Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-519/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. I., G., OIB: ......, kojeg zastupa punomoćnik A.Š., odvjetnik iz T., protiv tuženika B. d.d. T., OIB: ......., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-769/2018 od 9. ožujka 2020., na sjednici vijeća 18. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-769/2018 od 9. ožujka 2020. u točkama I., III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 3.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za više zatražen iznos od 1.500,00 kn. Točkom III. izreke je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. U točki IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s osnova neto razlike izgubljene zarade iznos od 18.487,35 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom V. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.209,40 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se pobijana presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda zadobivenih na radu 5. travnja 2016.

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Sporna je visina naknade neimovinske i imovinske štete s osnova izgubljene zarade.

7. U postupku je nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. A. P., spec. kirurgu, prvostupanjski sud utvrdio da je po ozljeđivanju tužitelja idućeg dana ustanovljena radna dijagnoza diskozije lijevog koljena, a potom na pregledu 13. travnja 2016. se utvrdio manji ultrazglobni izljev te reducirana fleksija u koljenu kao i bol u području hvatišta lateralno koletarnog ligamenta, te potom magnetskom rezonancom je utvrđena prisutna ruptura prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena, te lezija prednjeg križnog ligamenta kao i lezija medijalno koletarnog medijamenta, a u daljnjem tijeku liječenja 2017. godine se postavlja indikacija za operacijski zahvat koji je učinjen 6. kolovoza 2018. kako bi se napravila toaleta koljena i lateralni liz, a 24. rujna 2018. je učinjen i drugi operacijski zahvat kojim da je učinjena rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta, kao i da su postavljene dijagnoze ostavile određeni stupanj trajnih posljedica (10%), koje se očituju kod izlaganja većim, dužim fizičkim aktivnostima npr. duže hodanje, čučanje, sudjelovanje u bilo kakvim sportskim aktivnostima, također da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a blagog intenziteta jedan mjesec, te je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 50 dana u prosjeku 2 h dnevno. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja dr. Č. L., spec. psihijatra, prvostupanjski sud je utvrdio da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 min te da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta kojeg da je tužitelj mogao trpjeti 5 dana, a prva 3 dana da je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta, a ostala 2 dana da su zbog dva operativna zahvata, te da je strah srednjeg intenziteta tužitelj mogao trpjeti 2 tjedna, blagog 6 tjedana, a da će tužitelj zbog ograničenja u funkciji lijevog koljena morati ulagat dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju što da će biti izvor stalne frustracije i nezadovoljstva pa da se može kazati da je došlo i do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja što bi s obzirom na životnu dob u vrijeme ozljeđivanja iznosilo 10-15%.

7.1. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je zadobivanjem ozljeda u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, pa je primjenom odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje: ZOO) ocijenio da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kn. Pored toga, sud prvog stupnja je primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio tužitelju naknadu imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.500,00 kn, cijeneći vještačenjem utvrđenu potrebu trajanja tuđe pomoći i njege i smatrajući primjerenom cijenu sata tuđe pomoći i njege od 35,00 kn. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je dosudio tužitelju zatezne kamate primjenom čl. 1103. ZOO-a, a na naknadu imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege primjenom čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

8. Također, prvostupanjski sud je primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u neto iznosu od 18.487,35 kn, visinu koje je utvrdio na temelju rezultata financijskog vještačenja, cijeneći da je prema priloženoj dokumentaciji tužitelj zbog predmetne ozljede bio na bolovanju u razdoblju od 6. travnja 2016. do 23. studenog 2017. te od 27. srpnja 2018. do 12. lipnja 2019., kao i s obzirom da je obračun izgubljene zarade sačinjen na temelju relevantne dokumentacije, obračunskih isplata plaće za tužitelja i usporednog radnika M. V.iz kojih su vidljiva bruto i neto primanja u naznačenom razdoblju bolovanja tužitelja i na temelju kojih je izvršen obračun neto zarade koja bi tužitelju pripadala da je radio.

9. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

10. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka.

11. Tuženik neosnovano sadržajem žalbe osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju.

11.1. Naime, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz st. 2. citiranog članka tj. trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova i straha, stupnju i opsegu smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja, kao i o konkretnima okolnostima slučaja, a koja utvrđenja tuženik žalbom ne dovodi u pitanje. Stoga, imajući u vidu zadobivenu ozljedu tužitelja, njenu težinu i trajanje, činjenicu da je tužitelj u dva navrata bio podvrgnut operativnom zahvatu, a što je nedvojbeno povezano s nelagodama tijekom liječenja, kao i s obzirom na utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te omjer smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja, to i prema ocijeni ovog suda tužitelju primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 25.000,00 kn, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

12. Daljnjim žalbenim navodima tuženik neosnovano tvrdi da tužitelj u postupku nije dokazao visinu izgubljene zarade.

12.1. Pri tom tuženik ističe da je visinu izgubljene zarade tužitelja prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove D.K., a da taj dokaz prvostupanjski nije mogao uzeti u obzir jer da je tužitelj predložio izvođenje financijskog vještačenja nakon zaključenja prethodnog postupka i tuženik se protivio provođenju tog dokaza zbog čega da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 299. ZPP-a.

12.2. Prema čl. 299. ZPP-a, stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 3.).

12.3. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je visinu izgubljene zarade, između ostalog, utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstveno- financijske poslove D. K., s tim da izvođenje tog dokaza po tužitelju nije predloženo do zaključenja prethodnog postupka, već je to učinjeno tek u stadiju glavne rasprave.

12.4. Nadalje, iz spisa predmeta također proizlazi da je tužitelj u tužbi, između ostalog, na okolnost visine izgubljene zarade predložio pribavljanje odgovarajućih obračuna plaća te je prvostupanjski sud prihvatio taj dokazni prijedlog na pripremnom ročištu od 26. ožujka 2019., te je potom po nalogu suda tuženik u spis predmeta dostavio obračun plaća-isplatne liste za tužitelja i usporednog radnika M. V. u utuženom razdoblju, u koje isprave je prvostupanjski sud izvršio uvid (list 67-147 spisa) i na temelju kojih isprava proizlazi razlika između naknade za bolovanje tužitelja i plaće usporednog radnika M. V., tako primjerice za siječanj 2016. razlika između neto plaće usporednog radnika u iznosu od 5.952,35 kn i tužitelja u iznosu od 4.227,00 kn iznosi 1.725,00 kn za taj mjesec, koliko je i dosuđeno tužitelju te na isti način proizlazi daljnja razlika-izgubljena zarada za svibanj 2016. u iznosu od 201,56 kn, za lipanj 2016. u iznosu od 672,57 kn, za srpanj 2016. u iznosu od 1.398,00 kn, za kolovoz 2016. u iznosu od 719,60 kn, za rujan 2016. u iznosu od 577,73 kn, za listopad 2016. u iznosu od 588,83 kn, za prosinac 2016. u iznosu od 156,68 kn, za siječanj 2017. u iznosu od 288,41 kn, za veljaču 2017. u iznosu od 802,51 kn, za ožujak 2017. u iznosu od 115,11 kn, za travanj 2017. u iznosu od 735,79 kn, za lipanj 2017. u iznosu od 56,53 kn, za srpanj 2017. u iznosu od 1.573,73 kn, za kolovoz 2017. u iznosu od 687,69 kn, za rujan 2017. u iznosu od 1.432,19 kn, za listopad 2017. u iznosu od 2.768,59 kn, za studeni 2017. u iznosu od 2.355,68 kn, za kolovoz 2018. u iznosu od 461,38 kn, za rujan 2018. u iznosu od 577,00 kn, za ožujak 2019. u iznosu od 403,49 kn te za lipanj 2019. u iznosu od 189,19 kn, odnosno ukupno 18.487,35,00 kn.

12.5. Prema tome, visina izgubljene zarade tužitelja je razvidna iz priloženih isprava o plaći pa okolnost da je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje navedenog vještaka, odnosno prihvatio matematički obračun vještaka na temelju iskazanih podataka o razlici neto plaće tužitelja i usporednog radnika, koji je istovjetan s prethodno izloženim obračunom, nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. S obzirom na izloženo, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio tužitelju naknadu štete zbog izgubljene zarade u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 18.487,35,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade sukladno čl. 1086. ZOO-a.

13. Tuženik određenim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost odluke o troškovima postupka tužitelja koja je donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

16. Tužitelju nije odmjeren zatraženi trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

17. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke nije pobijana te ostaje neizmijenjena u tom dijelu.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović