Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-506/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Nadi Sambol kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. S., d.d., M., S. – S. d.d. – P. H., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., protiv tuženika R. K. iz N., OIB: …, zastupanog punomoćniku B. B., odvjetniku u Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-6/2020-32 od 27. travnja 2023., 22. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se uvažava i djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-6/2020-32 od 27. travnja 2023. potvrđuje u točki I. izreke presude, u točki II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 606,57 eur[1] /4.57 0,20 kuna,

- preinačuje u točki II. izreke presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 46,66 eur/351,56 kuna i u tom dijelu se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Povrv-6/2020-32 od 27. travnja 2023. presuđeno je tako da izreka glasi:

" I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz Č., broj: Ovrv-889/2019 kojim se nalaže tuženiku R. K., OIB: …, iz N., da tužitelju Z. S., d.d., S. – S. d.d. – Podružnica H., Z., OIB: … (ranije E. d.d. sa sjedištem u Z., , OIB: …), namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno sa odmjerenim troškovima zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate. II.Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 653,23 eura / 4.920,52 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže uvažiti žalbu na način da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražuje trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud nije utemeljio odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3. ZPP-a), pa nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. ZPP-a na koju se poziva tužitelj u žalbi. Tuženik je zaprimio podnesak tužitelja od 5. veljače 2020., 18. veljače 2020. (list spisa 60) i očitovao se na podnesak u roku od 15 dana te je 3. ožujka 2020. dostavio podnesak i priložio dokaze. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije saslušao svjedoka I. P. ističe se da je prema sadržaju spisa svjedok pozvan radi saslušanja, a poziv je poslan na adresu tuženika. Tužitelj je u podnesku (list spisa 135) izvijestio sud da svjedoku I. P. nije uručen poziv, jer više nije zaposlena kod tužitelja. Kako tužitelj nakon toga nije dostavio adresu za svjedoka I. P. prvostupanjski sud nije ni mogao pozvati svjedoka, a niti je tužitelj tvrdio da ne može saznati adresu svjedoka. Nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 1.553,59 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 29. studenog 2019. do isplate. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenicama da je tuženik kao bivši zaposlenik prednika tužitelja sklopio ugovore o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sa ugovarateljem i osiguranikom S. D. pri čemu je tuženik odobrio prijenos bonusa od 30% s police osiguranja iz 2011. bez dokaza o tome, pa nije podmirio iznos od 459,45 kuna prema uputama prednika tužitelja u osiguranju od automobilske odgovornosti, da tuženik nije predao tužitelju iznos od 226,35 kuna po polici osiguranja sklopljenim sa S. D. i iznos od 867,78 kuna po polici sklopljenom sa T. H..

7. Suprotno navodima tužitelja, potraživanje tužitelja je naknada štete od tuženika kao zaposlenika, jer iznos koji tužitelj potražuje je šteta koja bi nastala tužitelju kao poslodavcu koju je počinio radnik prema odredbi članka 107. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR).

8. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenice koje nisu suprotne izvedenim dokazima, da je premija osiguranja u iznosu od 226,35 kuna plaćena 2. lipnja 2017., a to proizlazi iz ispisa naloga 8. lipnja 2017. (list spisa 70). Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik bio na bolovanju od 9. lipnja 2017. do 30. studenog 2017., što proizlazi iz priloženih u spisu doznaka za bolovanje tuženika, da tužitelj nije tuženiku dostavio pisanu obavijest o nedostatku dokumentacije za sklapanje police sa S. D.. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 19. ožujka 2019. sklopile izvansudsku nagodbu u kojoj je navedeno da se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi parnični postupak tužitelja R. K. protiv tuženika E. (prednik tužitelja) radi nedopuštenosti odluke o otkazu te se potpisom nagodbe R. K. obvezuje povući tužbu u navedenom predmetu te je navedeno da ni jedna stranka prema drugoj strani nema nikakvih daljnjih potraživanja iz radnog odnosa (list 93 spisa).

9. Prema odredbi članka 150. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjem, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

10. Obzirom na sklopljenu izvansudsku nagodbu od 19. ožujka 2019., koja činjenica tužitelju nije bila nepoznata, jer je njegov prednik bio stranka ugovora i činjenicu da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje prije sklapanja izvansudske nagodbe i sadržaj nagodbe prema kojoj prednik tužitelja E. d.d. Z. kao poslodavac i R. K. kao zaposlenik nemaju jedan prema drugom potraživanje iz radnog odnosa, a predmetno potraživanje se odnosi na vrijeme rada tuženika kod tužitelja, odnosno prednika tužitelja, i pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 107. ZR-a i članka 150. stavak 1. ZOO-a jednako je trebalo odlučiti. Stoga prvostupanjski sud nije trebao izvoditi dokaz knjigovodstveno financijsko vještačenje predloženo od strane tužitelja na okolnost utvrđenja visine potraživanja. Tuženik je priložio nagodbu, jer je tužitelj osporio da je potraživanje šteta nastala na radu i u vezi s radom i tvrdio da je nagodbom samo riješeno pitanje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

11. Žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku djelomično su osnovani i to u odnosu na priznati trošak tuženika za sastav podneska od 13. listopada 2020. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa). Za navedeni podnesak tuženiku pripada parnični trošak prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, jer se ne radi o podnesku za kojeg je propisana nagrada prema Tbr. 8. točka 1. Tarife. Tužitelju za sastav podneska od 13. listopada 2020. priznat je parnični trošak u iznosu od 62,21 eur u kojem iznosu je sadržan i PDV-e, a pravilnom primjenom materijalnog prava pripada mu iznos od 15,55 eur u kojem iznosu je sadržan i PDV- e. Stoga je odluka o parničnom trošku potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 606,57 eur/4.570,20 kuna, a preinačena za trošak u iznosu od 46,66 eur/351,56 kuna i u tom dijelu je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

12. Primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a i članka 380. točka 2. i 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj je uspio sa žalbom samo djelomično u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok je u preostalom dijelu za glavni tužbeni zahtjev i parnični trošak odbijen sa žalbom, pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe.

Bjelovar, 22. siječnja 2024.

Sutkinja

Nada Sambol v.r.