Broj: 90 Psp-10/2023-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz I., …, OIB: …, zastupan po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika B. d.o.o., sa sjedištem u I., …, OIB: …, zastupan po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 11. siječnja 2024., u nazočnosti tužitelja P. P. i njegovog punomoćnika, zakonskog zastupnika tuženika J. M. i punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 19. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik B. d.o.o., sa sjedištem u I., …, OIB: … smetao tužitelja P. P. iz I., …, OIB: … u posljednjem mirnom posjedu njegove nekretnine upisane kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel … u zk. ul. br… k.o. I., kčbr. … u naravi oranica …, površine 2877 m2, tako što je točno neutvrđenog dana, krajem rujna ili prvi tjedan u listopadu 2023., s te nekretnine obrao urod kukuruza koji je zadržao za sebe pa mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ili uznemiravanje tužiteljevog posjeda predmetne nekretnine.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva vraćanje oduzetog posjeda, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku B. d.o.o., sa sjedištem u I., …, OIB: … isplatiti tužitelju P. P. iz I., …, OIB: …, parnične troškove u iznosu od 651,54 eura (slovima: šestopedesetjedaneur i pedesetčetiricenta), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 31. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda nekretnine. U tužbi u bitnom navodi da mu je tuženik neutvrđenog dana, potkraj rujna ili početkom listopada 2023., obrao rod kukuruza sa njegove nekretnine pobliže opisane u točki I. izreke presude. Isti je kukuruz obrao bez tužiteljevog znanja i odobrenja, samovlasno, te je isti zadržao za sebe. Navedenu činjenicu tužitelj je saznao 07. listopada 2023. te je o tome odmah obavijestio Policijsku postaju … koji su o tome sačinili potvrdu. Budući je na opisani način tuženik smetao tužiteljev posjed, isti traži da sud utvrdi činjenicu smetanja posjeda i o tome donese odluku sukladno tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatra da nije izvršio smetanje tužiteljevog posjeda. Osim toga, predlaže odbaciti tužbu kao neurednu i nepotpunu te nepravovremenu iz razloga što smatra da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju i to stoga što tuženik nije izvršio čin smetanja posjeda već je njegov radnik K. S. bez namjere i odobrenja tuženika zabunom kombajnom obrao kukuruz tužitelja dana 30. rujna 2023., stoga smatra tužbu podnesenom izvan roka od 30 dana koji je propisan zakonom.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka saslušao tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, kao i svjedoke K. S., J. Đ. i M. Đ..

4. Predmet spora je utvrđenje čina smetanja tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine od strane tuženika.

5. Među strankama nije sporno da je sa predmetne nekretnine, bez znanja i odobrenja tužitelja, kombajnom obran tužiteljev kukuruz. Prije čina branja kukuruza, nesporno je da se tužitelj nalazio u mirnom posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, nesporno je da je kukuruz obrao K. S., radnik sestrinske tvrtke tuženika B.d.o.o., sa sjedištem na istoj adresi kao i tuženik, s tim da je obrano zrno kukuruza tuženik isporučio (prodao) za svoj račun tvrtki Žito d.o.o., na otkupno mjesto K. Nesporno je i da je u međuvremenu tuženik za obrani kukuruz tužitelju isplatio 400,00 eura.

6. Među strankama je sporno je li radnik sestrinske tvrtke tuženika činom branja kukuruza smetao tužitelja u njegovu posjedu, a sporno je i kada je sam čin branja kukuruza obavljen, budući tuženik tvrdi da je tužba podnesena izvan roka.

7. Iz iskaza tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i saslušanih svjedoka u bitnome suglasno proizlazi da je tužitelj saznao da mu je obran kukuruz s predmetne nekretnine nekoliko dana nakon samog izvršenog čina branja kukuruza, na način da je tužitelj kontaktirao saslušanog svjedoka M.Đ. pitavši ga jesu li obrali njegov kukuruz, a o čemu je Đ. obavijestio K. S., a on dalje zakonskog zastupnika tuženika. Nadalje, iz iskaza proizlazi da je taj kukuruz zabunom obrao radnik sestrinske tvrtke tuženika K. S., koji prema vlastitom iskazu nije mogao razabrati među između nekretnine tužitelja i tuženika. Iz iskaza K. S. također proizlazi da se ne može sjetiti kad je točno obrao zabunom kukuruz sa nekretnine tužitelja, ne zna je li to bilo 28. ili 29. rujna 2023. zbog proteka vremena, s tim da je isti izjavio da je u proljeće saznao da tuženik više ne radi njivu (nekretninu koja je sada u vlasništvu tužitelja), budući je došlo do navodne zamjene njiva, što je kritične zgode smetnuo s uma. Osim toga, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika naglasili su da tužitelj zajedno s braćom obrađuje oko 270 ha zemlje i to na 50-70 različitih čestica, dok tuženik obrađuje oko 700 ha zemlje, s tim da i jedan i drugi na spornom području na kojem se nalazi i predmetna nekretnina imaju više njiva te u većem broju njiva su međusobno susjedi. Tužitelj je potvrdio da mu je tuženik za ovršeni kukuruz sa predmetne njive isplatio iznos od 400,00 eura koji iznos on smatra nedostatnim te potražuje od tuženika iznos od 600,00 eura plus troškove svog odvjetnika. Također, tužitelj je izjavio da je 07. listopada 2023. saznao da je obran kukuruz na predmetnoj njivi, jer mu je to rekao brat koji je obilazio polje, s tim da je odmah isti dan o tome obavijestio Policijsku postaju Belišće.

7.1. Iskaze stranaka i svjedoka koji su na naprijed opisani način u bitnom sažeti u navedenom dijelu, sud u cijelosti smatra vjerodostojnim, jer su isti dani jasno i okolnosno prema sjećanju svjedoka, isti su međusobno suglasni i životni. U preostalom dijelu iskaze sud ne smatra bitnim za razrješenje spornih pitanja pa ih zbog toga u ovoj odluci niti ne navodi.

8. Iz čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22; dalje ZPP), proizlazi da tužbeni zahtjev mora biti određen tako da može poslužiti kao ovršna isprava, odnosno u izreci rješenja mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik mora učiniti, na koji način to mora učiniti i gdje to mora učiniti. Dakle, točno određeni tužbeni zahtjev je postupovna pretpostavka za meritorno odlučivanje. Prema čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

8.1. Nadalje, iz čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 39/09., 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), proizlazi da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz čl. 20. st. 2. ZV-a proizlazi da je samovlasno smetao posjed onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, s tim da prema čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje rokom od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Prije svega treba naglasiti da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj tužbu podnio unutar propisanog roka iz čl. 21. st. 3. ZV-a, a što proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja. Naime, sva tri saslušana svjedoka izjavili su da je tužitelj saznao da mu je obran kukuruz nekoliko dana nakon samog čina branja, budući je tužitelj kontaktirao svjedoka M. Đ.i pitao ga je li su oni, aludirajući na tuženika, obrali njegov kukuruz, nakon čega je svjedok M. Đ. o tome obavijestio K. S., a onda je on dalje obavijestio zakonskog zastupnika tuženika. To je u skladu i sa nespornom činjenicom da je tužitelj 07. listopada 2023. obavijestio Policijsku postaju … o navedenoj činjenici i tražio da isti to dokumentiraju. Na taj način, pa čak i da je kukuruz obran 30. rujna 2023. kako u odgovoru na tužbu tvrdi tuženik, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj za čin branja kukuruza saznao u listopadu, a budući je tužbu podnio zadnji dan listopada, jasno je da je ista podnesena u roku od 30 dana. Točan datum branja kukuruza sud tijekom postupka nije mogao utvrditi na nedvojben način, budući svjedok K. S. koji je i izvršio čin branja kukuruza, nije mogao odgovoriti je li to bilo 28. ili 29. rujna 2023., jer se zbog proteka vremena ne sjeća, a točnog datuma nisu se mogli sjetiti niti ostali saslušani svjedoci. Vagarske listove koji se nalaze u sudskom spisu, a iz kojih proizlazi da je tuženik Žitu d.o.o. … na otkupnom mjestu K. 30. rujna 2023. predao veće količine kukuruza, sud ne smatra vjerodostojnim dokazom, jer tuženik obrađuje veliku količinu zemlje, sam je zakonski zastupnik tuženika izjavio da dnevno mogu obrati i preko 20 ha kukuruza pa u takvim okolnostima ti vagarski listovi mogu predstavljati bilo koji kukuruz koji je tuženik obrao tijekom sezone, na bilo kojoj površini koju obrađuje i nisu vjerodostojan dokaz da se u predanoj količini kukuruza nalazi i kukuruz koji je zabunom obran tužitelju. Samim tim, ti vagarski listovi nisu dokaz da je čin branja tužiteljevog kukuruza izvršen 30. rujna 2023..

