Poslovni broj Gž R-136/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S., OIB: ....., iz B., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., protiv tuženika A. L. d.o.o. za usluge, OIB: ...., iz B., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 98 Pr-139/2019-48 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 98 Pr-139/2019-48 od 16. veljače 2023. potvrđuje u točki I. izreke, djelomično u točki II. izreke osim u odnosu na vremenski tijek do kojeg je tuženiku naloženo da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto poslove rukovalaca rezača B. 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u B., za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu i da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa za to radno mjesto u navedenom razdoblju ili će takvo priznanje zamijeniti presuda, točki III. i točki IV. izreke.

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki II izreke u odnosu na vremenski tijek do kojeg se tuženiku nalaže tužitelju uspostaviti kontinuitet radnog odnosa i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto poslove rukovaoca rezača B. 1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u B., za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu do 30. travnja 2018., dok se predmetni zahtjev odbija za razdoblje od 1. svibnja 2018. pa nadalje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu kojom je pravni prednik tuženika A. d.o.o., OIB...... otkazao ugovor o radu tužitelju H. S., OIB....., 7. siječnja 2014., nezakonita i nedopuštena (točka I. izreke).

1.1.Tuženiku je naloženo da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa za radno mjesto poslove rukovaoc rezača B. 1 ili drugo odgovarajuće radno mjesto rukovaoca stroja u pogonu u B., za period od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu, pa nadalje, kao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa za to radno mjesto, ili će takvo priznanje zamijeniti citirana presuda (točka II. izreke).

1.2.Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.029,18 eur/7.754,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III. izreke).

1.3.Tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.108,61 eur/23.421,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate (točka IV. izreke).

1.4.Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 1.029,18 eur7.754,32 kn , te u dijelu koji se odnosi na više zatraženu zakonsku zateznu kamatu (točka V. izreke).

2.Protiv citirane presude u njezinom dosuđujućem dijelu (točke I. do IV. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se citirana presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, uz obvezu istog na naknadu parničnog troška.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba je djelomično osnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati. Pri tome je za istaknuti da se žalbenim navodima neosnovano ističe da bi točka I. izreke pobijane presude bila nedorečena i nepotpuna te da ne sadrži utvrđenje koja odluka otkaza o ugovoru o radu je nedopuštena i nezakonita, budući da je navedenom točkom izreke citirane presude utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2014.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje radnopravne zaštite sadržaja pobliže navedenog u točkama I. do IV. izreke citirane presude.

7.U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio radnik B. d.d., na radnom mjestu rukovalac rezača B. 1 (majstorsko radno mjesto) uz plaću utvrđenu koeficijentom složenosti 1,03, s time da je tužitelj radio u poslovnoj jedinici T. s. a. - Z. r. – P.;

- da je pravni prednik tuženika A. d.o.o. kupnjom navedene poslove jedinice 1. kolovoza 2012. preuzeo i ugovore o radu za sve radnike, pa tako i za tužitelja,

- da je A. d.o.o. 22. listopada 2013. donio novu sistematizaciju radnih mjesta TSA B. temeljem koje je tužitelj raspoređen na radno mjesto pomoćnog djelatnika;

- da je A. d.o.o. tužitelju nudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto pomoćnog djelatnika u proizvodnji, prema ugovoru o radu nadnevka 11. studenoga 2013.;

- da je tužitelj navedeni ugovor od 11. studenoga 2013. primio 14. studenoga 2013., te se na isti očitovao putem svog punomoćnika odvjetnika, 27. studenoga 2013. odgovorom u kojem navodi kako smatra da nije potrebno potpisivati novi ugovor o radu jer da radi po ranijem ugovoru o radu i ispunjava sve svoje obveze iz istoga, a na što je tuženik odgovorio dopisom od 29. studenoga 2013.;

- da spisu prileži izvještaj A. d.o.o.u kojem se navodi da je 3. prosinca 2013. tužitelju uručen aneks ugovora što djelatnik odbija primiti, te da je "aneks ugovora uručen uz tri svjedoka dolje potpisana" (list 376 spisa);

-da spisu prileži dopis A. d.o.o. od 3. prosinca 2013., naslovljen na tužitelja, u sadržaju kojeg se navodi da je tužitelj 14. studenoga 2013. primio izmijenjeni ugovor koji nije potpisan, a da su dostavljeni svi odgovori i objašnjenja kao i tražene dopune; novi rok za potpisivanje novog ugovora s traženim obrazloženjima i promjenama da je 30 dana tj. do 3. siječnja 2014.; isti ugovori da su dostavljeni tužitelju i sindikatima s kojima je odrađen sastanak na temu istog i na kojemu su razjašnjenja sva pitanja, te se tužitelj poziva isti potpisati. Navodi se i da je za tuženika taj dopis uručio M. M., dok na mjestu gdje se navodi "djelatnik H. S." tužitelj isti nije potpisao; (list 402 spisa);

