REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 221/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Jasenke Žabčić i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. F., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku N. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. Š., S. P., J. N., u Z., protiv tuženih: 1) R. F., OIB ..., iz Z., i 2) S. Č., OIB ..., iz V., oboje zastupani po punomoćniku B. H., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-160/2023-3 od 24. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-313/2015 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 23. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-160/2023-3 od 24. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-313/2015 od 31. siječnja 2023., te je u prijedlogu postavio dva pravna pitanja koja glase:

"1. Može li se zajedničko ulaganje bračnih drugova smatrati darom ako nije utvrđena jasna i nesporna namjera darovanja odnosno ako takva namjera i volja nisu manifestirane od strane navodnog darovatelja na nesporan način?

2. Može li dar biti naknada za protučinidbu u smislu čl. 479. Zakona o obveznim odnosima?".

2. Kao razloge važnosti tim pitanjima naveo je odluke revizijskog suda broj: Rev 386/1994-2 od 22. veljače1994., Rev 2525/14-2 od 26. svibnja 2015., Rev 489/06-2 od 6. lipnja 2006., Rev 1611/10-2 od 28. kolovoza 2013., i Rev 2066/2015-2 od 5. prosinca 2018.

3. odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da se nekretnina u vlasništvu II. tuženika, a u koju su on i I. tuženica (njegova sada bivša supruga) ulagali novčana sredstva utvrdi kao bračna stečevina, odnosno kao njegovo suvlasništvo u određenom suvlasničkom omjeru koje je stekao kupnjom i ulaganjem, te eventualni kumulirani tužbenim zahtjev kojim je tužitelj postavio obvezno pravni zahtjev za isplatu iznosa od 26.544,57 eura /200.000,01 kn na ime ulaganja kroz bračnu stečevinu.

6. Nižestupanjski sudovi su odbili oba tužbena zahtjeva tužitelja uz obrazloženje da nije bilo dogovora oko stjecanja stvarnih prava tužitelja na predmetnoj kući, da su predmetnu kuću u cijelosti sagradili roditelji I. tuženice, da su II. tuženik i njegova supruga, svojim radom i novčanim sredstvima, dok je sudjelovanje tužitelja i I. tuženice u izgradnji predmetne nekretnine bilo simbolično i da je isto predstavljalo dar iz zahvalnosti tužitelja i I. tuženice roditeljima I. tuženice jer su stanovali u stanu roditelja I. tuženice i koristili kuće u Viru bez naknade i bez plaćanja troškova režija za tu kuću.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer prema obrazloženju postavljenih pitanja i sadržaja samih pitanja tužitelj osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, jer oba navedena pitanja negiraju utvrđenje tih sudova o nepostojanju dogovora oko stjecanja stvarnih prava tužitelja na predmetnoj kući i utvrđenje da se radilo o daru iz zahvalnosti, a ne o protučinidbi kako se to sugerira u postavljenim pitanjima, jer pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da se radilo o protučinidbi, u kom pravcu se tužitelj neosnovano i poziva na citirane revizijske odluke.

9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.