Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI

SUD U PAZINU Stalna služba u

Poreču-Parenzo Turistička ulica 2,

52440 Poreč

Posl.br. 31 P-2174/2019-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. O., OIB iz U., 6. svibnja 5, zastupanog po punomoćniku

S. J., odvjetniku iz R., protiv tuženika A. B. d.d., OIB , Z., S. avenija 6, zastupanog po punomoćnicima

K. Ć. i dr., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 06. prosinca 2023. godine u prisutnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. siječnja 2024. godine

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba tužitelja u djelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 356-65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenom između tuženika kao banke, tužitelja kao korisnika kredita i R. Š. kao sudužnika i založnog dužnika dana 03. svibnja 2005., koji ugovor je potvrdio javni bilježnik S. N. dana 04. svibnja 2005., pod brojem

OU-256/05, a koja odredba glasi: Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.05.2006. (prvog svibnja dvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopa i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora. Korisnik kredita svojim potpisnom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

3. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 356-127/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenom između tuženika kao banke, tužitelja kao korisnika kredita i R. Š. kao sudužnika i založnog dužnika dana 13. listopada 2006., koji ugovor je potvrdio javni bilježnik S.

Nazarević dana 16. listopada 2006., pod brojem OU-721/06, a koja odredba glasi:

Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 4.537,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

