Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-16/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠR, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. travnja 2023., broj Kmp-1/2022., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi GR proglašen je krivim, zbog dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II.1. izreke pobijane presude te jednog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2 u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom II.2. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženiku su sukladno članku 51. stavak 1. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz točke II.1. izreke pobijane presude na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11., članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. i 141/20. – dalje: ZSM) i članka 49. stavak 1. točke 4. KZ/11. te članka 51. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke II.2. izreke presude na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11. članka 106. stavak 1. ZSM- a i članka 49. stavak 1. točke 3. KZ/11. te članka 51. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi GR osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom ŠR izrečena je djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženi GR osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, a dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako optuženi GR u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ŠR se u neuvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne uračunava vrijeme uhićenja 26. ožujka 2021.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) oštećenom Sava osiguranju d.d. i oštećenom Croatia osiguranju d.d. djelomično se dosuđuju imovinskopravni zahtjevi pa je optuženi GR dužan oštećenom Sava osiguranju d.d. isplatiti iznos od 1.055,81 eura/7.955,00 kuna te oštećenom Croatia osiguranju d.d. iznos od 6.421,86 eura/48.385,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se s ostatkom imovinsko-pravnog zahtjeva oštećeno Sava osiguranje d.d. i oštećena Croatia osiguranje d.d. upućuju u parnicu.

4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeno Triglav osiguranje d.d. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženom GR podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08. i to svjedoka FR za pristup dokaznoj radnji 9. lipnja 2021. u iznosu 16,99 eura/128,00 kuna, nagradu stalne sudske vještakinje izv.prof.prim.dr.sc. Elizabete Dadić-Hero, specijaliste psihijatra i stalne sudske vještakinje Ines Torić, prof., kliničkog psihologa u iznosu od 571,24 eura/4.304,00 kune, svakoj, paušalnu svotu u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, o visini kojih će se, sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje, u roku od 15 (petnaest) dana.

6. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači prvostupanjska presuda na način da se optuženiku izrekne i dodatni uvjet da u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom odnosno u cijelosti namiri dosuđeni imovinsko-pravni zahtjev.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

10. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne (pogrešno navedeno kaznene sankcije) pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika i to kao olakotno, odnos prema oštećenicima u odnosu na oba kaznena djela koji se očituje u započetom obročnom otplaćivanju štete počinjene kaznenim djelima, ali da su uplate izvršene tek protekom dvije godine nakon počinjenih kaznenih djela uz veliki angažman suda jer se radi o mlađem punoljetniku i zbog izvjesne kazne koja mu se može izreći zbog počinjenih kaznenih djela. Nadalje navodi da se radi o kaznenim djelima imovinskog karaktera, a kaznenim djelom pod točkom II.2. izreke pobijane presude pribavljena je znatna imovinska korist te da su u odnosu na optuženika naknadno pokrenuta još dva kaznena postupka.

11. Za istaknuti je da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne postupio sukladno članku 47. KZ/11. te je u odnosu na oba kaznena djela optuženiku kao olakotno cijenjeno njegovo priznanje kojim je pridonio učinkovitijem okončanju kaznenog postupka, mladu životnu dob jer je u vrijeme počinjenja kaznenih djela imao osamnaest godina, dosadašnju neosuđivanost te činjenica da je kaznena djela počinio zbog kockarskog duga kojeg je imao prema kamatarima. Također mu je kao olakotno cijenjen i prijašnji život jer je optuženikovo odrastanje bilo obilježeno izloženošću stresu i traumama, nestalnim životnim uvjetima i čestim promjenama boravišta, nedostatkom roditeljske brige ili odgojnom zapuštenošću, odsustvom oca u emocionalnom i financijskom smislu, pomanjkanjem roditeljskih kapaciteta da mu se nametnu kao uzor i autoriteti, uvjeti odrastanja koji su doveli do toga da se kod optuženika u adolescenciji pojavio znatni poremećaj ponašanja što je u konačnici utjecalo na razvoj optuženikovih crta osobnosti, a što je sve obrazloženo pod točkom 10.1.1. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kao olakotno cijenjeno mu je da je nakon zasnivanja radnog odnosa 7. prosinca 2021. uredno izvršavao radne zadatke, financijski je pomagao sestru koja je studentica Arhitektonskog fakulteta za čije uzdržavanje otac ne doprinosi redovito, a povremeno i majku, kao i odnos prema žrtvama, odnosno oštećenicima u odnosu na oba kaznena djela, jer je uplatio određene iznose, a kako ispravno navedeno pod točkom 10.1.3. obrazloženja pobijane presude.

12. Ispravno mu je kao otegotno cijenjeno da je u odnosu na oba kaznena djela postupao s najvišim stupnjem krivnje, da je bio ubrojiv te da je kaznena djela počinio na poznatim lokacijama u odnosu na koje mu je bilo poznato poslovanje, da je u odnosu na počinjena kaznena djela izostala emocionalna reakcija te je određivanje spram djela više bilo na verbalnom nivou, tijekom adolescencije iskazivao je poremećaj u ponašanju, kockanje do zasnivanja radnog odnosa te da je nakon počinjenog kaznenog djela pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog kršenja propisa iz sigurnosti prometa, kao i da je kazneno djelo pod točkom II.2. izreke pobijane presude počinjeno u kratkom razdoblju svega deset dana nakon prvog kaznenog djela.

13. Slijedom svega iznesenog, uzimajući u obzir brojne olakotne okolnosti, a ne zanemarujući pritom ocjenjene otegotne okolnosti, prvostupanjski sud je optuženiku s obzirom na jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, a imajući u vidu prvenstveno njegovu dob, ispravno utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo pod točkom II.1. izreke prvostupanjske presude kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom II.2. izreke pobijane presude kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega ga je sukladno odredbi članka 51. stavak 1. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, imajući u vidu da je optuženik osoba s razvijenim miješanim poremećajem osobnosti, te uzimajući u obzir i zaključak vještaka da strukturirani uvjeti i zaposlenje poticajno djeluju na njegov razvoj, kao i vrstu i vrijeme počinjenja kaznenih djela. Međutim, kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a koji zaključak je prvostupanjski sud temeljio na činjenici da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, to mu je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Također vrijeme provjeravanja iz uvjetnog dijela kazne sukladno članku 57. stavak 5. KZ/11. ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Upravo ovako odmjerenom kaznom i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunit će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja.

14. Uzimajući u obzir sve izneseno nisu opravdani žalbeni navodi državnog odvjetnika kada ističe da optuženiku uz djelomičnu uvjetnu osudu treba sukladno članku 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. naložiti dodatni uvjet da u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno u cijelosti namiri dosuđeni imovinskopravni zahtjev i to zbog naknadno pokrenuta dva kaznena postupka. Naime za istaknuti je da predloženi dodatni uvjet nije bio uopće predlagan od strane državnog odvjetnika tijekom postupka nego tek u žalbi, a isti se ne ukazuje opravdanim, jer se počinitelju to može, a ne mora naložiti. Osim toga pod točkom VII.1. izreke pobijane presude djelomično su dosuđeni i imovinskopravni zahtjevi oštećenicima u određenim iznosima, a što je sve ispravno obrazloženo i pod točkom 12. pobijane presude, a koje određene iznose je optuženik dužan platiti oštećenicima, dok su s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućeni u parnicu. Zato zbog svega navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika u kojoj se predlaže nalaganje dodatnog uvjeta optuženiku iz članka 62. KZ/11.

15. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđeno da bi došlo do povrede iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na koje sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 18. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić