P-1743/2021-24
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:
N. B., OIB: …, kojeg zastupaju
punomoćnici iz ZOU M. B. i N. B.
protiv tuženika: Z.b. d.d., OIB: …,
koju zastupaju punomoćnici iz OD
M., K. i partneri d.o.o., radi isplate, nakon
održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. prosinca 2023. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja M. B., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika P. T., odvjetničke vježbenice u OD
M., K. i partneri, 18. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o namjenskom kreditu broj …, koji je sklopljen 20. ožujka 2007.
između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 112.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita te članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 21.516,97 eura sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na iznos od:
– 5,94 eura teku od 5. ožujka 2008. – 4,07 eura teku od 8. travnja 2008. – 21,23 eura teku od 8. studenog 2008.
– 5,90 eura teku od 11. prosinca 2008.
– 34,77 eura teku od 10. siječnja 2009.
– 39,14 eura teku od 11. veljače 2009. –
53,32 eura teku od 11. ožujka 2009. –
32,71 eura teku od 11. travnja 2009. –
33,12 eura teku od 9. svibnja 2009. –
28,71 eura teku od 11. lipnja 2009. – 30,80
eura teku od 11. srpnja 2009.
– 26,31 eura teku od 11. kolovoza 2009.
– 30,10 eura teku od 11. rujna 2009.
– 25,52 eura teku od 10. listopada 2009.
– 27,72 eura teku od 11. studenog 2009.
– 28,40 eura teku od 11. prosinca 2009.
– 40,00 eura teku od 9. siječnja 2010.
– 47,21 eura teku od 11. veljače 2010.
– 44,35 eura teku od 11. ožujka 2010.
– 56,40 eura teku od 10. travnja 2010.
– 61,00 eura teku od 11. svibnja 2010.
– 77,37 eura teku od 11. lipnja 2010.
– 88,94 eura teku od 13. srpnja 2010.
– 2.734,68 eura teku od 3. srpnja 2010.
– 57,57 eura teku od 11. kolovoza 2010.
– 91,59 eura teku od 11. rujna 2010.
– 76,83 eura teku od 12. listopada 2010.
– 78,70 eura teku od 20. studenog 2010.
– 87,87 eura teku od 11. prosinca 2010.
– 108,51 eura teku od 11. siječnja 2011.
– 86,11 eura teku od 11. veljače 2011.
– 2.827,81 eura teku od 23. veljače 2011.
– 70,75 eura teku od 11. ožujka 2011.
– 64,23 eura teku od 11. travnja 2011.
– 77,98 eura teku od 16. svibnja 2011.
– 94,62 eura teku od 16. lipnja 2011.
– 113,56 eura teku od 16. srpnja 2011.
– 131,97 eura teku od 16. kolovoza 2011.
– 99,88 eura teku od 16. rujna 2011.
– 89,09 eura teku od 16. listopada 2011.
– 89,81 eura teku od 16. studenog 2011.
– 91,30 eura teku od 16. prosinca 2011.
– 100,61 eura teku od 16. siječnja 2012.
– 103,41 eura teku od 16. veljače 2012.
– 100,36 eura teku od 16. ožujka 2012.
– 99,90 eura teku od 16. travnja 2012.
– 101,45 eura teku od 16. svibnja 2012.
– 104,13 eura teku od 16. lipnja 2012.
– 100,78 eura teku od 16. srpnja 2012.
– 99,86 eura teku od 16. kolovoza 2012.
– 91,63 eura teku od 16. rujna 2012.
– 98,72 eura teku od 16. listopada 2012.
– 102,02 eura teku od 16. studenog 2012.
– 99,83 eura teku od 16. prosinca 2012.
– 97,20 eura teku od 16. siječnja 2013.
– 96,29 eura teku od 16. veljače 2013.
– 95,36 eura teku od 16. ožujka 2013.
– 101,90 eura teku od 16. travnja 2013.
– 92,27 eura teku od 16. svibnja 2013.
– 2.201,05 eura teku od 1. lipnja 2013.
– 71,82 eura teku od 16. lipnja 2013.
– 72,56 eura teku od 16. srpnja 2013.
– 71,78 eura teku od 16. kolovoza 2013.
– 74,57 eura teku od 16. rujna 2013.
– 76,38 eura teku od 16. listopada 2013.
– 77,26 eura teku od 16. studenog 2013.
– 80,40 eura teku od 16. prosinca 2013.
– 77,23 eura teku od 16. siječnja 2014.
– 71,82 eura teku od 16. veljače 2014.
– 73,55 eura teku od 16. ožujka 2014.
– 72,04 eura teku od 16. travnja 2014.
– 69,87 eura teku od 16. svibnja 2014.
