Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 Povrv-271/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja GOLEŠ-COMMERCE d.o.o., OIB: 40792026741, Rogoznica, Ulica Ante Starčevića 33, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, Ante Starčevića 7, protiv tuženika MOBILNA GRADNJA d.o.o., OIB: 32464656195, Belišće, Ulica Kralja Tomislava 43, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. prosinca 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Lušića te odsutnosti uredno pozvanog tuženika te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 19. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića iz Osijeka, Kapucinska 17, poslovni broj Ovrv- 2813/2022, UPP/OS-Ovrv-176/2022 od 5. travnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.161,02 eura / 53.954,70 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2019. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 164,17 eura / 1.236,94 kn uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 5. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.116,79 eura / 8.414,45 kn.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura/ 2.825,44 kn.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, tada ovrhovoditelja, javni bilježnik Vjenceslav Arambašić iz Osijeka, Kapucinska 17, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-2813/2022, UPP/OS-Ovrv-176/2022 od 5. travnja 2022., kojim je rješenjem tuženiku naloženo da namiri tužitelju iznos glavnog potraživanja od 7.161,02 eura / 53.954,70 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor, povodom kojeg je prigovora ovaj sud svojim rješenjem poslovni broj 4 Povrv-271/2022-2 od 21. prosinca 2022. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Za napomenuti je da se, prvotno, Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, svojim rješenjem poslovni broj 66 Povrv-239/2022-2 od 16. studenog 2022. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.

3. U ranijem prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik (list spisa 33 i 34), tada ovršenik, u bitnome, navodi kako u cijelosti pobija navedeno rješenje o ovrsi jer da ne duguje predmetni iznos tužitelju. Ističe kako nema potvrde o preuzimanju predmetnih vjerodostojnih izjava od strane tuženika, pa da iste nisu valjane. Poslovni odnos između stranaka da postoji, ali da tužitelj neosnovano potražuje predmetni iznos iz otvorenih stavki.

4. Na takve navode tuženika, tužitelj se očitovao na ročištu od 20. rujna 2023. (zapisnik na l.s. 67 i 68) u kojemu, u bitnome, navodi kako su navodi tuženika iz prigovora paušalni te u cijelosti ostaje kod svih navoda.

5. U dokaznom postupku pregledane su isprave u spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tužitelja (l.s. 7 do 9), izvadak iz sudskog registra za tuženika (l.s. 11 i 12, 47 do 50 te 60 i 61), otvorene stavke tužitelja (l.s. 13), računi (l.s. 70 do 84) te podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik od 10. listopada 2023. (l.s. 86 i 87).

Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka Tina Vujevića (l.s. 102) te zakonskih zastupnika stranaka, i to zastupnice po zakonu tužitelja Ankice Topić te zastupnika po zakonu tuženika Ivice Sopeka (oboje saslušani na ročištu glavne rasprave od 18. listopada 2023. – zapisnik na l.s. 89 do 92).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 7. istog Zakona propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.161,02 eura / 53.954,70 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem izvoda otvorenih stavki tužitelja na dan 16. studenog 2021. te računa broj 213/V1/1 od 12. travnja 2019., 323/V1/1 od 29. svibnja 2019., 294/V1/1 od 16. svibnja 2019., 278/V1/1 od 7. svibnja 2019., 229/V1/1 od 17. travnja 2019., 234/V1/1 od 19. travnja 2019., 299/V1/1 od 17. svibnja 2019., 302/V1/1 od 18. svibnja 2019., 344/V1/1 od 6. lipnja 2019., 339/V1/1 od 5. lipnja 2019., 362/V1/1 od 17. lipnja 2019. te 350/V1/1 od 12. lipnja 2019. s tim da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji.

9. Saslušana na ročištu od 18. listopada 2023., zastupnica po zakonu tužitelja Ankica Topić pojašnjava da je u poslovnom odnosu stranaka tužitelj tuženiku prodao građevinski materijal naznačen na priloženim računima, a koji preuzeti materijal tuženik da nije platio. Napominje da zapravo, u cjelokupnom poslovnom odnosu ovdje parničnih stranaka, tuženik nije platio robu koja je specificirana u računima priloženim u ovom postupku, s tim da su stranke surađivale na opisani način i 2019., ali da se taj sporni dug knjigovodstveno „prelio“ na 2020. ili 2021. godinu. Pojašnjava da je roba isporučivana temeljem dogovora nje i Ivice Sopeka, na način da su materijal preuzimali zaposlenici ovdje tuženika ili bi dostava bila vršena izravno na gradilište, odnosno dva gradilišta u Rogoznici i Marini. Roba je naručivana usmeno, nisu rađene otpremnice, ali je roba preuzimana i nije bilo problema, kao niti s plaćanjem, a koje je vršeno sukcesivno, kada bi tuženik imao sredstava i kada bi dug dosegao određeni iznos, odnosno tuženik je jednom uplatom plaćao više računa. Tvrdi da tužitelj nije imao saznanja da bi tuženik spornu robu naručivao za treću osobu. U odnosu na Tina Vujevića kojeg tuženik spominje tijekom postupka, iskazuje da je on bio investitor radova u Rogoznici, a to da je bilo jedno od gradilišta na koje je roba isporučivana.

Zastupnik po zakonu tuženika Ivica Sopek potvrđuje navode Ankice Topić da su stranke poslovno surađivale, da je tuženik od tužitelja 'preuzimao građevinski materijal kojeg je naručivao on, da su plaćanja vršena putem transakcijskog računa ili njegovom karticom, te da su odnosi bili dobri. U odnosu na robu navedenu u računima čije je plaćanje predmet ovog spora, tvrdi da je sporna roba preuzeta za gradilište u Ljoljevici na kojem da je tuženik bio kooperant, a glavni izvođač firma u vlasništvu Tina Vujevića. Pojašnjava da je sporna roba preuzeta za to gradilište, a ne za Rogoznicu ili Marinu, ali uz dogovor da će tužitelj račune ispostaviti Tinu Vujeviću, što da su dogovorili on i Ankica Topić. U svom iskazu napominje da je za spornu tražbinu, po njegovu mišljenju, nastupila zastara.

Nadalje, u odnosu na robu koju je isporučivao tužitelj potvrđuje i navode da bi robu preuzimali njegovi zaposlenici ili je bila dovezena izravno na gradilište, da su stranke poslovno surađivale od 2017. te da je roba plaćana. U odnosu na obavijest Porezne uprave potvrđuje da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, ali zbog toga što su morali evidentirati tužiteljeve, ovdje sporne, račune. Također, napominje da je vezano uz predmet spora kontaktirao tužitelja, a da su rješenjem o ovrsi prigovorili računajući da će naknadno spor riješiti mirnim putem. Tuženik da je spreman iznos kojega je ostvario temeljem prava na odbitak pretporeza vratiti tužitelju. Na posebno pitanje ustraje na tvrdnji da je sporna roba preuzeta za gradilište u Ljoljevici, i to za Tina Vujevića, a da je za svoje potrebe tuženik od tužitelja preuzimao robu za potrebe gradilišta u Marini i Rogoznici. Također, na posebno pitanje je li tuženik sporne račune vratio ili im prigovorio, odgovora da je vezano uz te račune, nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu, kontaktirao svoje računovodstvo i tužitelja.