- da je prednik tuženika 7. siječnja 2014. tužitelju dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, u sadržaju kojeg se navodi da radnik Hrvoje Sudar – tužitelj obavlja poslove rukovaoca rezača B. 1. Zbog racionalizacije poslovanja i reorganizacije rada uz sudjelovanje sindikata u društvu ukinuto je radno mjesto rukovaoca rezača na kojem je radio H. S.. Budući da je radnik na radu proveo 11 godina, otkazni rok iznosi 2 mjeseca i dva tjedna, istekom kojeg radniku prestaje ugovor o radu. Otkazni rok otpočinje teći dostavom otkaza. Za vrijeme otkaznog roka radnik nije dužan raditi. Radniku je 3. prosinca 2013. dostavljena ponuda za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pomoćnog radnika u proizvodnji. Ponuda za sklapanje izmijenjenog ugovora vrijedila je 30 dana, a istekom tog roka, ponuda prestaje, te nastupaju učinci otkaza. U uputi za zaštitu prava navedeno je da radnik može poslodavcu podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dostave ove odluke;

-da je tužitelj protiv narečene odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 21. siječnja 2014., koji zahtjev je tuženik primio 23. siječnja 2014. i na isti odgovorio 11. veljače 2014., nakon čega je tužitelj 19. veljače 2014. podnio predmetnu tužbu, te postupio u zakonom propisanim rokovima iz odredbe čl. 129. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11,82/12,73/13-dalje ZR);

-da se tuženik 7.siječnja 2014. dopisom obratio Sindikatu zaposlenika B.d.d. "S." u kojem se navodi: "Sukladno situaciji u kojoj smo s Vama komunicirali u svezi potpisivanja novih ugovora koji su ponuđeni 11.-14. 11. 2013. te svi potpisali osim:1. D. K. 2.H. S. 3.D. Š.. Dana 03. 12. 2013. smo ponudili rok od 30 dana za potpisivanje istog tj. do 03. 01. 2014. Kako do sada nisu isti potpisani zaključeno je da je došlo do pravnih osnova da se otkaže dosadašnji ugovor o radu za gore navedene djelatnike Danom 07.01. 2014. smo donijeli odluku o otkazu ugovora o radu sa svim pravima (otkaza i otpremnine) Sukladno socijalnom dijalogu i proceduri molimo vaše očitovanje o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu za navedene djelatnike do 15. 01. 2014." (list 377 spisa);

- da prvostupanjski sud nije uzeo u razmatranje dokazne prijedloge tuženika koji su prvi puta priloženi uz podnesak od 29. studenoga 2021. (aneks ugovora o radu sklopljen između stranaka 14. siječnja 2014. i potvrdu kojom tužitelj potvrđuje da je 14. siječnja 2014. zaprimio navedeni aneks ugovora o radu) budući da su u spis dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka;

-da je tužitelj 18. travnja 2018. tuženiku otkazao ugovor o radu, te je tužiteljev ugovor o radu prestao s danom 30. travnja 2018.;

-da prema nalazu i mišljenju angažiranog knjigovodstvenog vještaka razlika plaće između plaće koju je tuženik isplaćivao tužitelju po ugovoru o radu za radno mjesto pomoćnog djelatnika u proizvodnji i plaće koju bi isti radnik primao na odgovarajućem radnom mjestu rukovaoca stroja, u vremenskom razdoblju od 2013. do prosinca 2015. iznosi 1.029,18 eur/7.754,32 kn.

8.Cijeneći da iako tuženik tvrdi da je tužitelju 3. prosinca 2013. dostavljen novi ugovor o radu, kao i da je tužitelj tada upoznat s mogućnošću otkaza ugovora o radu ukoliko u roku od 30 dana ne potpiše dostavljeni ugovor o radu, sud utvrđuje da tuženik tu okolnost ničim nije dokazao. Naime, u izvještaju o izvršenoj dostavi od 3. prosinca 2013. stoji da se dostavlja aneks ugovora, dakle ne dostavlja novi ugovor, te je i sam sadržaj tog izvještaja dvojben jer se u istom navodi da je tužitelj odbio primiti aneks ugovora, da bi mu potom bio uručen. K tome, ni svjedok M. M., koji je potpisan na tom izvještaju, da ne zna na što se odnosi izvještaj, odnosno ne zna što je tada uručeno tužitelju.