– 8.825,03 eura teku od 20. svibnja 2014.
do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve do isplate.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.031,17 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja, dakle od 25. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 330,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 5. svibnja 2021., se navodi kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 20. ožujka 2007. ugovor o kreditu broj …. Tim ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 112.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate od 20 godina, s redovnom kamatnom stopom od 4,50 %, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Presudama i rješenjima VTS-a pod poslovnim brojem Pž-7129/2013.
od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-249/2014. od 9. travnja 2015., VTS pod poslovnim brojem Pž-
6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Trgovačkog suda pod poslovnim brojem
P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita/tužitelja) jer je s istima zaključio ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003.) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na sve navedeno jasnim proizlazi da su odredbe članka 1. i članka 7. ugovora ništetne. Izravna posljedica ništetnosti tih odredbi ugovora jest da je tužitelj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica preplatio poveći novčani iznos (koji će se točnim utvrditi nakon provedenog vještačenja), sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče za svaki mjesec u odnosu na koji je pretplata izvršena. Pretplaćeni iznos tuženik je stekao bez ikakve osnove. Na nedvojben način je utvrđeno da je obveza tužitelja kao korisnika kredita, ovisan o bitnom (promjenjivom i neizvjesnom) sastojku ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli, zbog čega je znatno narušena ravnoteža među ugovornim stranama, što u konačnici ima posljedicu ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Tužitelj ne raspolaže stručnim znanjima kako bi mogao navesti točne iznose koje je pretplatio s osnove ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak - promjene tečaja CHF- a (valutne klauzule), kao i time pripadajućih zakonskih zateznih kamata.
Sukladno gore navedenom predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o namjenskom kreditu broj 3208636078, sklopljenom 20. ožujka 2007. i to članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 112.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita te članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF. Naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 kuna sve uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja na pojedine iznose teče od 21. ožujka 2007. i naknaditi tužitelju parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. lipnja 2021., tuženik je istakao da potraživanje tužitelja nije postavljeno određeno, kako to nalaže odredba članka 186. ZPP-a. Naime, citiranom odredbom propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje te se nepotpun i neodređen zahtjev ne može materijalnopravno presuditi, već stranku treba pozvati na odgovarajući ispravak, a u slučaju izostanka propisanog postupka primijeniti sankciju iz članka 109. stavak 3. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za isplatu posve je neodređen kako u dijelu pojedinačnih mjesečnih iznosa tako i u dijelu tijeka zateznih kamata. Stoga predlaže sudu sukladno odredbi članka 109. stvak 1. ZPP naloži tužitelju da svoju tužbu ispravi odnosno dopuni na način da određeno naznači pojedinačne iznose i periode isplatu kojih tužbom zahtjeva, podredno da odbaci tužbu tužitelja.
Tužitelj u podnesenoj tužbi predlaže da se sva potrebna dokumentacija na temelju koje bi financijski vještak mogao napraviti izračun potraživanja zatraži, odnosno pribavi od tuženika. Tuženik ističe kako je tužitelju tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa dostavio sve isprave koje se odnose na tužiteljev zahtjev iz ugovora o kreditu te posljedice nemara tužitelja vezano za čuvanje dokumentacije ne mogu teretiti tuženika. Slijedom navedenog, prema mišljenju tuženika, pokušaj prevaljivanja tereta dokaza sa tužitelja na tuženika predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja.
Iako smatra da su ispunjenje pretpostavke za odbačaj predmetne tužbe, opreza radi osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti.
Ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 118. ZZP-a u svezi članka 230. ZOO-a. Odredbom članka 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena 6. svibnja 2021. to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio pa se ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Ujedno se ističe, da čak i kada bi se imali primijeniti dulji zakonski rokovi zastare (pet godina) da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 6. svibnja 2016. nastupila zastara.
17. rujna 2019. objavljena je odluka VSRH od 3.
rujna 2019. pod poslovnim brojem Rev-2221/2018., a kojom odlukom je potvrđena odluka VTS Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-
6632/2017. od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF. Tuženik ističe kako smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C- 81/2019., (NG OH c/a SC B. T. S.) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. ZOO-a. U navedenom predmetu u glavnom postupku pred Sudom EU bilo je riječ o ugovoru o kreditu zaključenom 2008. između banke i potrošača kojim je refinanciran prethodno zaključeni ugovor o kreditu između ugovornih stranaka. Novi ugovor o potrošačkom kreditu bio je denominiran u CHF po tečaju na dan isplate. Opći uvjeti koji su činili sastavni dio ugovora predviđali su da povrat kredita mora biti u valuti u kojoj je kredit izražen, dakle u ovom konkretnom slučaju u valuti CHF. Ta odredba je bila u skladu s rumunjskim Općim građanskim zakonikom koji propisuje da je obveza koja proizlazi iz kredita u novcu uvijek ograničena na isti brojčani iznos naveden u ugovoru i da ako se vrijednost valute poveća ili smanji prije roka za otplatu, dužnik mora vratiti iznos koji brojčano odgovara pozajmljenom iznosu i obvezan ga je vratiti samo u valuti koja se koristila prilikom plaćanja. Dakle, odredba općih uvjeta koja se primjenjivala na ugovor između trgovca i potrošača odgovarala je odredbi rumunjskog Općeg građanskog zakonika. Odgovarajući na prethodno pitanje, Sud EU je prije svega podsjetio da je odredbom članka 2. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive. Posebno je istaknuo da je to isključenje od primjene režima iz Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora te da je ta okolnost opravdanje za isključenje Direktive u situacijama kada su u potrošačkim ugovorima ugovorene odredbe koje su odraz zakonskih odredbi. Primjenjujući taj stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe č lanka 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.
Ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF. Tuženik je tužitelja, kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Iz ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju HNB za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva) te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje, tužitelju su prilikom solemnizacije ugovora o kreditu pojašnjena prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, a tužitelj je i potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Dakle, jasno je da je postojalo sasvim dovoljno informacija na temelju kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Nadalje, svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika bio je dostavljen Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. U razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF, stoga, tuženik na utvrđivanje tih okolnosti predlaže saslušanje službenika koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem. Predloženim svjedokom tuženik želi dokazati razinu informacija koje su bile pružene tužitelju odnosno da je tužitelj bio sasvim dovoljno informiran o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. ZOO-a koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju tečaja valute RH
u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda
EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC B. T. S.) ta je
odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavljao rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju. Ugovaranjem valutne klauzule su tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Što je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Spomenuti rizik promjenjivosti tečaja se odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/1978., 39/1985., 46/1985., 57/1989., "Narodne novine" br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., 35/2005.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela VSRH-a iznijetog na sjednici 5. ožujka
2004. ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Navedeno mišljenje VSRH potvrđuje i u odluci pod poslovnim brojem Rev-2781/2011. od 16. ožujka 2015. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim.
Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbaci tužbu, a podredno odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
3. Podneskom od 3. travnja 2023. tužitelj je uredio točku II. tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u izreci.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. ožujka 2007., otplatne tablice od 20. svibnja 2019.,
pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj .., prometa po kreditu
– specifikacija uplata, saslušanjem tužitelja N. B. u svojstvu stranke i svjedokinje D. M., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L.
od 27. veljače 2023.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ove parnice je zahtjev:
– za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli
– za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule.
8. Među strankama nije sporno:
– da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj …
od 20. ožujka 2007., na temelju kojeg je odobrena isplata 112.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 20 godina
– da je člankom 2. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 4,50 % godišnje i da je ista promjenjiva
– da prvi anuitet iznosi 705,01 CHF, a koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu na temelju kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora
– da je ugovor o kreditu zatvoren 19. svibnja 2014.
9. Sporno je:
– je li odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.
10. Istaknut je i prigovor zastare.
11. Čitanjem ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. ožujka 2007. utvrđeno je: – da je isti sklopljen između Z.B. d.d. kao kreditora, N. B. kao korisnika kredita i
J. B. kao založnog dužnika
– da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 112.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita – da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom
– da je rok otplate 20 godina
– da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja iznosi 4,50 % godišnje – da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja za CHF te da prvi anuitet iznosi 705,01 eura te da sadrži glavni dug i kamatu obračunatu na temelju kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora.
12. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 27. veljače 2023. proizlazi kako je 20. ožujka 2007. tužitelj je sklopio ugovor o kreditu broj: … s kreditorom Z.B. d.d., sa sljedećim bitnim odredbama
kredita:
Korisnik kredita
N. B. Kreditor
Z.B. d.d. Ugovor/ kreditna parija
…
Datum ugovora
20. ožujka 2007.
Iznos kredita
112.300,00 CHR
Tečaj CHF na dan isplate kredita
4,555445
Rok otplate (mjeseci)
Rok otplate godine
Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni
4,50 %
otplatni plan)
Anuitet prilikom ugovaranja u valuti
705,02 CHF
Iznos anuiteta na dan sklapanja Ugovora
3.211,68 kuna
Ugovoreni tečaj za otplatu
srednji tečaj HNB na dan plaćanja
Ugovor o kreditu je sklopljen 20. ožujka 2007. na iznos od 112.300,00 CHF te je isplaćen 30. ožujka 2007. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,50 % godišnje te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 240 mjeseci.
Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 1. svibnja 2007. u iznosu 705,02 CHF što primjenom ugovorenog tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.211,68 kuna, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj je 19. svibnja 2014. prijevremeno otplatio kredit.
Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (članak 7. ugovora o kreditu).
Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o kreditu, prometi po kreditu/specifikacija uplata te pregled promjena kamatnih stopa ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:
- 4,50 % godišnje do 1. listopada
2007. - 5,15 % godišnje do 1. veljače
2008.
- 5,80 % godišnje do 1. srpnja 2009.
- 6,30 % godišnje do 1. studenog
2010. - 5,50 % godišnje do 1. srpnja
2011.
- 5,25 % godišnje do 1.1 siječnja 2014.
- 3,23 % godišnje do dana provođenja konverzije.
Ujedno je u utuženom razdoblju tečaj CHF oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita.