19,19 EUR od 31.05.2006. do isplate,

19,12 EUR od 30.06.2006. do isplate,

19,02 EUR od 31.07.2006. do isplate,

19,11 EUR od 31.08.2006. do isplate,

19,12 EUR od 30.09.2006. do isplate,

19,08 EUR od 31.10.2006. do isplate,

18,98 EUR od 30.11.2006. do isplate,

18,79 EUR od 31.12.2006. do isplate,

18,67 EUR od 31.01.2007. do isplate,

18,65 EUR od 28.02.2007. do isplate,

18,65 EUR od 31.03.2007. do isplate,

18,41 EUR od 30.04.2007. do isplate,

18,21 EUR od 31.05.2007. do isplate,

18,07 EUR od 30.06.2007. do isplate,

18,18 EUR od 31.07.2007. do isplate,

18,27 EUR od 31.08.2007. do isplate,

29,57 EUR od 30.09.2007. do isplate,

29,50 EUR od 31.10.2007. do isplate,

29,86 EUR od 05.12.2007. do isplate,

29,69 EUR od 04.01.2008. do isplate,

30,22 EUR od 04.02.2008. do isplate,

30,50 EUR od 05.03.2008. do isplate,

60,91 EUR od 03.04.2008. do isplate,

59,39 EUR od 05.05.2008. do isplate,

58,78 EUR od 05.06.2008. do isplate,

59,49 EUR od 04.07.2008. do isplate,

58,40 EUR od 04.08.2008. do isplate,

58,44 EUR od 05.09.2008. do isplate,

59,06 EUR od 03.10.2008. do isplate,

63,85 EUR od 05.11.2008. do isplate,

60,60 EUR od 05.12.2008. do isplate,

71,35 EUR od 05.01.2009. do isplate,

72,02 EUR od 05.02.2009. do isplate,

72,31 EUR od 05.03.2009. do isplate,

71,43 EUR od 06.04.2009. do isplate,

71,56 EUR od 05.05.2009. do isplate,

70,22 EUR od 05.06.2009. do isplate,

69,23 EUR od 06.07.2009. do isplate,

69,46 EUR od 04.08.2009. do isplate,

69,95 EUR od 04.09.2009. do isplate,

69,88 EUR od 05.10.2009. do isplate,

69,33 EUR od 05.11.2009. do isplate,

70,27 EUR od 04.12.2009. do isplate,

71,02 EUR od 05.01.2010. do isplate,

72,09 EUR od 05.02.2010. do isplate,

71,81 EUR od 05.03.2010. do isplate,

73,28 EUR od 06.04.2010. do isplate,

72,97 EUR od 05.05.2010. do isplate,

73,48 EUR od 04.06.2010. do isplate,

78,23 EUR od 05.07.2010. do isplate,

77,22 EUR od 04.08.2010. do isplate,

80,19 EUR od 06.09.2010. do isplate,

79,12 EUR od 05.10.2010. do isplate,

77,40 EUR od 10.11.2010. do isplate,

80,89 EUR od 10.12.2010. do isplate,

76,03 EUR od 05.01.2011. do isplate,

73,16 EUR od 10.02.2011. do isplate,

74,20 EUR od 09.03.2011. do isplate,

72,90 EUR od 07.04.2011. do isplate,

73,09 EUR od 09.05.2011. do isplate,

78,36 EUR od 12.06.2011. do isplate,

78,83 EUR od 12.07.2011. do isplate,

83,23 EUR od 10.08.2011. do isplate,

80,90 EUR od 09.09.2011. do isplate,

78,36 EUR od 17.10.2011. do isplate,

59,14 EUR od 16.11.2011. do isplate,

58,93 EUR od 06.12.2011. do isplate,

59,79 EUR od 16.01.2012. do isplate,

60,53 EUR od 07.02.2012. do isplate,

60,59 EUR od 05.03.2012. do isplate,

60,00 EUR od 10.04.2012. do isplate,

60,31 EUR od 11.05.2012. do isplate,

60,51 EUR od 09.06.2012. do isplate,

60,04 EUR od 11.07.2012. do isplate,

60,10 EUR od 11.08.2012. do isplate,

59,74 EUR od 08.09.2012. do isplate,

59,01 EUR od 10.10.2012. do isplate,

59,69 EUR od 07.11.2012. do isplate,

59,97 EUR od 11.12.2012. do isplate,

59,67 EUR od 11.01.2013. do isplate,

58,26 EUR od 13.02.2013. do isplate,

59,35 EUR od 14.03.2013. do isplate,

59,40 EUR od 10.04.2013. do isplate,

58,89 EUR od 08.05.2013. do isplate,

57,43 EUR od 17.06.2013. do isplate,

57,34 EUR od 10.07.2013. do isplate,

57,62 EUR od 12.08.2013. do isplate,

58,12 EUR od 12.09.2013. do isplate,

58,83 EUR od 10.10.2013. do isplate,

58,37 EUR od 12.11.2013. do isplate,

58,59 EUR od 10.12.2013. do isplate, 58,84

EUR od 10.01.2014. do isplate,

i to po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od dana 01. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 1.964,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

9,21 EUR od 30.09.2007. do isplate,

9,20 EUR od 31.10.2007. do isplate,

9,29 EUR od 05.12.2007. do isplate,

9,35 EUR od 04.01.2008. do isplate,

9,42 EUR od 04.02.2008. do isplate,

9,62 EUR od 05.03.2008. do isplate,

26,34 EUR od 03.04.2008. do isplate,

25,68 EUR od 05.05.2008. do isplate,

25,75 EUR od 05.06.2008. do isplate,

25,79 EUR od 04.07.2008. do isplate,

25,38 EUR od 04.08.2008. do isplate,

25,49 EUR od 05.09.2008. do isplate,

25,74 EUR od 03.10.2008. do isplate,

27,60 EUR od 05.11.2008. do isplate,

26,62 EUR od 05.12.2008. do isplate,

38,44 EUR od 05.01.2009. do isplate,

38,61 EUR od 05.02.2009. do isplate,

38,88 EUR od 05.03.2009. do isplate,

38,17 EUR od 06.04.2009. do isplate,

38,33 EUR od 05.05.2009. do isplate,

37,72 EUR od 05.06.2009. do isplate,

37,28 EUR od 06.07.2009. do isplate,

37,43 EUR od 04.08.2009. do isplate,

37,65 EUR od 04.09.2009. do isplate,

37,44 EUR od 05.10.2009. do isplate,

37,30 EUR od 05.11.2009. do isplate,

37,74 EUR od 04.12.2009. do isplate,

38,18 EUR od 05.01.2010. do isplate,

38,75 EUR od 05.02.2010. do isplate,

38,61 EUR od 05.03.2010. do isplate,

39,40 EUR od 06.04.2010. do isplate,

39,29 EUR od 05.05.2010. do isplate,

39,72 EUR od 04.06.2010. do isplate,

42,03 EUR od 05.07.2010. do isplate, 41,12

EUR od 04.08.2010. do isplate, 43,40 EUR

od 06.09.2010. do isplate, 42,62 EUR od

05.10.2010. do isplate, 41,43 EUR od

10.11.2010. do isplate, 43,78 EUR od

10.12.2010. do isplate, 38,14 EUR od

05.01.2011. do isplate, 37,19 EUR od

10.02.2011. do isplate, 37,59 EUR od

09.03.2011. do isplate, 36,53 EUR od

07.04.2011. do isplate, 37,41 EUR od

09.05.2011. do isplate, 39,68 EUR od

12.06.2011. do isplate, 39,21 EUR od

12.07.2011. do isplate, 44,08 EUR od

10.08.2011. do isplate, 42,74 EUR od

09.09.2011. do isplate, 39,84 EUR od

17.10.2011. do isplate, 24,70 EUR od

16.11.2011. do isplate, 24,35 EUR od

06.12.2011. do isplate, 24,82 EUR od

16.01.2012. do isplate, 25,20 EUR od

07.02.2012. do isplate, 25,14 EUR od

05.03.2012. do isplate, 24,91 EUR od

10.04.2012. do isplate, 24,97 EUR od

11.05.2012. do isplate, 25,15 EUR od

09.06.2012. do isplate, 24,91 EUR od

11.07.2012. do isplate, 24,95 EUR od

11.08.2012. do isplate, 24,75 EUR od

08.09.2012. do isplate, 24,55 EUR od

10.10.2012. do isplate, 24,84 EUR od

07.11.2012. do isplate, 24,72 EUR od

11.12.2012. do isplate, 24,93 EUR od

11.01.2013. do isplate, 24,44 EUR od

13.02.2013. do isplate, 24,46 EUR od

14.03.2013. do isplate, 24,85 EUR od

10.04.2013. do isplate, 24,57 EUR od

08.05.2013. do isplate, 24,14 EUR od

17.06.2013. do isplate, 23,97 EUR od

10.07.2013. do isplate, 24,03 EUR od

12.08.2013. do isplate, 24,29 EUR od

12.09.2013. do isplate, 24,55 EUR od

10.10.2013. do isplate, 24,44 EUR od

12.11.2013. do isplate, 24,61 EUR od

10.12.2013. do isplate, 24,33 EUR od

10.01.2014. do isplate,

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku 15 (petnaest) dana. "

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.030,05 eura, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. lipnja 2019., podnio tužbu protiv tuženika radi donošenja Presude da se utvrdi ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 356-65/2005 od 03. svibnja 2005., potvrđen po javnom bilježniku 04. svibnja 2005., kao i odredba čl. 6 Ugovora o kreditu br. 356-127/2006 od 12. listopada 2006., potvrđen po javnom bilježniku 16. listopada 2006., te isplatu određenog novčanog iznosa. U tužbi navodi da je prvim ugovorom tuženik odobrio kredit tužitelju u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF, a trajanje kredita da je ugovoreno do 31. svibnja 2035., s kamatom od 3,99% godišnje s time da je čl. 6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Odredba čl. 6. u dijelu kojom se ugovara promjenjivost katne stope da je nepoštena i ništetna jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je suprotno na čelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. U konkretnom slučaju da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Tom odredbom da nisu određeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara temeljem kojih se određuje visina kamatne stope te je tužitelju bilo potpuno nerazumljivo na koji način će se određivati visina kamatne stope. Tužitelj da je s toga preplatio iznos od 34.185,72 kune ukupno, a prema pojedinim uplatama na određene dane. A drugim ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 48.000,00 CHF, a tužitelj da se obvezao isti vratiti u roku od 360 mjesečnih anuiteta s kamatom od 4,60% godišnje, s time da je čl.6. ugovorena promjenjiva kamatna stopa. I ta odredba da je nepoštena i ništetna iz istih razloga kao i iz ugovora 03. svibnja 2005. A zbog toga da je tužitelj preplatio iznos od 14.802,51 kunu ukupno, a prema pojedinim uplatama na određene dane. Tužitelj se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., djelomično potvrđenom Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, a kojom da je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatne stopa koja je tijekom postojanje obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara. A tu Presudu da je potvrdio i Vrhovni sud RH posl. br. Revt-249/2014.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te da se protivi nalazu i mišljenju vještaka izrađenom od strane tužitelja prije podnošenja tužbe. Ističe da je tužitelj propustio navesti da je s tuženikom sklopio aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF valute u EUR valutu sukladno ZIDZPK(NN102/15). U odnosu na materijalno pravni aspekt istakao je prigovor zastare utuženih tražbina jer da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnova primjenjuje opći zastarni rok od pet godina za sva potraživanja koja su nastala prije 14. lipnja 2014. Poziva se na odredbu čl. 241. ZOO-a te da se jedino ova tužba može promatrati u smislu navedene odredbe. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi budući da su stranke zaključili aneks kojim su izmijenili odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnim stopama tj. izvršili konverziju. Aneks ugovora da je imao retroaktivan učinak na način da su sve uplate tužitelja pretvorene u ispunjenje ugovorne obveze sukladno tako sklopljenom aneksu. Tuženik se poziva na Odluku Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., prema kojoj da tužitelj nema pravni interes ako je proveo konverziju. Aneksom ugovora stranke da su izvršili promjenu valutne klauzule iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od dana sklapanja ugovora do sklapanja aneksa ugovoru tako da se promjena kamatnih stopa vrši na način kako je to bilo u Ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom EUR, izvršili su utvrđenje iznosa neotplaćene glavnice kredita, ugovorili sporazum o raspolaganju pretplatom odnosno o podmirenju manje uplaćenog iznosa te ugovorili novi otplatni plan. Tuženik ukazuje na načelo pravne sigurnosti u ovom slučaju, tvrdi ako je u cijelosti postupio sukladno ZIDZPK/15, u tom slučaju da nema govora da bi tuženik zadržao niti najmanji iznos tužitelja bez pravne osnove. Sve uplate koje je tužitelj vršio, pa tako i one s osnova svakog povišenja tečaja CHF kao i one koje su posljedica povišenja kamatne stope tijekom otplate da su uzete u obzir prilikom sklapanja aneksa Ugovora o kreditu- konverziji. Dalje ističe da su izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju NN102/2015 lex specialis u odnosu na druge zakonske odredbe. Dalje ističe da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, da ne sadrži niti minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti relevantne za konkretan slučaj. Osporava da bi sud bio vezan za utvrđenja iz Presuda VSRH u predmetu potrošač. Dalje ističe da je tuženik jasno objasnio tužitelju sve značajke ugovora pa tako i o promjenjivosti kamatne stope. A ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF da je dopušteno, te da odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Konačno tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek kamata.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 03. svibnja 2005 (str.11-20), u Ugovor o kupoprodaji (str.21-24), u dokumentaciju (str. 25-30, 111-116), u pregled prometa (str.31-50, 86-94, 362-385), u specifikaciju uplata (str.51-56, 95-97, 356-361, 386), u otplatni plan za kredit (str.57-64, 98-100, 102-103, 220-224, 228-229, 232-233, 236-237, 240-241, 244-245, 248-253, 255-258, 261-264, 267-270, 273-276, 279-283, 314-346, 351-355), u obavijesti (str.65-69, 101, 104-105, 106-110, 218, 226, 230, 234, 238, 242, 246, 254, 259, 265, 271, 277, 284-286, 311- 312, 349-350), u specifikaciju isplate kredita (str.70, 106), u izvod po kreditu (str.71- 72, 107), u Ugovor o kreditu od 13. listopada 2006., (str.73-81), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (str.82-85), kamatne stope (str.147-154), u simulirani otplatni plan u EUR (str. 287-297), u nacrt aneksa (str. 298-301), u aneks od 23. siječnja 2016., (str. 305-310), u prihvaćanje izračuna konverzije (str. 347). Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (str. 417-459) i dopuna nalaza i mišljenja vještaka (487-505), saslušana je svjedokinja i tužitelj kao parnična stranka.

