Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-38/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ER, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ER podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-2/2022. od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ER kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-2/2022. od 14. travnja 2022. optuženi ER proglašen je krivim, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci presude te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. srpnja 2020. do 8. srpnja 2020. te od 21. prosinca 2020. do 15. travnja 2022.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), optuženik je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ER osobno te po branitelju Tonču Paviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava", pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te "odluke suda o kaznenoj sankciji" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje. Žalbe će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud odbio ispitati svjedokinju BR na raspravi, u njegovoj prisutnosti pa mu je pregledom snimke njenog ispitivanja uskraćeno pravo konfrontacije unatoč činjenici da se osuđujuća presuda temelji na njenom iskazu kao i da niti jedan dokazni prijedlog obrane nije prihvaćen, čime upire na povredu prava obrane odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
6.1. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da se radi o ponovljenom postupku u kojem su na raspravi, uz suglasnost stranaka pročitani svi u ranijem postupku provedeni dokazi, a neposredno je ispitan stalni sudski vještak za sudsku medicinu dr. Petar Škavić. Iako se obrana prvotno suglasila sa pregledavanjem snimke ispitivanja svjedokinje BR i čitanjem zapisnika o njenom ispitivanju, točno je da se potom obrana tome protivila tražeći da se svjedokinja neposredno ispita na raspravi, no nakon što je prvostupanjski sud u smislu članka 432. stavka 2. ZKP/08. ipak reproducirao snimku ispitivanja i pročitao iskaz svjedokinje, na provedeni dokaz obrana nije imala primjedbi. Nadalje, svjedokinja BR je ispitana na dokaznom ročištu u prisutnosti branitelja optuženika zbog čega nije došlo do povrede konfrontacijskog prava, a obrana u ponovljenom postupku nije iznijela razloge zbog kojih bi svjedokinju trebalo ponovno ispitivati zbog čega je prvostupanjski sud opravdano odbio prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem svjedokinje BR iz razloga koji su ispravno navedeni u točki 16. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.
6.2. Druge dokazne prijedloge obrana nije stavila pa nema govora o tome da bi prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge obrane, štoviše u ranijem postupku provedeno je niz dokaza po prijedlogu obrane. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
7. Također, pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz žalbe proizlazi da povredu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obrana nalazi upravo u činjenici što svjedokinja BR nije ponovno ispitana na raspravi, a da rezultati provedenog psihologijskog vještačenja svjedokinje dovode u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza. Pri tome, optuženik iscrpno iznosi vlastito viđenje života i odnosa u izvanbračnoj zajednici sa svjedokinjom BR, njezinog zdravstvenog stanja te događaja koji su prethodili i uslijedili nakon inkriminiranog događaja.
8.1. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedokinje BR jer, uzimajući u obzir sve njene psihijatrijske dijagnoze i ranija liječenja iz provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju sposobnost oštećenice da iskazuje o proživljenim događajima. Osim toga, njezin iskaz podupiru i personalni i materijalni dokazi u spisu, a posebice medicinska dokumentacija za nju i dijete, te utvrđenja provedenog sudsko-medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Petru Škaviću. Dakle, iz razloga navedenih u točkama 20.-22. obrazloženja pobijane presude, dovodeći u vezu njen iskaz sa drugim provedenim dokazima, u zakonito provedenom postupku, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženi ER zlostavio svoje dijete ZR i počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. zbog čega žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
8.2. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud nije našao postojanje dvojbi glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela, zbog čega nije bilo potrebe za primjenom pravila in dubio pro reo iz članka 3. stavka 3. ZKP/08., a koja bi, kako to neosnovano žalbom tvrdi optuženik, rezultirala oslobađanjem optuženika optužbe.
8.3. Vezano uz navod obrane da se u svemu poziva na razloge svoje žalbe od 30. srpnja 2021. ističe se da je člankom 466. stavak 1. točka 3. ZKP/08. propisano da žalba treba sadržavati obrazloženje zbog čega drugostupanjski sud, bez da je obrana u ovoj žalbi konkretizirala žalbenu osnovu, ne može razmatrati razloge ranije žalbe tim više što se ista odnosila na drugu prvostupanjsku odluku i na tri kaznena djela.
9. Nadalje, nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu kaznenog zakona za koju tvrdi da je ostvarena zbog toga što u činjeničnom opisu izreke nisu opisane "tzv. ogrebotine kože lica" niti mehanizam nastanka "tih navodnih ogrebotina". Suprotno takvoj tvrdnji optuženika, drugostupanjski sud nalazi da su u činjeničnom opisu navedene sve odlučne činjenice koje čine zakonsko obilježje predmetnog kaznenog djela dok su opis ogrebotina kože lica i mehanizam njihova nastanka detaljno i ispravno izneseni u točkama 21.3. do 21.6. obrazloženja prvostupanjske presude.
9.1. Također, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti pa nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.
10. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik ističe da je izrečena zatvorska kazna prestroga i neadekvatna.
11. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je ispravno utvrdio olakotne (bio smanjeno ubrojiv) i otegotne okolnosti (višestruka kaznena i prekršajna osuđivanost za različita kaznena djela i prekršaje, pretežito s elementima nasilja) te imajući na umu okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, dob djeteta te skrivljene učinke kaznenog djela, ali i činjenicu da je izostala teža posljedica po dijete, koje sve okolnosti su ispravno navedene u točkama 23.1. do 23.3. obrazloženja pobijane presude, optuženiku pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Tako izrečena kazna i po ocjeni drugostupanjskog suda dostatna je za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i utječe na optuženika i sve druge da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, posebno prema djeci kao najranjivijoj skupini društva kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo zbog čega nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 18. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