Uvidom u dokumentaciju u spisu razvidno je da je korisnik 2. srpnja 2010., 22. veljače 2011. te 31. svibnja 2013. izvršio jednokratne uplate kojima je prijevremeno otplaćen dio nedospjele glavnice, a što je tuženik i iskazao u kartici prometa po kreditu gdje je također razvidno da se tužitelju nakon djelomične prijevremene otplate nedospjele glavnice mijenjala visina anuiteta.
S obzirom da je tužitelj plaćanja vršio u kunama, a od 1. siječnja 2023. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u eurima. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022., 88/2022.) u članku 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u člankom 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 85/2022.) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.
Sukladno Zakonu članka 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 5. rujna 2022. do 31. prosinca 2023.
Izračun pozitivnih razlika u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije HRK u EUR (1 EUR = 7,534500 HRK) daje se u sljedećoj tabeli.
Datum Otplatni plan - promjenjiva kamatna Datum Srednji
tečaj HNB
Pozitivna razlika tečaja
stopa (CHF)
dospijeća
plaćanja
na dan Anuitet
Ukupna Anuitet
Godišnj
Anuitet po
Anuitet po Ukupna
po
po
plaćanja
pozitivn
primijenjeno
a
primijenje pozitivna
Kam. stopa
a razlika
Anuitet
početno
početno
m tečaju
(mjesečna) kamatna
nom tečaju razlika tečaja m tečaju
tečaja m tečaju
stopa
(HRK)
(EUR) (EUR)
(HRK)
(EUR)
(HRK) 4 5
7 8
9 10 (8-9) 11 12 13 (11-12)
30.3.2007.
30.3.2007. 4,555445
1.5.2007. 0,367481 4,50% 705,02 4.5.2007. 4,467261 3.211,68 3.149,51 0,00 426,26 418,01
0,00
1.6.2007. 0,367481 4,50% 705,02 5.6.2007. 4,426351 3.211,68 3.120,67 0,00 426,26 414,18
0,00
1.7.2007. 0,367481 4,50% 705,02 15.6.2007. 4,428036 3.211,68 3.121,85 0,00 426,26 414,34 0,00
1.8.2007. 0,367481 4,50% 705,02 15.8.2007. 4,449971 3.211,68 3.137,32 0,00 426,26 416,39 0,00
1.9.2007. 0,367481 4,50% 705,02 15.9.2007. 4,449575 3.211,68 3.137,04 0,00 426,26 416,36 0,00
1.10.2007. 0,367481 4,50% 705,02 15.10.2007. 4,362990 3.211,68 3.076,00 0,00 426,26 408,26 0,00
1.11.2007. 0,429167 5,15% 749,52 5.11.2007. 4,399234 3.414,40 3.297,31 0,00 453,17 437,63 0,00
1.12.2007. 0,429167 5,15% 749,52 7.12.2007. 4,447311 3.414,40 3.333,35 0,00 453,17 442,41 0,00
1.1.2008. 0,429167 5,15% 749,52 4.1.2008. 4,470352 3.414,40 3.350,62 0,00 453,17 444,70 0,00
1.2.2008. 0,429167 5,15% 749,52 6.2.2008. 4,467056 3.414,40 3.348,15 0,00 453,17 444,38 0,00
1.3.2008. 0,483333 5,80% 789,25 4.3.2008. 4,612111 3.595,38 3.640,11 44,73 477,19 483,13 5,94
1.4.2008. 0,483333 5,80% 789,25 7.4.2008. 4,594345 3.595,38 3.626,09 30,71 477,19 481,26 4,07
1.5.2008. 0,483333 5,80% 789,25 7.5.2008. 4,457948 3.595,38 3.518,44 0,00 477,19 466,98 0,00
1.6.2008. 0,483333 5,80% 789,25 5.6.2008. 4,513415 3.595,38 3.562,21 0,00 477,19 472,79 0,00
1.7.2008. 0,483333 5,80% 789,25 4.7.2008. 4,495919 3.595,38 3.548,40 0,00 477,19 470,95 0,00
1.8.2008. 0,483333 5,80% 789,25 7.8.2008. 4,434739 3.595,38 3.500,12 0,00 477,19 464,55 0,00
1.9.2008. 0,483333 5,80% 789,25 4.9.2008. 4,445794 3.595,38 3.508,87 0,00 477,19 465,71 0,00
1.10.2008. 0,483333 5,80% 789,25 3.10.2008. 4,512791 3.595,38 3.561,72 0,00 477,19 472,72 0,00
1.11.2008. 0,483333 5,80% 789,25 7.11.2008. 4,758155 3.595,38 3.755,37 159,99 477,19 498,42 21,23
1.12.2008. 0,483333 5,80% 789,25 10.12.2008. 4,611742 3.595,38 3.639,82 44,44 477,19 483,09 5,90
1.1.2009. 0,483333 5,80% 789,25 9.1.2009. 4,887132 3.595,38 3.857,37 261,99 477,19 511,96 34,77
1.2.2009. 0,483333 5,80% 789,25 10.2.2009. 4,929102 3.595,38 3.890,29 294,91 477,19 516,33 39,14
1.3.2009. 0,483333 5,80% 789,25 10.3.2009. 5,064441 3.595,38 3.997,11 401,73 477,19 530,51 53,32
1.4.2009. 0,483333 5,80% 789,25 10.4.2009. 4,867717 3.595,38 3.841,86 246,48 477,19 509,90 32,71
1.5.2009. 0,483333 5,80% 789,25 8.5.2009. 4,871607 3.595,38 3.844,93 249,55 477,19 510,31 33,12
1.6.2009. 0,483333 5,80% 789,25 10.6.2009. 4,829480 3.595,38 3.811,68 216,30 477,19 505,90 28,71
1.7.2009. 0,483333 5,80% 789,25 10.7.2009. 4,849444 3.595,38 3.827,43 232,05 477,19 507,99 30,80
1.8.2009. 0,525000 6,30% 818,69 10.8.2009. 4,797613 3.729,50 3.927,77 198,27 494,99 521,30 26,31
1.9.2009. 0,525000 6,30% 818,69 10.9.2009. 4,832465 3.729,50 3.956,30 226,80 494,99 525,09 30,10
1.10.2009. 0,525000 6,30% 818,69 9.10.2009. 4,790275 3.729,50 3.921,77 192,27 494,99 520,51 25,52
1.11.2009. 0,525000 6,30% 818,69 10.11.2009. 4,810550 3.729,50 3.938,37 208,87 494,99 522,71 27,72
1.12.2009. 0,525000 6,30% 818,69 10.12.2009. 4,816768 3.729,50 3.943,45 213,95 494,99 523,39 28,40
1.1.2010. 0,525000 6,30% 818,69 8.1.2010. 4,923572 3.729,50 4.030,89 301,39 494,99 534,99 40,00
1.2.2010. 0,525000 6,30% 818,69 10.2.2010. 4,989903 3.729,50 4.085,19 355,69 494,99 542,20 47,21
1.3.2010. 0,525000 6,30% 818,69 10.3.2010. 4,963562 3.729,50 4.063,62 334,12 494,99 539,34 44,35
1.4.2010. 0,525000 6,30% 818,69 9.4.2010. 5,074549 3.729,50 4.154,48 424,98 494,99 551,39 56,40
1.5.2010. 0,525000 6,30% 818,69 10.5.2010. 5,116866 3.729,50 4.189,13 459,63 494,99 555,99 61,00
1.6.2010. 0,525000 6,30% 818,69 10.6.2010. 5,267479 3.729,50 4.312,43 582,93 494,99 572,36 77,37
1.7.2010. 0,525000 6,30% 818,69 12.7.2010. 5,373935 3.729,50 4.399,59 670,09 494,99 583,93 88,94
2.7.2010. 0,525000 6,30% 22.473,2
102.375,
20.604,4 13.587,5 1 2.7.2010. 5,472290 47 122.979,92
6 16.322,24 2.734,68 1.8.2010. 0,525000 6,30% 637,46 10.8.2010. 5,235989 2.903,91 3.337,73 433,82 385,42 442,99 57,57
1.9.2010. 0,525000 6,30% 637,46 10.9.2010. 5,638029 2.903,91 3.594,02 690,11 385,42 477,01 91,59
1.10.2010. 0,525000 6,30% 637,46 11.10.2010. 5,463616 2.903,91 3.482,84 578,93 385,42 462,25 76,83
1.11.2010. 0,525000 6,30% 637,46 19.11.2010. 5,485677 2.903,91 3.496,90 592,99 385,42 464,12 78,70
1.12.2010. 0,458333 5,50% 603,16 10.12.2010. 5,653149 2.747,66 3.409,75 662,09 364,68 452,55 87,87
1.1.2011. 0,458333 5,50% 603,16 10.1.2011. 5,910997 2.747,66 3.565,28 817,62 364,68 473,19 108,51 1.2.2011. 0,458333 5,50% 603,16 10.2.2011. 5,631148 2.747,66 3.396,48 648,82 364,68 450,79 86,11
22.2.2011. 0,458333 5,50% 18.460,0
84.093,7
21.306,1 11.161,1 6 22.2.2011. 5,709620 9 105.399,93
6 13.988,97 2.827,81 1.3.2011. 0,458333 5,50% 459,77 10.3.2011. 5,714793 2.094,46 2.627,49 533,03 277,98 348,73 70,75
1.4.2011. 0,458333 5,50% 459,77 10.4.2011. 5,608023 2.094,46 2.578,41 483,95 277,98 342,21 64,23
1.5.2011. 0,458333 5,50% 459,77 15.5.2011. 5,833257 2.094,46 2.681,97 587,51 277,98 355,96 77,98
1.6.2011. 0,458333 5,50% 459,77 15.6.2011. 6,105986 2.094,46 2.807,36 712,90 277,98 372,60 94,62
1.7.2011. 0,458333 5,50% 459,77 15.7.2011. 6,416339 2.094,46 2.950,05 855,59 277,98 391,54 113,56
1.8.2011. 0,437500 5,25% 452,03 15.8.2011. 6,755068 2.059,20 3.053,51 994,31 273,30 405,27 131,97
1.9.2011. 0,437500 5,25% 452,03 15.9.2011. 6,220212 2.059,20 2.811,74 752,54 273,30 373,18
99,88
1.10.2011. 0,437500 5,25% 452,03 15.10.2011. 6,040284 2.059,20 2.730,41 671,21 273,30 362,39
89,09
1.11.2011. 0,437500 5,25% 452,03 15.11.2011. 6,052301 2.059,20 2.735,84 676,64 273,30 363,11
89,81
1.12.2011. 0,437500 5,25% 452,03 15.12.2011. 6,077123 2.059,20 2.747,06 687,86 273,30 364,60
91,30
1.1.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.1.2012. 6,232384 2.059,20 2.817,24 758,04 273,30 373,91 100,61
1.2.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.2.2012. 6,279089 2.059,20 2.838,35 779,15 273,30 376,71 103,41
1.3.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.3.2012. 6,228209 2.059,20 2.815,35 756,15 273,30 373,66 100,36
1.4.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.4.2012. 6,220544 2.059,20 2.811,87 752,67 273,30 373,20
99,90
1.5.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.5.2012. 6,246323 2.059,20 2.823,54 764,34 273,30 374,75 101,45
1.6.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.6.2012. 6,291124 2.059,20 2.843,78 784,58 273,30 377,43 104,13
1.7.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.7.2012. 6,235224 2.059,20 2.818,53 759,33 273,30 374,08 100,78
1.8.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.8.2012. 6,219798 2.059,20 2.811,56 752,36 273,30 373,16
99,86
1.9.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.9.2012. 6,082691 2.059,20 2.749,58 690,38 273,30 364,93
91,63
1.10.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.10.2012. 6,200887 2.059,20 2.803,01 743,81 273,30 372,02
98,72
1.11.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.11.2012. 6,255916 2.059,20 2.827,88 768,68 273,30 375,32 102,02
1.12.2012. 0,437500 5,25% 452,03 15.12.2012. 6,219364 2.059,20 2.811,36 752,16 273,30 373,13
99,83
1.1.2013. 0,437500 5,25% 452,03 15.1.2013. 6,175492 2.059,20 2.791,53 732,33 273,30 370,50
97,20
1.2.2013. 0,437500 5,25% 452,03 15.2.2013. 6,160388 2.059,20 2.784,70 725,50 273,30 369,59
96,29
1.3.2013. 0,437500 5,25% 452,03 15.3.2013. 6,144776 2.059,20 2.777,64 718,44 273,30 368,66
95,36
1.4.2013. 0,437500 5,25% 452,03 15.4.2013. 6,253922 2.059,20 2.826,98 767,78 273,30 375,20 101,90 1.5.2013. 0,437500 5,25% 452,03 15.5.2013. 6,093341 2.059,20 2.754,37 695,17 273,30 365,57 92,27
31.5.2013. 0,437500 5,25% 11.177,0
50.916,2
16.583,7
0 31.5.2013. 6,039186 1 67.499,99 8 6.757,74 8.958,79 2.201,05 1.6.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.6.2013. 6,067092 1.630,62 2.171,72 541,10 216,42 288,24
71,82
1.7.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.7.2013. 6,082781 1.630,62 2.177,35 546,73 216,42 288,98
72,56
1.8.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.8.2013. 6,066296 1.630,62 2.171,45 540,83 216,42 288,20
71,78
1.9.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.9.2013. 6,125036 1.630,62 2.192,48 561,86 216,42 290,99
74,57
1.10.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.10.2013. 6,163068 1.630,62 2.206,09 575,47 216,42 292,80 76,38
1.11.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.11.2013. 6,181615 1.630,62 2.212,73 582,11 216,42 293,68 77,26
1.12.2013. 0,437500 5,25% 357,95 15.12.2013. 6,247787 1.630,62 2.236,42 605,80 216,42 296,82 80,40
1.1.2014. 0,437500 5,25% 357,95 15.1.2014. 6,181001 1.630,62 2.212,51 581,89 216,42 293,65 77,23
1.2.2014. 0,269167 3,23% 316,90 15.2.2014. 6,262905 1.443,62 1.984,73 541,11 191,60 263,42 71,82
1.3.2014. 0,269167 3,23% 316,90 15.3.2014. 6,304195 1.443,62 1.997,80 554,18 191,60 265,15 73,55
1.4.2014. 0,269167 3,23% 316,90 15.4.2014. 6,268225 1.443,62 1.986,42 542,80 191,60 263,64 72,04
1.5.2014. 0,269167 3,23% 316,90 15.5.2014. 6,216650 1.443,62 1.970,06 526,44 191,60 261,47 69,87
A. Podzbroj - potraživanje za vrijeme redovne otplate kredita
470.641,37 565.040,34 95.627,3 6
2.464,
7 5
9 74.993,71 12.691,94 19.5.2014. 0,269167 3,23% 40.181,55 19.5.201
84 249.537,10
183.044,
66.492,2 24.294,2
4. 6,210242
3 33.119,26 8.825,03 Ukupno
143.495,58
653.686,21 814.577,44 162.119, 61 86.759,0
2 108.112,97 21.516,97
Zbog promjene tečaja tijekom utuženog razdoblja tužitelj je više platio iznos od 21.516,97 eura/162.119,61 kuna.
Mišljenje
Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
Visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u utuženom razdoblju, iznosi ukupno 21.516,97 eura/162.119,61 kuna.
13. Iz iskaza tužitelja N. B. proizlazi da je 2007. podigao kredit kod tuženika. Radilo se o namjenskom kreditu za renoviranje stana u kojem i danas živi s obzirom da je stan bio dosta star i derutan. Dakle, nije sklopio ugovor vezano za bilo koji oblik trgovačke, poslovne ili obrtničke djelatnosti. Sjeća se da je tada bila opcija podizanja kredita u CHF i EUR. Od strane banke ponuđeno mu je podignuti kredit baš sa valutnom klauzulom u CHF jer je u to vrijeme bio najpovoljniji. Nije stručnjak i apsolutno je vjerovao onome što mu je rečeno. Od strane djelatnika banke mu nisu objašnjeni mogući rizici podizanja takvog kredita, narav same valutne klauzule. Radilo se o tipskom ugovoru te nije mogao utjecati na niti jednu njegovu stavku. Pogledao je ugovor prije nego što ga je potpisao i vidio je te osnovne stavke, ali u tom trenutku vjerovao je djelatnicima banke zbog čega je i sklopio predmetni ugovor. Kredit je zatvoren. Nije prigovarao na odredbe ugovora. Tada nije znao da postoji mogućnost da se anuitet mijenja sa promjenom tečaja, iskustvo je pokazalo da se godinama unatrag to nije događalo niti su bili kakvi problemi vezano za promjenu tečaja.
14. Svjedokinja D. M. je izjavila kako se sjeća tužitelja. Naime, on je dugogodišnji klijent Z.B. te je radila obradu kredita kojeg je podigao. Obrada je bila sukladno pravilima banke i svim zakonskim propisima. Koliko se sjeća radilo se o 2007. kada su u ponudi bili krediti u CHF, eur i kunski, a naravno da su krediti u CHF i eurima imali valutnu klauzulu. U to vrijeme kamatna stopa na kredite u CHF bila je dosta niža te je to uglavnom bio razlog zbog kojeg su se klijenti i odlučivali za kredite u CHF. Klijenti se upozore na moguće rizike, na samu narav valutne klauzule. Informiraju se i o rizicima kamatne stope, same valutne klauzule. Isto tako sve to i piše u ugovorima, iako i javni bilježnici prilikom solemnizacije isto objasne. Naravno da nitko ne može, niti je mogao u tom trenutku znati kako će se kretati tečaj, zasigurno anuiteti nisu mogli uvijek biti isti s obzirom na valutnu klauzulu. Tužitelj nije mogao utjecati na bilo koju odredbu ugovora, ugovor je tipiziran obrazac, članci ugovora su zadani. U svojoj dugogodišnjoj praksi nije imala situaciju da bi se članak ugovora promijenio jer je klijent to zahtijevao. Ne sjeća se je li objasnila klijentu odnos kune u odnosu na CHF i u odnosu na eur kao valutu te je navela kako je već odgovorila na što se upozoravaju klijenti prije sklapanja ugovora. Nije joj poznat pojam "valuta utočišta". Ne smiju klijentima sugerirati koji kredit u kojoj valuti da uzmu, niti to rade. Klijenti se upoznaju sa mogućnostima i klijenti su ti koji donose odluku. Od nadređenih je imala upute koju informaciju mora pružiti klijentima prije sklapanja ugovora. Osim usmenih, klijent je mogao informacije dobiti i iz drugih izvora. Uz ugovor se uručuju opće uvjete poslovanja, pravilnik o kamatnim stopama, metodologije itd. Sve ovo se svakako izdaje danas, a nije se mogla sjetiti točno što je bilo 2007. Međutim, sve što je tada bilo propisano zasigurno je uručeno jer u protivnom javni bilježnik bi odbio solemnizirati ugovor. Tužitelj nije prigovarao na bilo koju odredbu kredita, niti je pokušao promijeniti, pregovarati. Banka nije mogla predvidjeti kretanje CHF tečaja unaprijed 10, 20 godina.
15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
16. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/12. od
4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom VTS RH pod poslovnim
brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a VSRH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
16.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi H.
- P. protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16.2. VSRH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude VTS Pž-6632/2017-2010.
VTS je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže
uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, VTS utvrđuje i da se
ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
16.3. U odluci Trgovačkog suda, a koja je potvrđena odlukom VTS
RH i VSRH je
utvrđeno, međuostalima, da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
16.4. Tuženik u ovom postupku tvrdi da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i svjestan da postoji rizik prilikom podizanja kredita kojem se glavnica kredita veže uz stranu valutu. Tužitelj da je bio itekako obaviješten o riziku, a od strane službenika banke tužitelju je u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje odredbe kojom se glavnica veže uz valutu CHF. Na navedenu okolnost tuženik je predložio saslušanje osobnog bankara.