11. Budući je K. S. sam izjavio da je zabunom obrao tužiteljev kukuruz na nekretnini koja je predmet postupka, jer je smetnuo s uma da je u međuvremenu tu njivu počeo obrađivati tužitelj, a nije mogao niti razabrati među između nekretnine tužitelja i tuženika, sud smatra da je takvim njegovim činom isti smetao tužitelja u njegovom mirnom posjedu. To stoga što je isti činom branja tuđeg kukuruza izvršio uznemiravanje posjeda, jer je taj čin izvršio samovlasno, bez da je od njega to tražio tužitelj, niti je imao u tome činu uporište u zakonu ili odluci suda ili drugog nadležnog tijela. Kako je K. S.kao radnik sestrinske tvrtke tuženika, istog dana, u okviru svog radnog vremena, brao kukuruz na njivama tuženika, isti je postupajući s namjerom branja kukuruza za tuženika, greškom obrao i tužiteljev kukuruz. Stoga, u okviru te namjere, sud smatra da isti nije djelovao za sebe već u korist tuženika te je zbog toga upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Da je tome tako proizlazi i iz nesporne činjenice da je obrani kukuruz zajedno sa kukuruzom tuženika predan u ime i za račun tuženika na otkupnom mjestu. Zbog toga, postupak K. S. se ne može smatrati njegovim osobnim smetanjem posjeda tužitelja, već tuženikovim smetanjem posjeda tužitelja. Sam tuženik isplatom iznosa od 400 eura ustvari je, s obzirom na sve navedeno, priznao činjenicu smetanja posjeda tužitelju.

12. Činjenica što K. S. nije dobio izričitu uputu ili naredbu od zakonskog zastupnika tuženika, koji mu je neposredno nadređeni, a koji je osim toga i direktor, kako tvrtke u kojoj je on zaposlen, tako i tuženika, prema stavu ovoga suda nije od utjecaja, jer za sam čin uznemiravanja ili smetanja tuđeg posjeda nije potrebna izričita namjera ili uputa, dovoljno je da do smetanja dođe i nepažnjom. Upravo ta nepažnja radnika K. S., koji je kritične zgode djelovao u okviru svojih radnih zadataka, za račun tuženika, dovoljna je da isti činom branja kukuruza na tuđoj njivi, u ovom slučaju na njivi tužitelja, izvrši čin smetanja posjeda.

13. S obzirom na prirodu smetanja posjeda, jasno je da se kroz sudsku zaštitu više ne može uspostaviti onako stanje posjeda kakvo je bilo prije čina smetanja. To stoga što je sa nekretnine tužitelja obran kukuruz te je faktično nemoguće tužbom tražiti od onog koji je obrao kukuruz, u ovom slučaju tuženik, da vrati nekretninu u prvobitno stanje. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim je tražena uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Sud smatra da je ovlašten odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, jer prema ocjeni ovog suda, pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a. Takav stav proizlazi i iz aktualne sudske prakse, napose iz odluka Vrhovnog suda RH Rev-1632/2017-3 od 22. siječnja 2020., Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. i Rev-1769/2014 od 5. lipnja 2018..

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Sud smatra da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, iako je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, iz razloga što je odbijajući dio zanemariv, a što proizlazi iz detaljnog obrazloženja naznačenog u točki 13. obrazloženja ovog rješenja. Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od 250 bodova kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, a što je u skladu sa Tbr. 7.2. Tarife. Budući vrijednost boda iznosi 2,00 eura, proizlazi 250 x 2 = 500, a kad se na taj iznos doda PDV, proizlazi da tužitelju pripada na ime zastupanja ukupni trošak od 625,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak za plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura te isti iznos i za presudu. Prema tome, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 651,54 eur.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 19. siječnja 2024.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku