REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 15/2023-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika P. N. zbog kaznenog djela iz čl. 188. odjeljka 2. Kaznenog zakona Republike Moldavije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. studenog 2023. broj Kv II-1913/2023-3 (Kir-2100/2023), u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika P. N.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je pod toč. I. izreke, na temelju čl. 54. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje: ZOMPO) odobrio izručenje Republici Moldaviji izručenika P. N., državljanina Republike Moldavije, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške krađe provaljivanjem iz čl. 118. odjeljka 2. Kaznenog zakona Republike Moldavije, dok je pod toč. II. izreke navedeno da se izručenik ne može kazneno progonit, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije oboreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud.
2. Protiv navedenog je rješenja žalbu podnio izručenik osobno i po branitelju A. B., odvjetniku iz Z. (oba navedena podneska će se tretirati kao jedna izručenikova žalba), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, „sam donese odluku“.
I Kž 15/2023-6
3. Spis je, sukladno odredbi čl. 81. ZOMPO-a u vezi sa čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Izručenik neosnovano pobija prvostupanjsko rješenje navodeći da zbog nepoznavanja hrvatskog jezika, činjenice da mu nisu u potpunosti objašnjena njegova prava te da nije imao branitelja ni prevoditelja, nije dao pristanak na pojednostavljeno izručenje, već je bio natjeran da potpiše neke dokumente.
5.1. Naime, iz zapisnika o ispitivanju izručenika od 31. listopada 2023. (list 22) proizlazi da je on od strane suda, prije uzimanja osobnih podataka radi provjere identiteta, upozoren u smislu čl. 8. ZKP/08 te je naveo da dobro razumije i govori hrvatski jezik, a nakon što je sudu dao osobne podatke, sud je izručenika upoznao i s pravima iz čl. 7. ZKP/08 te je i konstatirano od strane suda da izručenik razumije hrvatski jezik i da je izjavio da mu nije potrebno osigurati tumača.
5.2. Prema tome, kako se na opisani način izručenik, slobodno i nedvosmisleno, u smislu odredbe čl. 8. st. 7. ZKP/08, odrekao prava na prevođenje (kao što je to učinio i pri uhićenju nakon što mu je predana pouka o pravima kada je naveo da razumije hrvatski jezik, list 6.) te je tu izjavu danoj sucu istrage na zapisniku i potpisao, žalbeni prigovori o povredi prava na prevođenje nisu osnovani.
6. Nadalje, nije osnovan niti izručenikov prigovor da pri ispitivanju nije imao branitelja i da zapravo nije dao pristanak na pojednostavljeno izručenje, kao ni prigovor da mu je povrijeđeno pravo na obranu koje je zaštićeno „zakonom Republike Hrvatske i Europske unije“ jer da ga je branitelj u istražnom zatvoru posjetio tek 5. prosinca 2023., sedam dana nakon donošenje pobijanog rješenja, a nakon što je branitelj od suda tek 4. prosinca 2023. dobio odobrenje za posjet.
6.1. Naime, iz citiranog zapisnika proizlazi da se izručenik u smislu odredbe čl. 65. st. 2. ZKP/08, izričito i nedvosmisleno, a nakon što je bio upoznat s pravom na branitelja iz čl. 66. ZKP/08, i tog prava, kao i prava na prevoditelja, odrekao. Nadalje, nakon što je 28. studenog 2023. doneseno rješenje o određivanju ekstradicijskog pritvora broj Kir-21/2023, izručeniku je 2. studenog 2023., budući da je u pitanju tzv. obvezna obrana iz čl. 66. st. 1. toč. 3. ZKP/08, na temelju čl. 66. st. 3. ZKP/08 postavljen branitelj po službenoj dužnosti te je branitelj nakon primitka pobijanog rješenja o izručenju, unutar roka za žalbu, u istražnom zatvoru posjetio izručenika i potom je, nakon konzultacije s njim, 6. prosinca 2023. protiv navedenog rješenja podnio pravovremenu žalbu.
6.2. Dakle, izručenikovo pravo na obranu u ovom postupku ekstradicije nije bilo povrijeđeno jer je on sukladno naprijed citiranim propisima imao branitelja u fazi kada je obrana bila obvezna te je branitelj u dogovoru s njim podnio žalbu protiv
I Kž 15/2023-6
prvostupanjskog rješenja zbog čega prigovor o povredi prava na obranu nije osnovan.
7. Nije osnovan niti prigovor u vezi nedragovoljnosti davanja pristanka na izručenje jer iz citiranog zapisnika proizlazi da je izručenik, nakon što je bio upoznat s pretpostavkama za izručenje i uhićenje, s postupkom za pojednostavljeno izručenje i s pravima iz čl. 54. st. 1. i čl. 40. st. 2. ZOMPO-a, izjavio da razumije za što ga se tereti, zašto je uhićen te da u smislu čl. 52. ZOMPO-a pristaje na izručenje u Republiku Moldaviju pod uvjetom da ga država moliteljica može progoniti samo za kazneno djelo za koje je izručenje odobreno te je izjavio i da upozoren na to da je pristanak na pojednostavljeno izručenje neopoziv.
7.1. Prema tome, nema nikakve dvojbe da je izručenik dragovoljno pristao na pojednostavljeno izručenje svjestan svih posljedica takve izjave u smislu čl. 54. st. 2. ZOMPO-a, zbog čega je pokušaj poricanja takvog pristanka kroz iznesene neuvjerljive tvrdnje o prinudi na davanje pristanka potpuno neosnovan.
8. Nadalje, izručenik u žalbi promašeno nastoji osporiti pravilnost pobijanog rješenja prigovorima da je u tijeku ovog postupka pokrenuo postupak za međunarodnu i privremenu zaštitu u Republici Hrvatskoj, tj. da je zbog opasnosti za život koja mu prijeti u Moldaviji, jer je bio svjedokom određenih koruptivnih radnji koje su počinile visokopozicionirane osobe u toj zemlji, zatražio azil. To stoga jer je odredbom čl. 7. st. 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23) izričito propisano da postupak odobrenja međunarodnopravne zašite ne sprečava postupak izručenja, osim ako se izvršnom odlukom o izručenju narušava načelo iz čl. 6. tog zakona, a u tom pravcu izručenik nije niti iznosio konkretnu argumentaciju. Uostalom, izručeniku se ukazuje da konačnu odluku o izručenju na temelju čl. 57. ZOMPO-a donosi ministar pravosuđa koji, cijeneći sve relevantne okolnosti slučaja, rješenjem može izručenje dopustiti ili ne dopustiti.
9. Kraj činjenice da je izručenik pristao na pojednostavljeno izručenje njegov prigovor kako zemlja moliteljica nije dostavila niti jedan dokaz koji ga tereti da je počinio predmetno kazneno djelo nije relevantan.
10. Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba izručenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 u vezi čl. 81. ZOMPO-a, utvrđeno je da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da na izručenikovu štetu nije povrijeđen kazneni zakon, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
