Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-2269/2020-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja P. u. d.o.o. iz K., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz Z. o. u. V. B. i P. P. iz R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB: …zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-561/2019 od 19. veljače 2020., 19. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-561/2019 od 19. veljače 2020., te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-9/2017 od 17. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 163,00 EUR/1.228,08 kuna[1] , trošak ovršnog postupka u iznosu od 15,24 EUR/114,80 kuna i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6,63 EUR/50,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 220,65 EUR/1.662,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka očito odbijen, iako to nije navedeno u izreci presude.

2. Protiv citirane presude žalbe podnose obje stranke.

3. Tužitelj žalbu podnosi protiv citirane presude, u točki I. i II. izreke u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, te predložio odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Tuženik žalbu podnosi protiv točke II. izreke citirane presude u dijelu u kojem je očito odbijen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se presuda, u tom dijelu, preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

7. Žalbe su osnovane.

8. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovor), između ostalog, istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koji prigovor da je osnovan.

8. U vezi s navedenim, prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je društvo P. d.o.o. iz K. bilo isporučitelj komunalne vodoopskrbne usluge za područje otoka K.;

- da je ugovorom o podjeli i preuzimanju društava kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenoga 2013. dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva P. d.o.o. prenesen na dva postojeća društva, i to trgovačko društvo P. E. O. K. d.o.o. za komunalne djelatnosti i trgovačko društvo P. usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti, ovdje tužitelja;

- da je društvo P. d.o.o. i nadalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod tvrtkom P. v. d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje;

- da društvo P. E. O. K. d.o.o. obavlja komunalnu djelatnost gospodarenja otpadom za područje otoka K.;

- da je između društava P. v. d.o.o, P. E. O. K. d.o.o. i P. usluga d.o.o. (tužitelja) 22. studenoga 2013. sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji kojim je ugovoreno da će trgovačko društvo P. u. d.o.o., ovdje tužitelj, preuzeti obavljanje poslova knjigovodstvene i administrativne prirode za prva dva društva, a između ostalih i poslove pružanja usluga naplate vodnih i komunalnih usluga za domaćinstva;

- da je tužitelj u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci upisan kao društvo u čiji predmet poslovanja ulaze računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obrada podataka usluge poslužitelja i djelatnosti povezane s njima.

9. S obzirom na navedeno, a citirajući odredbe Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14), Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12 i147/14), Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 22. studenoga 2011., Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalne usluge od 2. prosinca 2011. i Odluke o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga od 18. ožujka 2011., zaključuje da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan.

10. S tim u vezi, obrazlaže da je neosnovano isticanje tužitelja da je sveopći pravni slijednik društva P. d.o.o., pa da ima pravo na naplaćivanje komunalnih usluga. Ističe da iz stanja spisa proizlazi da trgovačko društvo P. d.o.o. nije prestalo postojati, već je promijenilo tvrtku u P. voda d.o.o., koje i dalje obavlja vodne djelatnosti jer da su trgovačko društvo P. E. O. K. d.o.o. i tužitelj, trgovačko društvo P. U. d.o.o. preuzeli samo dio njegove imovine, obveza i prava. Stoga, u konačnici zaključuje da tužitelj nije isporučitelj ni vodoopskrbne usluge, a niti komunalne usluge gospodarenja otpadom za područje otoka K., a što potvrđuju i podaci iz utuženih računa u kojima se kao isporučitelji usluga navode P. voda d.o.o. i E. O. K. d.o.o., dok u odnosu na ugovor o poslovnoj suradnji zaključen između navedenih trgovačkih društava ističe da isti ima sva obilježja ugovora o nalogu u smislu članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO), te da predstavlja samo interni odnos između nalogodavca i nalogoprimca i ne proizvodi nikakve pravne posljedice za korisnika usluge, odnosno dužnika, na način da bi došlo do promjene na strani vjerovnika, odnosno isti ne daje pravo tužitelju da u svoje ime i za svoj račun pokreće sudske postupke i naplaćuje dugovanja svojih nalogodavaca. Stoga, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti i u povodu žalbe na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a, ovaj sud je utvrdio, a kako to i tužitelj ističe u žalbi, da je u donošenju pobijane presude sud počinio bitnu povredu odredbi postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

13. Naime, prema stavu ovoga suda, te stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-629/2021-2 od 12. rujna 2023., ugovor o poslovnoj suradnji zaključen 22. studenoga 2013. između trgovačkih društava P. voda d.o.o, P. E. O. K. d.o.o. i P. usluga d.o.o. (tužitelja), a imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, nema narav ugovora o nalogu, već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz članka 785. do članka 803. ZOO-a.

14. Odredbom članka 785. stavka 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o komisiji obvezuje komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta, a stavkom 2. da komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, dok je odredbom članka 763. stavka 1. ZOO-a propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a stavkom 2. da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

15. Odredbom članka 8. ugovora o suradnji, pružatelji komunalnih usluga trgovačka društva P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o., ugovorili su pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, a odredbom članka 10., u smislu poreznih propisa, uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja, pa takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod jer prema odredbi članka 12. ugovora tužitelj je prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o., te su stoga takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene sve zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja.

16. Sukladno svemu navedenom, trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih i komunalnih usluga gospodarenja otpadom, mogu ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, slijedom čega prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan.

17. Nadalje, a s obzirom da prvostupanjski sud, upravo iz razloga utvrđenja osnovanim prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, nije utvrdio sve bitne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, počinjena je ranije opisana apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka.

18. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud samo paušalno navodi da tužitelj, unatoč osporavanju od strane tuženika, osnove tužbenog zahtjeva navodima da su vodomjeri odjavljeni i demontirani, te da odvoz otpada nije vršen, odnosno da s tužiteljem nije u pravnom odnosu i visine tužbenog zahtjeva, te načina obračuna naknade za navedene usluge, isto nije dokazao, ne dajući pritom uopće analizu spisu priležećih dokaza, posebno računa koji, suprotno navodima prvostupanjskog suda, sadrže podatke o osobi korisnika usluge, adresi nekretnine, broju vodomjera objekta i vrsti obračunate naknade. Posljedično tome, prvostupanjski sud na utvrđene činjenice nije primijenio materijalno pravo iz odredbi Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalne usluge od 2. prosinca 2011. i Odluke o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga od 18. ožujka 2011. kojima je propisan način obračuna navedenih usluga i visina istih, slijedom čega je počinjena opisana bitna povreda odredaba parničnog postupka.

19. S obzirom na odluku o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

20. Slijedom navedenog, pobijanu presudu valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pozivom na odredbu članka 369. stavka 1. ZPP-a.

21. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka, voditi računa da je tuženik u tijeku postupka istaknuo prigovor zastare utužene tražbine, te zavisno od navedenog, utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na način da će provesti analizu svih dokaza priležećih spisu, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, pri čemu posebno treba imati u vidu da je ugovor dvostrani pravni posao za čiji je raskid potrebno očitovanje volje obiju ugovornih strana, te je li izostanak vodomjera, odnosno demontaža istih od utjecaja na obvezu tuženika na plaćanje fiksnog dijela vodne naknade.

22. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Rijeci, 19. siječnja 2024.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.