Svjedok Tino Vujević u svom iskazu na ročištu od 20. prosinca 2023. potvrđuje da je poslovno surađivao s tuženikom, te da je tuženik bio njegov podizvođač na građevinskim radovima u Rogoznici, negdje od ožujka do svibnja 2019., s tim da je njegovo društvo ima naziv Kanelura d.o.o. Za Kaneluru d.o.o. da je tuženik radio isključivo grube, betonske radove. Poriče iskaz Ivice Sopeka u dijelu u kojem tvrdi da bi zapravo robu tuženik naručivao i preuzimao u ime i za račun društva Kanelura d.o.o. Pojašnjava da je tuženik za njih izvodio isključivo grube betonske radove, a da tužitelj uopće ne isporučuje beton, a koji da je nabavljan od drugih dobavljača. Za odnos s tužiteljem navodi da je Kanelura d.o.o. svu robu koju je u svoje ime i za svoj račun preuzela od tužitelja, u cijelosti platila. Također, napominje da je od strane direktorice tužitelja bio obaviješten da tuženik od njih uzima robu, te da joj je tada rekao da Kanelura d.o.o. nema nikakve veze s tim, jer je završila svoj poslovni odnos s tuženikom.

Iz priložene kartice kupca (stranica spisa 13), kao i priloženih računa (stranica spisa 70 do 84) proizlazi da tužitelj svoju tražbinu temelji na isporučenoj robi – građevinskom materijalu, taksativno navedenom na 12 računa izdanih tijekom travnja, svibnja i lipnja 2019. Pritom, za istaknuti je da svjedok Vujević napominje da je s tuženikom poslovno surađivao tijekom travnja i svibnja 2019., da je tuženik tada izvodio grube građevinske radove pretežno radeći s betonom, te da nisu surađivali na gradilištu u Ljoljevici.

Prema dopisu Porezne uprave, Područni ured Šibenik, tuženik je, što potvrđuje i njegov direktor, koristio pravo na odbitak pretporeza po 9 računa priloženih u ovom postupku, dok za 3 računa i to onaj broj 234/V1/1 od 19. travnja 2019., broj 302/V1/1 od 18. svibnja 2019. i broj 344/V1/1 od 6. lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 1.439,35 eura / 10.844,80 kuna, to pravo nije koristio.

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud smatra utvrđenim da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji i prema kojem ugovoru je tužitelj kao prodavatelj tuženiku kao kupcu tijekom 2019. u više navrata isporučio građevinski materijal specificiran u računima, a koji računi nisu plaćeni.

Tijekom postupka tuženik najprije u općenitom i paušalnom prigovoru napominje da ne duguje utuženi iznos, te da uz račune nema potvrde o preuzimanju robe.

Tijekom postupka, međutim, iz iskaza direktora tuženika ne proizlazi da ovdje tuženik ne bi preuzeo robu, a iz navedenog se iskaza može zaključiti da tuženik tražbinu osporava navodeći kao razlog činjenicu da je robu naručivao u ime i za račun treće osobe, očito društva Kanelura d.o.o. koje je u vlasništvu saslušanog svjedoka Tina Vujevića, da o tome postoji tuženikov dogovor s navedenim društvom, te znanje ovdje tužitelja o takvom dogovoru.

Međutim, za takvu tvrdnju tuženik tijekom postupka nije predložio niti priložio bilo kakve dokaze, a tvrdnju izričito osporavaju kako direktorica tužitelja Ankica Topić, tako i saslušani svjedok Tino Vujević.

Pritom, za naglasiti je da je iskaz svjedoka Vujevića u bitnome, zapravo, potvrdio tvrdnje direktorice tužitelja kada ona tvrdi da je robu i naručivao i preuzimao upravo ovdje tuženik. Također, tu činjenicu ne spori niti sam Ivica Sopek, a kako u prilog tvrdnji da bi to tuženik činio za račun treće osobe nema nikakvih dokaza, to sud zaključuje da je tuženik preuzeo robu iz spornih računa u svoje ime i za svoj račun, odnosno da je on kupac te robe.

Uz navedeno, ovdje posebno treba naglasiti i činjenicu da je Porezna uprava potvrdila da bi tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za robu iz 9 od 12 računa, pa se sukladno odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a ima smatrati da tražbina ovdje tužitelja postoji i to za iznos od 5.721,67 eura / 43.109,92 kune, za koji je iznos teret dokaza da tražbina ne postoji bio na tuženiku.