9.Nadalje, utvrđuje da se u prepisci tužitelja i A. d.o.o. (dopisi od 23. studenoga 2013., 29. studenoga 2013., 17. prosinca 2013.) ni u jednom trenutku ne spominje ikakav rok u kojem bi tužitelj trebao potpisati ponuđeni mu ugovor o radu, niti da će u slučaju nepotpisivanja ponuđenog ugovora uslijediti otkaz postojećeg ugovora o radu. Stoga utvrđuje da A. d.o.o. tužitelja nije upoznao s rokom važenja ponude novog ugovora, a niti s eventualnim otkazom ukoliko ne potpiše tu ponudu, jer da je to A. d.o.o. učinio, tužitelj bi zasigurno odmah reagirao i obratio se tuženiku. K tome, isti ugovor koji je tužitelju dostavljen 14. studenoga 2013., A. d.o.o. je tužitelju uručio istovremeno s otkazom ugovora o radu 7. siječnja 2014. Utvrđuje čak i da je 3. prosinca 2013. tužitelju dana ponuda ugovora s rokom važenja 30 dana, ta ponuda sama po sebi nije dovoljna za otkaz, jer da bi mogao nastupiti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, otkaz je morao biti dan zajedno s ponudom, a ne naknadno kao neka vrsta sankcije za nepotpisivanje ponude, što nije dopušteno.

10.Slijedom izloženog prvostupanjski sud zaključuje da je A. d.o.o. želio natjerati tužitelja potpisati novi ugovor o radu, pa kako je to tužitelj uporno odbijao, A. d.o.o. mu 7. siječnja 2014. daje otkaz i istovremeno nudi sklapanje izmijenjenog ugovora, i to upravo onaj koji mu je nudio od studenoga 2013. tj. ugovor datiran s 11. studenoga 2013. Naime, utvrđuje da je tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava iznio da mu je istodobno s otkazom uručen i izmijenjeni ugovor, da je nakon konzultacija sa punomoćnikom-odvjetnikom i sindikalnim povjerenikom, po primitku otkaza, ne želeći izgubiti posao, potpisao ponuđeni mu izmijenjeni ugovor o radu, a koji nosi nadnevak 11. studenoga 2013.

11.Imajući u vidu sadržaj odredbi čl. 115. st. 4. i čl. 129. st. 1. ZR-a te da je tužitelj izmijenjeni ugovor o radu potpisao po primitku ugovora (ugovor primio s otkazom 7. siječnja 2014.), što tuženik ne spori, utvrđuje da se ima uzeti da je tužitelj najranije 7. siječnja 2014. potpisao taj ugovor. Stoga da je zadnji dan roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava bio 22 . siječnja 2014., pa kako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio preporučenom pošiljkom 21. siječnja 2014., koji zahtjev je tuženik zaprimio 23. siječnja 2014. i u roku od 15 dana istom nije udovoljio, dakle do 7. veljače 2014., a tužitelj u narednih 15 dana, zaključno s 22. veljače 2014. mogao podnijeti tužbu, a koju je i podnio 19. veljače 2014., utvrđuje da je ista pravovremeno podnesena u skladu s odredbom čl. 129. ZR-a.

12.Pravilno je sud prvog stupnja odbio tuženikov prigovor prekluzije prava tužitelja na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

13.Odredbom čl. 115. ZR-a propisano je da odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) – stavak 1. Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog ugovora – stavak 2. O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku kojeg odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od 8 dana – stavak 3. U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka, rok iz članka 129. stavka 1. ovog Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka – stavak 4.

14. U okolnostima konkretnog slučaja pravilno je utvrđeno da tužitelju uz izmijenjeni ugovor o radu od 11. studenoga 2013. nije istovremeno dostavljen i otkaz ugovora o radu, što ne proizlazi ni iz izvještaja od 3. prosinca 2013. (list 376 spisa), kao ni iskaza svjedoka M. M. koji se nije znao određeno izjasniti što bi tada (3. prosinca 2013.) bilo uručeno tužitelju, s time da je izrijekom naveo da tužitelju nikada nije uručio otkaz ugovora o radu, niti mu je išta poznato o otkazu ugovora o radu tužitelju, nije ga ni vidio; koliko zna nitko od ostalih radnika nije dobio otkaz.

15. Navedeno, tj. da bi tužitelju istovremeno s ugovorom o radu pod izmijenjenim uvjetima bio uručeni otkaz, ne proizlazi ni iz dopisa prednika tuženika A. d.o.o. od 3. prosinca 2013., za koji dopis je dvojbeno da bi bio uručen tužitelju s obzirom da se na istom ne nalazi potpis tužitelja, niti je tuženik dokazao da bi isti na zakonom propisani način dostavio tužitelju.

16.Stoga je tužitelj osnovano tijekom postupka isticao da u situaciji da mu je 3. prosinca 2013. uručen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tada tuženik ne bi imao potrebu otkazivati mu ugovor o radu pobijanom odlukom od 7. siječnja 2014. (list 373 spisa).

