Poslovni broj: Usž-1879/23-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M1 . T. iz K., zastupan po punomoćniku J. P., odvjetniku u R., i M . T. iz K., zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. M. & I. B., R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, S., radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-958/22 od 25. siječnja 2023. na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-958/22 od 25. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja M2 . T. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-16/18, urbroj: 433-02-02- 20-22-9 od 29. srpnja 2022. (točka I. izreke), te odbijen zahtjev tužitelja M2 . T. za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da investitori i to ovdje tužitelji i M3 . T. i M. B. nisu postupili po izvršnom inspekcijskom rješenju, klasa: UP/I-362-02/21- 16/18, urbroj: 443-02-02-20-22-1 od 26. studenog 2021., jer nisu uklonili tim rješenjem opisanu građevinu sanitarnog čvora izgrađenu bez akta za građenje na posebno zaštićenom području pomorskog dobra na kč.br. 3840/2 k.o. K. u naselju S. K. kao niti u roku od dva mjeseca od izvršnosti prve novčane kazne izrečene rješenjem, klasa: UP/I-362-02/21-16/18, urbroj: 443-02-02-20-22-3 od 19. svibnja 2022., zbog čega se prisiljavaju na izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 80.000,00 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je izjavio tužitelj M2 . T. (dalje: žalitelj) iz svih zakonom propisanih razloga. Ukazuje da je protiv njega izrečena mjera opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta-autokampa S.-kamp odmorište S.-S. K., a koji autokamp obuhvaća i predmetnu nekretninu na kojoj je pobijanim rješenjem naloženo uklanjanje predmetne građevine zbog čega da nije mogao ukloniti izgrađenu građevinu sanitarnog čvora, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, zbog čega smatra da je došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalazi u tumačenju prvostupanjskog suda odredbi Zakona o Državnom inspektoratu kao lex specialis, a ne odredbe Zakona o općem upravnom postupku kao lex generalis. Poziva se na odredbu članka 142. stavak 1. i članka 143. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da je prvostupanjski sud trebao primijeniti ove zakonske odredbe, pa time što nije tako postupio je došlo do pogrešne primjene procesnog prava. Smatra da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 60. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, jer se nije osvrnuo na sve činjenice i navode koje je on isticao u tužbi, te je odbio dokazne prijedloge ne navodeći iz kojih razloga je to učinio. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer nije pravilno primijenjeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka jer je novčana kazna mogla biti izrečena u nižem iznosu zbog okolnosti da je nezaposlena osoba i da živi u kućanstvu sa suprugom koja je također nezaposlena te bi plaćanje izvršne novčane kazne u utvrđenoj visini dovelo do ruba egzistencije. Predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava iste.

4. Podneskom od 28. rujna 2023., žalitelj je dostavio presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usž-207/23 od 2. lipnja 2023.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dao odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, te je za svoju odluku dao argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. istog Zakona.

8. Nadalje, neosnovani su prigovori žalitelja postupovne naravi koje se odnose na neprovođenje predloženih dokaza. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio strankama u sporu da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima relevantnim za predmetni upravni spor, između ostalog, i održavanjem usmene rasprave 20. siječnja 2023., kojoj je nazočio i žalitelj te njegov punomoćnik, te je prvostupanjski sud odbio provođenje predloženih dokaza kao suvišnih. Naime, u smislu odredbe članka 33. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza obzirom da su sve odlučne činjenice relevantne za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju utvrđene u postupku prije donošenja rješenja o izricanju novčane kazne. Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a što je ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo argumentirano obrazložene razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.) i članka 14.d Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 80/20., dalje: Naputak), budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da nije postupljeno po rješenju o uklanjanju od 26. studenog 2021., koje je postalo izvršno 16. prosinca 2022., da gradnja nije uklonjena niti nakon dva mjeseca od izvršnosti rješenja od 19. svibnja 2022., kojim je izrečena prva novčana kazna (izvršnog 29. svibnja 2022.), slijedom čega je osnovano sukladno članku 14c. Tablice 1 navedenog Naputka žalitelju i ostalim investitorima izrečena druga novčana kazna u visini od 80.000,00 kn za građevine iz skupine 2.a i 2.b, dakle ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne kako je to i zapriječeno točkom 3. izreke rješenja o uklanjanju, koje je izvršni naslov u ovoj stvari.

