Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž Ovr-165/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Raguž, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja V. u. d.o.o., OIB: …, B., zastupan po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv protivnika osiguranja M. V., OIB: …, B., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnih prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj: Ovr-2060/21-11 od 5. srpnja 2022., 19. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja V. u. d.o.o. kao neosnovana, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj: Ovr-2060/21-11 od 5. srpnja 2022. potvrđuje u cijelosti.
Obrazloženje
1. Rješenjem broj: Ovr-2060/21-11 od 5. srpnja 2022. odbijen je kao neosnovan prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv rješenja o pristojbi broj: Ovr-2060/21-3 od 24. siječnja 2022.
2. Protiv navedenog rješenja predlagatelj osiguranja pravodobno podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači i stavi izvan snage.
2.1. Predlagatelj osiguranja u žalbi navodi kako mu je pobijanim rješenjem naloženo platiti sudsku pristojbu na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 26,54 eura (tada 200,00 kuna). Ovo stoga jer prvostupanjski sud smatra kako predlagatelj osiguranja kao tijelo javne ovlasti nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na osnovu članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. – nastavno u tekstu: ZSP). Navedeno stajalište prvostupanjskog suda predlagatelj smatra u potpunosti pogrešnim. U svojoj žalbi predlagatelj se poziva na odredbu iz članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojem je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Također i prema odredbi članka 196. u svezi s člankom 205. Zakona o vodama sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju se iz cijene vodnih usluga a obveznik plaćanja istih je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi. Predlagatelj je evidentiran na popisu tijela javne vlasti, a isti obavlja poslove javne ovlasti odnosno isti je isporučitelj vodnih usluga, obračunava i naplaćuje vodnu usluga te se stoga radi o postupku proizašlom u obavljanju poslova javnih ovlasti. Stoga je predlagatelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
3. Žalba predlagatelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbija prigovor predlagatelja osiguranja izjavljen protiv rješenja o pristojbi smatrajući da predlagatelj osiguranja nije oslobođen od plaćanje sudske pristojbe u navedenom postupku obzirom da postupak osiguranja nije postupak iz obavljanja javnih poslova predlagatelja osiguranja. Prvostupanjski sud utvrđuje da je predlagatelj tijelo koje obavlja javne ovlasti ali u konkretnom slučaju ne radi se o predmetu koji je proizašao u obavljanju javnih ovlasti te stoga predlagatelj nastupa kao subjekt privatnog prava koji pruža ugovorene usluge. Zaključno prvostupanjski sud smatra kako se u konkretnom slučaju ne radi o obavljanju javnih ovlasti odnosno postupku proizašlim iz obavljanja javnih ovlasti.
6. Člankom 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja oslobođene osobe i tijela koja obavljanju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
6.1. Člankom 4. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/19. – nastavno u tekstu: ZOVU) propisano je da su vodne usluge djelatnosti od općeg interesa i obavljaju se kao javna služba dok je člankom 3. stavak 1. točka 20. propisano je da su vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Nadalje sukladno članku 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18.,110/18. i 32/20. -nastavno u tekstu ZOKG) propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a usluge koje se pružaju u obavljanju tih djelatnosti od općeg su interesa (načelo javne službe).
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj prijedlog za osiguranje podnio radi osiguranja svoje novčane tražbine koja se odnosi za neplaćene vodne usluge. Uvažavajući prethodno navedeno, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka iz članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP- a za oslobođenjem predlagatelja osiguranja od naplate sudskih pristojbi. Ovo stoga jer se usluge koje pruža predlagatelj ne mogu podvesti pod poslove koji se obavljaju kao javna ovlast već pod poslove koji se obavljaju kao javna služba sukladno članku 4. stavak 1. ZOKG-u. Pritom se posebno ističe da pojmom javna ovlast i javna služba ne predstavljaju sinonime, nego pojmove vrlo različitog sadržaja. Ovo stoga je funkcija javne službe se sastoji od pružanja određenih javnih usluga od šireg značaja za lokalnu zajednicu. Također vodne usluge koje pruža predlagatelj osiguranja su usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje a koje su djelatnosti od općeg interesa. Dakle naplata potraživanja predlagatelja za pružanje usluge ne proizlazi iz obavljanja javne ovlasti predlagatelju. U ovom postupku predlagatelj nastupa kao subjekt privatnog prava koji za pružene ugovorne usluge ima utvrđeno pravomoćno i ovršno novčano potraživanje prema protivniku osiguranja te svoju tražbinu želi osigurati zasnivanjem založnog prava. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako predlagatelj osiguranja, iako je tijelo koje obavlja javnu ovlast nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer se radi o postupku koji nije proizašao iz obavljanja javne ovlasti.
8. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu predlagatelja valjalo je odbiti a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.
Vukovar, 19. siječnja 2024.
Sudac:
Ivica Raguž
