Poslovni broj Gž-2316/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari predlagateljice J. V. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku u Odvjetničkom uredu M. D. i M. G. D. u R., protiv protustranke D. V. iz M., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku u R., radi razvrgnuća suvlasništva, rješavajući žalbu protustranke izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj R1-217/2019-23 od 18. listopada 2021., 18. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj R1-217/2019-23 od 18. listopada 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem u točki I. izreke odlučeno je da razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina kč.br. 1454, oranica površine 176 m2, upisana u zk.ul. 1615, k.o. B., kč.br. 1455, pašnjak površine 374 m2, upisana u zk.ul. 1615, k.o. B., kč.br. 1458, oranica površine 253 m2, upisana u zk.ul. 524, k.o. B., kč.br. 1460, kuća i dvorište površine 975 m2, upisana u zk.ul. 524, k.o. B., kč.br. 1466/1, vinograd površine 347 m2, upisana u zk.ul. 524, k.o. B., u suvlasništvu predlagateljice u ½ idealnog dijela i protustranke u ½ idealnog dijela, civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i podjelom kupovnine među suvlasnicima sukladno njihovim suvlasničkim omjerima i to svakog od ½ dijela nekretnine. Točkom II izreke naloženo je protustranci da predlagateljici na ime troškova postupka naknadi iznos od 2.725,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev predlagateljice odbijen.

2. Protiv tog rješenja protustranka podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno se žalba odnosi i na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koje odredbe se primjenjuju na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21 Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934., koje pravno pravilo se primjenjuje u konkretnom predmetu temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91), kao i odredbe čl. 119. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23) koji je stupio na snagu 10. lipnja 2023.

3. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak kako bi se isti obustavio, a predlagateljicu uputilo da prava ostvari u parnici.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na nekretninama navedenim u izreci rješenja s time da se radi o stambenoj kući u suvlasništvu stranaka koja se sastoji od suterena, prizemlja i dva kata sa pripadajućom okućnicom u okviru koje je sagrađen za potrebe predmetnog objekta bazen, na kojima su stranke upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela.

7. Odlučujući o prijedlogu predlagateljice sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV), zaključuje kako stranke nisu postigle sporazum o načinu razvrgnuća, s time da niti jednom od suvlasnika ne pripada pravo na razvrgnuće isplatom temeljem pravnog posla ili zakona, odnosno nije učinjeno vjerojatnim da bi za to postojao osobito ozbiljan razlog. Stoga po provedenom očevidu na licu mjesta te vještačenja po sudskom vještaku dipl. ing. građevine J. L.. utvrđuje da u konkretnom slučaju nije moguća geometrijska dioba nekretnine. Utvrđuje nadalje kako iz nalaza proizlazi da se u dijelu prizemlja nalaze zajednički prostori (kotlovnica i hodnik), da bi stambeni dio u prizemlju mogao samostalno egzistirati, ali da to predstavlja 29/100 suvlasničkog dijela kuće, te da prvi i drugi kat zgrade u naravi predstavljaju dvoetažne stanove.

8. U odnosu na daljnje tvrdnje protustranke, iz nalaza vještaka utvrđuje da je predmetna zgrada izgrađena protivno projektnoj dokumentaciji te da su pojedini posebni dijelovi zgrade nezakonito izgrađeni, jer da zgrada u naravi ima četiri etaže, a projektom je predviđeno prizemlje i dva kata, natkrivena terasa je zatvoren i uključena u dnevni boravak, a garaža prenamijenjena u sobu i kupaonicu. S obzirom na zabilježbe na nekretnini te odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da nije dopušteno etažiranje zgrade u kojoj se nalaze nezakoniti posebni dijelovi, pa vještak zaključuje da zbog nezakonite dogradnje uspostava etažnog vlasništva nije moguća. Međutim, da predlagateljica nije podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. ZV-a pa da se o tome ne odlučuje zbog čega da rezultati vještačenja koji se odnose na taj način razvrgnuća nisu relevantni. Međutim, iz dostavljene dokumentacije proizlazilo bi da je po zahtjevu protustranke rješenjem od 6. kolovoza 2013. utvrđena visina naknade za zadržavanje tri nezakonito izgrađene pomoćne zgrade u prostoru i bazena, dakle, samo u odnosu na pomoćne objekte, a ne i u odnosu na predmetni stambeni objekt, pa prihvaća da je navedena kuća sagrađena protivno projektnoj dokumentaciji. Stoga prihvaća prijedlog predlagateljice te pobijanim rješenjem određuje razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina civilnom diobom, primjenom odredbe čl. 50. st. 4. ZV-a, dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na odredbu čl. 54. citiranog Zakona.

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njegovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Protivno žalbenim tvrdnjama protustranke s obzirom na njegove navode u očitovanju na prijedlog te iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, i sada u žalbi, ne postoji spor o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari, odnosno spor o pravu suvlasništva i veličini njihovih dijelova, pa da bi bili ispunjeni uvjeti iz pravnog pravila paragrafa 268. ZVP-a, odnosno da se predmetni postupak obustavi i predlagateljicu uputi da svoja prava ostvari u parnici. Protivno takvim tvrdnjama suvlasnički omjeri stranaka svakog u ½ dijela nisu sporni, a isto tako nije sporan niti opseg, odnosno predmet diobe jer je to neprijeporno stambeni objekt sa okućnicom koji obuhvaća nekretnine navedene u izreci prvostupanjskog rješenja, koje su i obuhvaćene nalazom i mišljenjem vještaka, već je prijeporan način razvrgnuća suvlasničke zajednice.