10. Žalitelj žalbom ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, ali smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), kojima je regulirano izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osoba a ne odredbe Zakona o Državnom inspektoratu kojima je prije prisilnog izvršenja rješenja putem treće osobe propisano izricanje novčanih kazni.

11. Međutim, navedeni prigovor nije osnovan jer sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a uvažajući načelo lex specialis derogat legi generali, odredbe Zakona o općem upravnom postupku se primjenjuju u postupanju u svim upravnim stvarima osim ako posebnim zakonom u pojedinom upravnom području nije propisano drukčije postupanje, što je upravo ovdje slučaj, kako pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u odnosu na identične prigovore. I po ocjeni ovoga Suda, u primjeni je odredba članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu kojom je izričito propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe izvršenik na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, kako je to i zapriječeno rješenjem o uklanjanju, a regulirano odredbama Naputka temeljem kojeg je osporenim rješenjem izrečena druga novčana kazna. Stoga okolnost da su citirane odredbe Zakona o Državnom inspektoratu eventualno u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, na čemu žalitelj inzistira u žalbi, nije stvar o kojoj je ovlašten odlučivati prvostupanjski upravni sud, već je isto u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske, dok su upravna tijela i upravni sudovi dužni postupati po važećim zakonima i propisima sve dok su isti na snazi, a što je ovaj Sud žalitelju već ukazao u svojoj presudi, poslovni broj Usž-471/23 od 13. rujna 2023. Također, u istoj presudi kojom je pravomoćno odlučeno o izrečenoj prvoj novčanoj kazni, ovaj Sud je u odnosu na identični prigovor povrede načela razmjernosti iskazao da se primjenom tog načela ocjenjuje zakonitost mjera javnopravnih tijela kojima se zadire u neko pravo stranke, ali u okviru pravilne primjene materijalnog prava. Načelo razmjernosti ne dopušta nepravilnu primjenu materijalnog prava, jer bi to bilo protivno legitimnom cilju koji se ograničenjem prava stranke postiže, što je nužan preduvjet za primjenu navedenog načela. Kako se radi o uklanjanju građevine zbog gradnje protivne zakonu, a na izvršenje koje mjere se izvršenik prisiljava temeljem prinudnog pravnog pravila, u okviru kojeg građevinski inspektor jedino i može postupiti, to Sud nalazi neosnovanim navedeni žalbeni prigovor, jer je u konkretnom slučaju žalitelj na izvršenje rješenja prisiljen izricanjem novčane kazne u iznosu propisanom za ovakvu vrstu građevine, konkretno, druge novčane kazne u iznosu od 80.000,00 kn. Pri tome za donošenje drugačije odluke u ovoj stvari nije pravno odlučan prigovor u odnosu na visinu kazne zbog razloga na koje ukazuje žalitelj. Novčana kazna, kako je već naprijed rečeno, je izrečena temeljem Naputka kojim nije predviđena mogućnost da se novčane kazne izriču u rasponu, već je ista propisana u točno određenom iznosu, radi čega Sud ne nalazi povredu zakona na štetu žalitelja niti po ovoj osnovi.

12. Za predmetnu stvar nije pravno odlučan ni prigovor koji se odnosi na nemogućnost izvršenja rješenja o uklanjanju zbog izrečene mjere opreza zabrane posjećivanja mjesta na kojem se nalazi bespravna građevina, kraj činjenice da takav razlog nije i zakonom propisan razlog koji bi dopuštao nepostupanje po rješenju o uklanjanju, koje uklanjanje je žalitelj mogao provesti i putem treće osobe na što ukazuje i prvostupanjski sud.

13. U odnosu na presudu poslovni broj Usž-207/23 od 2. lipnja 2023., Sud ističe da se ne radi o istom činjeničnom i pravnom osnovu pa ista nije primjenjiva za konkretnu stvar. Naime, tom presudom je oglašeno ništavim rješenje tuženika o uklanjanju od 23. svibnja 2022. iz razloga nemogućnosti izvršenja, dok se u konkretnom slučaju radi o izvršenju izvršnog rješenja o uklanjanju koje nije oglašeno ništavim i koje je već bilo predmetom izvršenja izricanjem prve novčane kazne.

14. Kako žalitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da žalitelj pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

15. Kako žalitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.