17. Isto tako, a jer nije sporno da je tužitelju s odlukom o otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2014. uručen i ugovor o radu nadnevka 11. studenoga 2013., koji ugovor je zatim, a da ne bi ostao bez posla, tužitelj i potpisao, sud uzima da je tužitelj to učinio najranije 7. siječnja 2014., jer ne prihvaća po tuženiku naknadno dostavljeni dokaz – potvrdu od 14. siječnja 2014. (dokazi predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka), pa polazeći od dana primitka pobijanog otkaza po tužitelju – 7. siječnja 2014., podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu od 21. siječnja 2014., koji zahtjev je tuženik primio 23. siječnja 2014., te istom nije udovoljio u roku od 15 dana, a tužitelj u okviru narednih 15 dana - 19. veljače 2014. podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari, evidentno je da je tužitelj zaštitu prava zatražio u rokovima iz čl. 129. ZR-a.

18. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom posebno da bi odluka o otkazu od 7. siječnja 2014. bila tek deklaratornog karaktera, jer da je tužitelju rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava počeo teći od 3. siječnja 2014., istekom roka od 30 dana računajući od 3. prosinca 2013., kao dana primitka aneksa ugovora o radu, kao i da je odluka o otkazu od 7. siječnja 2014. u stvari nacrt odluke, nisu prihvatljivi s obzirom na prethodno obrazloženo.

19. Prema tome, tužitelj je u zakonom propisanim rokovima iskoristio svoje pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost predmetnog otkaza od 7. siječnja 2014.

20. Kako je nadalje, u postupku utvrđeno da A. d.o.o. nije proveo zakonom propisani postupak savjetovanja prije donošenja pobijane odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 149. ZR-a, narečena je odluka donesena protivno odredbama citiranoga zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem i time ništetna (čl. 149. st. 12. ZR-a).

21. Tuženik je u spis dostavio dopis datiran sa 7. siječnja 2014., odnosno da je na sam dan otkazivanja uputio dopis Sindikatu "S.", čiji član tužitelj nije bio, da se očituje o namjeravanom otkazu. Na opisani način, kada savjetovanje nije provedeno pravovremeno, nije ostvarena ni svrha, niti smisao citiranih odredbi ZR-a kojima je propisana obveza savjetovanja prije donošenja tako važne odluke kao što je otkaz ugovora o radu. Zbog toga se ovaj sud nije upuštao u obrazlaganje postojanja opravdanog razloga za otkaz.

22.Slijedom obrazloženog, a budući da sporni otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije zakonit, pravilno je utvrđenje suda da ostaje na snazi ugovor o radu tužitelja na neodređeno vrijeme koji je otkazan, odnosno da se tužitelja vrati u radnopravnu poziciju koju je imao temeljem prethodno sklopljenog ugovora o radu, iz kojih razloga je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži uspostavu kontinuiteta radnog odnosa za radno mjesto poslova rukovaoca rezača B.1 ili drugo odgovarajuće mjesto rukovaoca stroja u pogonu u B., međutim,ne i za vremensko razdoblje od dana prestanka radnog odnosa na tom radnom mjestu, pa nadalje.

23.Naime, kako je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao s 30. travnja 2018., tužbeni je zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti za razdoblje od dana prestanka radnog odnosa tužitelja na tom radnom mjestu do 30. travnja 2018., dok je za razdoblje nakon toga, tj. od 1. svibnja 2018. pa nadalje tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

24.Provedenim financijskim vještačenjem, a prema rješenju suda od 9. ožujka 2022., kojim je sudskom vještaku dan zadatak dopuniti nalaz i mišljenje na način da kod utvrđivanja visine plaće tužitelja u utuženom razdoblju uzme u obzir vrijednost satnice usporednog radnika Ž. M. i postojeću strukturu za obračun plaće tužitelja, bez korekcije s obzirom na odredbe kolektivnog ugovora, ugovora o radu i drugih propisa koje tuženik nije primjenjivao kod obračuna plaća, temeljem kojeg zadatka je vještačenjem utvrđeno da je u razdoblju od listopada 2013. do prosinca 2015. razlika plaće tužitelja u odnosu na usporednog radnika iznosila 1.029,18 eur/7.543,32 kn bruto, a u odnosu na koje vještačenje je tuženik uopćeno iznio da se istom protivi, jer da su tužitelju sve plaće isplaćene u cijelosti, što nije dokazao, pravilno je tuženik obvezan isplatiti tužitelju novčane iznose pobliže navedene točkom III. izreke pobijane presude.

25.Pravilna je i odluka o parničnom trošku, a s obzirom na ishod ovog postupka utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

26.Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

27.U preostalom dijelu (toč V. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović v.r.