11. Protivno stavu suda prvog stupnja u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nije vezan zahtjevima stranaka (kao što je to slučaj parničnom postupku prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a) već u okviru odredbi čl. 50. – 54. ZV-a odlučuje o mogućem i dopuštenom načinu diobe. Iako je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da o razvrgnuću uspostavom etažnog vlasništva nije odlučivano, sud prvog stupnja je analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka i navode stranaka, osobito nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke te očitovanje u odnosu na primjedbe protustranke, utvrdio sve činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti prijedloga o razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva, kako je to tražila protustranka.

12. S obzirom na očitovanje protustranke u odnosu na prijedlog predlagateljice i rezultate vještačenja bilo bi prijeporno da li je u konkretnom slučaju moguće razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. ZV-a prema kojem se ono provodi ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine, svoja suvlasnička prava ograničiti tako da će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), pri čemu se uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva dopušteno je i u situaciji kada nema sporazuma suvlasnika (čl. 50., čl. 53. i čl. 73. st. 2. ZV-a) pa sudska odluka može nadomjestiti suglasnost suvlasnika kako u parničnom tako i izvanparničnom postupku (Rev-1553/13 od 8. siječnja 2014. i dr.).

13. U fazi žalbenog postupka protustranka žalbenim navodima posebno ne osporava zaključke suda prvog stupnja temeljene na nalazu i mišljenju vještaka te očitovanju u povodu njegovih primjedbi, da u konkretnom slučaju nije moguće provesti razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, što je u konačnici rezultiralo odlukom suda o određivanju civilne diobe. Naime, vještak je potvrdio, što protustranka ne poriče, da predmetna zgrada nije izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno da je izgrađena protivno projektnoj dokumentaciji, s time da su ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju samo tri pomoćna objekta i bazen. Stoga proizlazi sukladno nalazu i mišljenju te zaključku vještaka da zbog navedenog uspostava etažnog vlasništva nije moguća jer prema zakonskoj regulativni samostalne uporabne cjeline moraju biti izgrađene u skladu s dozvolom nadležnog upravnog tijela, odnosno u skladu s rješenjem o izvedenom stanju, a u konkretnom slučaju proizlazi suprotno.

14. Protustranka se sada u žalbi prvi puta poziva na pravo na dom navodeći kako je predmetni objekt izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća te da predstavlja njihov obiteljski dom s tim da su brak zaključili 1975. Ista da je prenamijenjena u zasebne cjeline unatrag tri godine tako da se oglašava radi iznajmljivanja turistima pa da je o tome osobito valjalo voditi računa kod određivanja načina razvrgnuća suvlasničke zajednice i tom pravu dati prednost.

15. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom može se istaknuti i neformalno isticanjem određenih okolnosti koje ukazuju, odnosno koincidiraju s pravom na dom. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloba (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje, a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se prijeporna nekretnina smatrati domom protustranke i pri tome voditi računa o tome da je Europski sud za ljudska prava u praksi prihvatio kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu) te da li civilnom prodajom – diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, da li je to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u čl. 8. st. 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Kako se protustranka i neformalno, odnosno kroz određena očitovanja tijekom postupka nije pozivala na pravo na dom, to sud prvog stupnja nije bio u obvezi provoditi test razmjernosti. Međutim, prema stavu ovoga suda, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja kao i tvrdnje iznesene sada u žalbi kojima se protustranka poziva na pravo na dom, taj prigovor ne bi bio osnovan. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, odnosno odredbama ZV-a i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. I Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2020, 28/2021, 76/2010 i 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih Ustavom zaštićenih prava propisano je čl. 34. st. 1., dok se odredbom čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koji njegove nosioce obvezuje na način da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva, regulirane odgovarajućim odredbama ZV-a, između ostalih i odredbom čl. 47. st. 2. citiranog Zakona, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je prema mišljenju ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagateljica ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.

16. U odnosu na navedeno, valja istaći da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, a ono se prema izvornom značenju u prvom redu odnosi na postupanje javnopravnih tijela i gubitka prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji proizlaze iz njihova suvlasništva na nekretnini. Kod takve konkurencije pravo na dom valja sagledavati sa stajališta oboje suvlasnika, odnosno kroz pravo predlagateljice da razvrgne suvlasničku zajednicu koja joj ne odgovara i da pritom dobije odgovarajuću novčanu naknadu, što će prodajom nekretnine na ime svog suvlasničkog dijela ostvariti i protustranka. Iz rezultata vještačenja o tržišnoj vrijednosti navedene nekretnine (6.750.000,00 kn) proizlazi da bi stranke prodajom nekretnine ostvarile na ime svog suvlasničkog dijela naknade kojom si mogu opskrbiti odgovarajuću nekretninu za kvalitetno stanovanje, pa je stoga pozivanje protustranke na pravo na dom u konkretnom slučaju neosnovano. Kao što je već navedeno protustranka se tijekom prvostupanjskog postupka nije niti paušalnim tvrdnjama pozivao na pravo na dom kao svoje stvarno i istinsko pravo, a uz to proizlazilo bi da je prijeporna nekretnina prenamijenjena rad iznajmljivanja turistima. Stoga u takvoj situaciji prema mišljenju ovoga suda prvostupanjski sud nije bio niti u obvezi provoditi test razmjernosti kao što to neosnovano protustranka ističe u žalbi.

17. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka donesena primjenom odredbe čl. 54. ZV-a.

18. Stoga je žalbu protustranke valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.