Uz to, sud osnovanim smatra i preostali dio utužene tražbine, makar za to ne postoji naprijed navedena presumpcija, smatrajući da takav zaključak proizlazi iz priloženih knjigovodstvenih isprava čiji sadržaj u cijelosti potvrđuje iskaz direktorice tužitelja, a u osnovanost tog zahtjeva na posredan način govore i iskazi saslušanog svjedoka, ali i direktora tuženika koji priznaje poslovni odnos, pa i primitak sporne robe, ali ne dokazuje okolnosti koje bi isključivale tuženikovu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene.

Naime, odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/ 2023, 155/2023; dalje: ZOO) određeno je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje kupcu predati stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu za to kupoprodajnu cijenu. U konkretnom slučaju, to znači da je tuženik bio dužan platiti preuzetu robu specificiranu na računima, odnosno tužitelju isplatiti kupoprodajnu cijenu u visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

S obzirom na tuženikovo zakašnjenje u ispunjenju, tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate, sve temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i to po stopi predviđenoj za trgovačke ugovore.

Konačno, treba napomenuti kako sud neosnovanim smatra i prigovor zastare kojeg je tijekom postupka iznio tuženik u svom stranačkom iskazu. Naime, kako se radi o obvezno-pravnom odnosu kupoprodaje između trgovaca, zastarni je rok u konkretnom slučaju 3 godine. Prema sadržaju obavijesti javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića (stranica 17 spisa), tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 11. ožujka 2022., a iz čega proizlazi da zastarni rok nije prekinut prije proteka trogodišnjeg roka, sve imajući u vidu da sporni računi dospijevaju u razdoblju od travnja do lipnja 2019.

Zbog izloženog, sud je primjenom odredbe čl. 451.st.3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi i prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom je za istaknuti da je platni nalog održana na snazi iu dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom, a odnose se na sastav prijedloga za ovrhu od strane punomoćnika iz reda odvejtnika, sve prema odredbi Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7.., Tbr. 9., Tbr. 46. i Tbr. 52. i Tbr. 53. Tarife. Tuženiku, koji je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom trebalo je priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to kako slijedi:

- za pristup na ročište od 12. travnja 2023. u iznosu od 50,00 eura / 376,73 kn prema Tbr. 9. st. 5. Tarife, jer ja ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- za pristup na ročište od 24. svibnja 2023. iznos od 50,00 eura / 376,73 kn prema Tbr. 9. st.5. jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- za pristup na ročište od 20.rujna 2023. iznos od 100,00 eura / 753,45 kn[1] , prema Tbr. 9. st. 5. Tarife, jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima,

- za pristup na ročište od 18. listopada 2023. iznos od 200,00 eura / 1.506,90 kn[1] , prema Tbr. 9. st. 1. Tarife,

- za pristup na ročište od 20. prosinca 2023. iznos od 200,00 eura / 1.506,90 kn[1] , prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- za sastava obrazloženog podneska 21. rujna 2023. iznos od 200,00 eura/ 1.506,90 kn, prema Tbr. 8. st. 1. Tarife, sve naprijed navedeno uvećano za PDV po stopi od 25%.

Dakle, tuženiku je s osnove zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika trebalo dosuditi naknadu troškova parničnog postupka od ukupno 1.000,00 eura / 7.534,50 kn[1] .

Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu od zatraženih 116,79 eura/879,95 kn, pa je tužitelju trebalo dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.116,79 eura/ 8.414,45 kn, kako je dosuđeno u točki 2. izreke presude.

12. Protivno tome, sud neosnovanim smatra tuženikov zahtjev za naknadu troškova i to za pristup na ročišta od 20. rujna 2023. preko dosuđenog u točki 3. izreke jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, te trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru koji prijedlog ne prileži spisu, sve u ukupnom iznosu od 375,00 eura / 2.825,44 kn[1] (300,00 eura uvećano za PDV).

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 19. siječnja 2024.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, putem ovog suda u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30862-5e7b4

Kontrolni broj: 0fc3d-203dd-99b83

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.