 7. siječnja 2020. kod ORL, 20. siječnja 2020., 27. veljače 2020., 7. svibnja 2020. i 2. lipnja 2020., kod psihijatra. Na redovitoj kontroli 20. kolovoza 2020. opisuje se nepromijenjeni status u odnosu na prethodni pregled i nastavlja se sa istom terapijom. Na kontroli od 23. prosinca 2020., opisuje se intrapsihička napetost, cjelodnevna napetost i tjeskoba, te se nastavlja terapija, a na kontroli od 23. veljače 2021., navodi se dijagnoza reakcije na stres, tj. PTSP, te je tužitelja preporučena korigirana terapija i psihologijsko testiranje koje je učinjeno 1. travnja 2021. godine. Tužitelj se 4. svibnja 2021., javio u hitnu psihijatrijsku ambulantu.

Vještak je naveo i da je uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdio evidentirani predmetni događaj, kao i da je iz istoga vidljivo da je tužitelj i 2018., doživio stresni događaj.

Naveo je i da se sve ozljede i psihičke tegobe mogu uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem, te da se ozljede koje je tužitelj pretrpio kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Vezano za psihičko ozljeđivanje tužitelja, vještak je naveo da bi posljedice psihičkog stresa u predmetnom događaju trebao utvrditi vještak psihijatar. 22.1. U očitovanju od 28. srpnja 2022., vještak se očitovao na primjedbe tuženika. Ostao je u cijelosti kod nalaza i mišljenja, kao i kod mišljenja da se o psihičkim poremećajima tužitelja treba očitovati vještak psihijatar.

22.2. Na ročištu održanom 8. prosinca 2023., vještak je ostao u cijelosti kod nalaza, mišljena i očitovanja na primjedbe tuženika vezano za pretrpljeni strah, a u odnosu na psihički poremećaj u vidu PTSP-a, ostao je kod mišljenja da isto treba vještačiti vještak psihijatar. Naveo je da je liječenje tužitelja zbog zadobivenih ozljeda završeno krajem siječnja 2020., koliko su ocijenjeni bolovi koje je tužitelj pretrpio.

22.3. Nalazu, mišljenju i očitovanju medicinskog vještaka, sud je u cijelosti poklonio vjeru, smatrajući iste stručnim, obrazloženim, te danim u skladu s pravilima znanosti i vještine, a niti tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz, mišljenje i očitovanje vještaka, uz napomenu da je tužitelj na ročištu od 8. prosinca 2023., odustao od prijedloga da se u ovome postupku provede dokaz vještačenja po liječniku vještaku psihijatrijske struke.

23. Vještak je utvrdio je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta 7 dana, te bolove slabog intenziteta 30 dana, koliko je potrebno da zaraste ozlijeđena kost.

23.1. Imajući u vidu dužinu i intenzitet bolova, dob tužitelja, karakter ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog opisane ozljede išao na liječničke kontrole i preglede, sud smatra da pravična novčana naknada za fizičke boli iznosi 900,00 eura, što umanjeno za doprinos tužitelja nastanku štete od 10%, iznosi 810,00 eura.

24. Tužitelj je prema nalazu vještaka pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nasrtaja napadača, sekundarni strah jakog intenziteta do 24 sata nakon ozljede, srednjeg intenziteta 5 dana, te strah slabog intenziteta 15 dana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje i moguće komplikacije na koje je upozoren. Vještak je naveo i da je stresni događaj doveo do psihičkog pogoršanja kod tužitelja koje ne može u potpunosti utvrditi.

24.1. Uzimajući u obzir trajanje i jačinu straha koji je tužitelj pretrpio, koji strah je doveo do promjena u njegovom životu, dakle do trajnih zdravstvenih promjena, sud je mišljenja da pravična novčana naknada za strah iznosi 600,00 eura, što umanjeno za doprinos tužitelja nastanku štete od 10%, iznosi 540,00 eura.

25. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja nije došlo do naruženosti, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, tužitelj ne potražuje naknadu za ovaj vid štete.

26. Vještak je utvrdio i da zbog štetnog događaja kod tužitelja nije došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti sa gledišta tjelesnog ozljeđivanja, ponovno uz napomenu da je tužitelj na ročištu od 8. prosinca 2023., odustao od prijedloga da se u ovome postupku provede dokaz vještačenja po liječniku vještaku psihijatrijske struke kojim vještačenjem bi se moglo utvrditi eventualno umanjenje životnih aktivnosti tužitelja zbog psihičkih posljedica ozljeđivanja, pa je sud tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu troškova neimovinske štete za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 57.750,00 kn / 7.664,74 eura.

27. Nadalje je vještak utvrdio da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć, jer je bio potpuno funkcionalan, a za ovaj vid štete tužitelj ne potražuje novčanu naknadu.

28. Obzirom na činjenicu da je tužitelj odlazio na liječenje zbog priznate ozljede na radu, znači da je imao pravo na troškove putovanja neovisno od udaljenosti mjesta prebivališta do mjesta liječenja u konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba čl. 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13, 137/13, 98/19) koja regulira naknadu troškova prijevoza vezanu sa korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu i obveznog zdravstvenog osiguranja, te uz uvažavanje sudske prakse i pravnog shvaćanja VSRH, o uračunavanju primitaka ostvarenih zbog štetnog događaja po osnovi socijalnog, zdravstvenog, mirovinskog osiguranja u iznosu odštete, potraživanje tužitelja sa osnova naknade imovinske štete koje se odnosi na putovanje od njegovog prebivališta do bolnice u kojoj se liječio u visini od 2.000,00 kn / 265,45 eura, sud smatra neosnovanim, jer nastanak niti visinu utuženih troškova liječenja, nije u ovome postupku ničime dokazao.

29. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i priložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, što je propisano odredbom čl. 221.a ZPP-a.

29.1. Obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje psihičkih posljedica ozljeđivanja iz predmetnog štetnog događaja, kao niti visinu troškova prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola, odbijen je sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i imovinske štete za troškove prijevoza.

30. Dakle tužitelju je na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđen iznos od 1.350,00 eura, a odbijen je sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.234,64 eura, te imovinske štete na ime troškova prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola u iznosu od 265,45 eura.

31. Na temelju odredbe čl. 19. st. 1. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a o svemu navedenom sud je vodio računa prilikom određivanja dosuđene visine pravične novčane naknade.

31.1. Iz navedenih odredbi razvidno je da ZOO prihvaća tzv. objektivnu koncepciju neimovinske štete kao posljedice povrede prava osobnosti što podrazumijeva da su svaka ozljeda pa i navedena tjelesna ozljeda koju je tužitelj pretrpio, povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koje isti štiti. Dakle, prema objektivnoj koncepciji neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih okolnosti pri utvrđivanju pravične novčane naknade.

31.2. Napominje se i da je pravo osobnosti vrlo širok pojam, pa je u tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek jedan oblik zaštite. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata određene novčane svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju je oštećenik pretrpio i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u življenju.

31.3. Institut isplate pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, određen je odredbom čl. 1100. ZOO-a, u kojoj je zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu. Iz naprijed navedenog razvidno je da se u svakome postupku posebno ispituje postojanje uvjeta i pretpostavki da se oštećeniku dosudi pravična novčana naknada. Prema mišljenju ovoga suda koji u cijelosti uvažava nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, ozljede koje je tužitelj pretrpio, način na koji ih je zadobio, odnosno okolnosti predmetnog slučaja, te trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i straha, opravdavaju zahtjev tužitelja da mu se dosudi pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti, a dosuđivanje novčane naknade nije protivno cilju kojem služi ta naknada.

32. Osnov za dosuđenje pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti određen je na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 111 st. 1. Zakona o radu, a tuženik je djelomično oslobođen odgovornosti na temelju odredbe čl. 1067. i čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

33. Na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od dana 26. ožujka 2020. godine.

33.1. Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom donošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Na računanje tijeka zakonskih zateznih kamata, primjenjuje se odredba čl. 300. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Radi se o roku dospijeća obveze, povezanim sa odredbom čl. 1103. ZOO- a.

33.2. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju su na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 26. ožujka 2020., jer je prije podnošenja tužbe tuženiku toga dana dostavio odštetni zahtjev kojemu tuženik nije udovoljio.

34. Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, priloženim troškovnicima, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje OT) i uspjehu stranaka u parnici.

34.1. Tužitelj je u tužbi od 14. svibnja 2020., naveo da od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa od 43.000,00 kn, u podnesku od 4. veljače 2022., naveo je da potražuje iznos od 87.750,00 kn / 11.646,43 eura, a u podnesku od 18. svibnja 2022., nakon provedenog medicinskog vještačenja, naveo je da potražuje iznos od 81.750,00 kn / 10.850,09 eura.

34.2. Tužitelju je na ime naknade štete dosuđen ukupan iznos od 1.350,00 eura, pa taj iznos predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

34.3. Prilikom određivanja troškova postupka iste treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu usvojenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. U pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 90%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 12%, što u prosjeku iznosi 51%. Tuženik je u pogledu osnove uspio u parnici sa 10%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio je sa 88%, što u prosjeku iznosi 94%. Kada se od postotka tuženika koji je u ovoj parnici uspio u većoj mjeri, odbije postotak tužitelja koji je uspio u manjoj mjeri, dobije se 43%, što predstavlja uspjeh tuženika u parnici prema kojemu je određen iznos ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje ovoga postupka, te je tuženiku odmjerena naknada troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

34. 4. Trošak tuženika koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav odgovora na tužbu po tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 11. svibnja 2021., 22. rujna 2021., 4. veljače 2022. i 8. prosinca 2023. po tbr. 9/1 OT u iznosima od po 200,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 25. svibnja 2021., 24. lipnja 2022. i 13. listopada 2023. po tbr. 8/1 OT u iznosima od po 200,00 eura, PDV u iznosu od 400,00 eura, a prema postotku od 43%, koji je preostao nakon opisanog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, tuženiku bi pripadala naknada troškova u iznosu od 860,00 eura. Na taj iznos valjalo je dodati troškove vještačenja po vještaku zaštite na radu u punom iznosu od 580,65 eura, jer je taj trošak bio potreban bez obzira na uspjeh tuženika u parnici, tako da ukupni troškovi tuženika koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznose 1.440,65 eura, te je iste tuženiku valjalo dosuditi, a odbiti ga sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.140,00 eura.

34.5. Tuženik je samo uopćeno (nije naznačio visinu iznosa pristojbe) u troškovniku naveo da potražuje trošak sudskih pristojbi po odluci suda. Tuženik nije platio sudske pristojbe, jer sudske pristoje nisu dospjele već će se naplatiti nakon pravomoćnog završetka ovoga postupka, pa će tada sud naknadno odlučiti o eventualnoj obvezi ili pravu tuženika na naknadu troška sudskih pristojbi.

35. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

36. Paricijski rok i rok za žalbu u radnim sporovima na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/19) iznosi 15 dana.

37. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama. (Narodne novine 118/18, 51/23)

38. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 23. siječnja 2024.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji.

DN-a

1. J. Š., odvjetnica iz S. B., T. p. …

2. M. K. odvjetnik iz S. B., P. …

3. N. F. iz S. B., U. M. G. …