Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: Kž III-1/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. K., zbog kaznenog djela iz članka 626. stavak 1. točka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12. i 144/12. - dalje: ZTD), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2023. broj Kž-388/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog I. K. kao neosnovana i potvrđuje drugostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu, kao suda drugog stupnja, optuženi I. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavak 1. točka 2. ZTD te je osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu je, na temelju članka 56. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08., optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EUR-a / 753,45 (sedamsto pedeset tri i četrdeset pet) HRK.
3. Protiv navedene presude žali se optuženik putem braniteljice C. I. M., odvjetnice u Z., zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud drugog stupnja je u pobijanoj presudi preinačujući svojom presudom prvostupanjsku oslobađajuću presudu zauzeo pravilan i ispravan zaključak da se u radnjama optuženika stječu objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 626. stavka 1. točka 2. ZTD, te da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu članka 33. KZ/11. (beznačajno djelo), pa stoga nije počinjena povreda iz članka 469. točka 4. ZKP/08., a kako to neosnovano tvrdi žalitelj.
7. Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav. Naime, sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene da bi se moglo raditi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11.
8. Iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da optuženik, kao direktor i jedini član uprave trgovačkog društva, znajući da je trgovačko društvo prestalo podmirivati svoje obveze vjerovnicima i da je nastupila trajna blokada i da društvo nije u mogućnosti redovito poslovati i ispunjavati svoje dospjele obveze, iako su se stekli zakonski uvjeti, nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom „B.“ d.o.o.
9. Dakle, imajući u vidu ovakve inkriminacije i ovaj sud trećeg stupnja ne smatra da bi, u izreci pobijane presude opisana i konkretizirana obilježja kaznenog djela iz članka 626. stavak 1. točka 2. ZTD, vodeći pri tome računa o stupnju krivnje (izravna namjera) i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav (povjerenje građana u pravni poredak i gospodarsko poslovanje) bila beznačajna. Za ovakvu ocjenu, a da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu, nije od značaja izostanak štetnih posljedica, kojim povodom i iz kojih razloga je došlo do prezaduženosti i koji su bili stvarni razlozi za ovakvo postupanje optuženika (pokušaj da naplati potraživanja) pa da bi se onda zbog toga, u smislu članka 33. KZ/11., radilo o beznačajnom djelu.
10. Stoga je sud drugog stupnja u pobijanoj odluci pravilno zaključio kako se u konkretnoj situaciji u postupanju optuženika ne radi o beznačajnom djelu budući je djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje (izravnom namjerom), a istovremeno je došlo do narušavanja povjerenja građana u pravni poredak i narušavanja gospodarskog poslovanja, a što je neophodno za pravilno i potpuno funkcioniranje pravnog poretka te za ostvarenje pravnog prometa između pravnih subjekata.
11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao trećestupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu u smislu članka 478. ZKP/08. zbog odluke o kazni jer je žalba podnijeta zbog povrede kaznenog zakona.
11.1. Ispitujući osnovanost odluke o kaznenoj sankciji povodom izjavljene žalbe ovaj sud je ocijenio kako je sud drugog stupnja pravilno utvrdio i procijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kaznena sankcija po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja (bolest supruge o kojoj brine, korektno držanje pred sudom, dosadašnja neosuđivanost te odsustvo otegotnih okolnosti).
11.2. Slijedom iznesenog i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kada se uz to imaju u vidu i utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, a s druge strane odsustvo otegotnih okolnosti, nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, istovremeno će se utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija drugostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 490. stavka 1. točka 3. i stavka 2., u svezi članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 18. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