Kako se odluka o nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da pojedinom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove ugovorne obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristupio na sklapanje takvog ugovora (U-III-5458/21. od 30. lipnja 2022.).
Slijedom iznesenog sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem osobnog bankara D. M. i za saslušanjem samog tužitelja.
16.4.1.Tužitelj je izjavio da je potpisao konkretan ugovor, ali da mu od strane banke, odnosno njenih djelatnika nisu objašnjene posljedice, rizici i narav osporenih odredbi s valutom u CHF. Ne samo da mu ništa nije objašnjeno, nego mu je rečeno da se radi o najstabilnijoj valuti. Na niti jednu odredbu ugovora nije mogao utjecati.
Svjedokinja D. M., tadašnji osobni bankar, je izjavila da se sjeća tužitelja, da je princip rada bio takav da se klijente obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama podizanja ugovora u određenoj valuti, a što je bio i konkretan slučaj. Klijent je taj koji izabere što je za njega povoljnije. Klijentu je objašnjeno i značenje i pojam valutne klauzule, a klijent nije u mogućnosti utjecati na odredbe ugovora.
16.4.2.Tužitelj, potrošač, tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok svjedokinja, djelatnica banke, tvrdi da je takve i pri tome odgovarajuće obavijesti dane klijentima. S obzirom na poslovnu praksu i obličje koji su prevladavali u utuženom vremenu, s obzirom na interne akte banke, a uvažavajući pri tom i sadržaj
te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, banka je mogla predočiti dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Kako na temelju međusobno proturječnih iskaza, a u nedostatku pisanih dokaza, nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", ovaj sud, a na temelju pravila o teretu dokazivanja i članka 221. a) ZPP-a smatra da odgovarajuće obavijesti nisu dane, a s obzirom na to da je teret dokaza o obaviještenosti potrošača na bankama.
17. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja sud zaključuje da se o osporenoj ugovornoj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati, niti je prosječnom, niti pojedinačnom potrošaču, tužitelju, razumljiva uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti, uzrokuje znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne, a sve na temelju članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003.), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača.
18. Sud je čitanjem predmetnog ugovora nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru koji je tuženik sklopio s potrošačem. Tužitelj je predmetni ugovor sklopio kao potrošač radi renoviranja derutnog stana. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač nije osnovan. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja tuženik je dužan dokazati tu svoju tvrdnju. Članak 7. stavak 1. članak 219. stavak 1., članak 221. a) i članak 220. stavak 2. ZPP-a propisuju da kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, a sudu nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano (idem est non esse aut non probari) (tako i VSRH Rev-18/18-2 od 26. svibnja 2020.). Naime, predmetni ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba, dakle nevezano za bilo koji oblik trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
19. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF jer je navedena odredba bila ništetna i nepoštena već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a
ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome,
bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH- a.
20. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
20.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C. d.o.o. te je sudski vještak 27. veljače 2023. izradio pisani nalaz
i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imali primjedbi na isti te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud( tuženik ne prigovara matematičkom izračunu).
20.2. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 21.516,97 eura pa je odlučeno kao u izreci.
21. Prigovor zastare nije osnovan.
21.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice VSRH
od 1. ožujka 2022.
Točno je da se zastara na preinačenu tužbu računa od dana kada je tužba preinačena. Naime, u brojnoj sudskoj praksi izraženo je stajalište da se pitanje zastare prinačenog dijela tužbe ocjenjuje samostalno i da je za ocjenu nastupanja zastare odlučen dan kad je tužba preinačena, a ne kada je podnesena (Revx-848/4, Revx-249/2009., Rev-21/2010., ŽS Varaždin Gž-97/2021-2).
Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska od 3. travnja 2023. Prema odredbi članka 190. stavak 2. ZPP/2019. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku. Iako se tuženik usprotivio preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, preinaka je učinjena nakon provedenih vještačenja te je na temelju članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. Kako se povišenje tužbenog zahtjeva smatra preinakom tužbe, to je za ocjenu prigovora zastare na preinačenu tužbu iz podneska od 3. travnja 2023. bitno je li opći zastarni rok protekao računajući od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom VTS pod
poslovnim brojem PŽ-6632/2017. od 14. lipnja 2018.
Slijedom iznesenog, prigovor zastare nije osnovan.
22. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).
Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
23. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 11. siječnja 2023., 26. svibnja 2023. i 6. prosinca 2023. po 250 bodova, trošak sastava podneska od 3. travnja 2023. 250 bodova, odnosno ukupno 1.250
bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 2.500,00
eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 625,00 eura pa se dolazi do iznosa od 3.125,00 eura. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 246,00 eura i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 262,00 eura. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 4.031,17 eura (nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke jer isti nije bio nužan za vođenje postupka, a sve pozivom na članak 155 ZPP-a).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 330,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
24. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.).
25. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
26. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 18. siječnja 2024.
SUTKINJA
JELENA LONČAR, v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