3.1. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se kao dokazni prijedlog prihvati izjava Ive Krhlanko Cvetko budući da njezina izjava ne može zamijeniti dokaz saslušanjem iste kao svjedokinje, a tuženik nije obrazložio razlog zašto ista ne bi mogla biti saslušana u svojstvu svjedoka.

4. U predmetu je Rješenjem posl.br. P-2174/2019-11 od 26. travnja 2022. godine bio određen prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka pred Sudom Europske unije broj C-567/20 o zahtjevu za prethodnu odluku koji je dana 29. listopada 2020. uputio Općinski građanski sud u Zagrebu.

4.1. Rješenjem P-2174/19-12 od 01. srpnja 2022. godine nastavljen je postupak, jer je postupak pred sudom Europske unije u predmetu C-567/2020 pravomoćno završen Presudom suda Europske unije od 05. svibnja 2022. godine.

5. Tužba tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti (one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl. 187. st. 1. ZPP-a.

5.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

5.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevom kakav je opisan u izreci Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.

5.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelj pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužitelj i pokušava tužbenim zahtjevom opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelj nema pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom opisanim u izreci Rješenja.

5.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.

5.5. A konačno, pozivanje tužitelja na utvrđenje iz sudske odluke koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine) predstavlja činjenični navod u tužbi. Naime, na temelju tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava korisnici kredita mogu podnijeti posebne tužbe za isplatu ili naknadu štete odnosno da odluka u takvim parnicama u kojima je utvrđena povreda propisa zaštite potrošača donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku, pa slijedom toga tužitelj više nema pravni interes ponovno podnijeti istovrstan zahtjev. Budući da je u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d., već odlučeno u tzv. "kolektivnom sporu" (P-1401/2012 i Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine), sud je odlučio da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa i primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a tužbu je trebalo u tom dijelu odbaciti.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu nije osnovan.

7. Prigovor tuženika da je nastupila zastara nije osnovan. Naime, tužba je podnijeta 12. lipnja 2019. godine, za isplatu po osnovi preplate vezano za promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, tužba je podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina od dana pravomoćnosti odluke u tzv. "kolektivnom sporu" glede utvrđenja ništetnosti u odnosu na odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu odluka u tzv. "kolektivnom sporu" je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 356-65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 03. svibnja 2005. godine (11-24) utvrđeno je da su istog sklopili dana 03. svibnja 2005. godine, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika S. N. u B. dana 04. svibnja 2005. godine pod brojem OU-256/05, tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik i R. Š. kao sudužnik i založni dužnik s jedne strane i tuženik (pravni prednik)

kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti 62.000,- CHF obračunato prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana. Tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen čl. 3. i 6. Ugovora. Čl. 6. Ugovora ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada korisnik kredita. Ugovoreno je da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita na pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Također da je korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa je iznosila 3,99%. Čl. 3. t. IV Ugovora ugovoren je rok trajanja kredita do 31. svibnja 2035. godine. Čl. 3. t. II Ugovora ugovoreno je da će tužitelj kao korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti mjesečnog anuiteta 295,64 CHF obračunatim po srednjem tečaju H. A. A. B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke, počevši od 30. lipnja 2005. godine. Čl. 10. Ugovora zasnovano je založno pravo u korist tuženika, a čl. 9. i 10. založni dužnici založili su nekretninu (k.č. 1737/13 upisana u z.k.ul. 1965 podul. br. 5 k.o. Umag na kojem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) što u naravi predstavlja jedinicu "C" stan u prizemlju ukupne površine 44,68 m2 u suvlasništvu založnih dužnika).

9. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 356-127/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 13. listopada 2006. godine (73-85) utvrđeno je da su istog sklopili dana 13. listopada 2006. godine, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika S. N. u B. dana 16. listopada 2006. godine pod

brojem OU-721/06, tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik i R. Š. kao sudužnik i založni dužnik s jedne strane i tuženik (pravni prednik) kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti 48.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF H. A. A. B. d.d. važećem na

dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana. Tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen čl. 3. i 6. Ugovora. Čl. 6. Ugovora ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d.. Ugovoreno je da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. i da je korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru suglasan i da prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa je iznosila 4,60% dekurzivno godišnje. Čl. 4. t. I Ugovora ugovoren je rok otplate kredita 30 godina. Čl. 4. t. II Ugovora ugovoreno je da će tužitelj kao korisnik kredita otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti mjesečnog anuiteta 246,07 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A. A. B. d.d. na dan plaćanja. Čl. 10. Ugovora zasnovano je založno pravo u korist tuženika na nekretnini založnih dužnika (k.č. 1737/13 upisana u z.k.ul. 1965 podul. br. 5 k.o. Umag na kojem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno i s njime povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) što u naravi predstavlja 1. Etaža "A" u podrumu zgrade, u Planu posebnih dijelova označeno sa plavom bojom, u suvlasništvu založnih dužnika).

10. Uvidom u Aneks uz Ugovor o kreditu broj 356-65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 305-331), utvrđeno je da su istog sklopili dana 23. siječnja 2016. godine, a potvrđen kod javnog bilježnika Ž. K. iz U. 25.

siječnja 2016. pod brojem OV-690/16 tužitelj u svojstvu korisnika kredita i založnog dužnika i R. O. u svojstvu sudužnika i založnog dužnika s jedne strane i tuženik (pravni prednik) kao kreditor, te da su tim aneksom ugovorne strane izmijenile i dopunile pojedine odredbe osnovnog ugovora i to sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, te je tim Aneksom regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eur na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 33.724,06 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za eur. Tako je Aneksom ugovoren rok vraćanja kredita 31. svibnja 2035. godine, ugovorena je glavnica kredita, visina anuiteta i rokovi dospijeća, plan otplate. Dakle, uvidom u Aneks Ugovoru o kreditu, temeljem ZIDZPK/15, od 23 siječnja 2016. utvrđeno je da su tim Aneksom Ugovora ugovorne strane, izmijenile svoje ugovorne odnose, između ostalog, i u pogledu kamatne stope tj. predefinirale su i ugovorenu kamatnu stopu, a predmet ovog postupka je upravo spor vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je bila propisana osnovnim Ugovorom, prije sklapanja Aneksa ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK/15.

11. Svjedokinja S. P. iskazala je da joj je poznat tužitelj i predmet spora. Konkretnije da joj je poznato da je tužitelj kod tadašnjeg pravnog prednika tuženika zatražio kredit za kupnju stana, a koji stan se nalazio u sastavu kuće, koja je bila etažirana. Ne sjeća se točno koje godine je to bilo, negdje 2006., 2007. ili 2008. godine. Ne sjeća se točno, ali čini joj se da je tužitelj prvi puta došao u banku radi kredita, sa suprugom. Sjeća se da je tužitelj tražio kredit za kupnju stana. U to vrijeme kada je on tražio kredit imali su ponudu u CHF i u eurima. Sjeća se da je za kredit u eurima kamata tada iznosila 7,25%, a u CHF je bila povoljnija. S obzirom da je kredit u CHF bio povoljniji praksa je bila da su nudili klijentima kredit u CHF. Ne sjeća se da li je tužitelj pitao i tražio kredit u eurima. U vrijeme kada je tužitelj tražio kredit od strane banke bila je akcija pod nazivom "puna kuća 1" kada je kamata iznosila 3,88% i akcija "puna kuća 2" kada je kamata iznosila 3,99% i to je bila kamata za razdoblje od 6 mjeseci, a nakon toga je bila promjenjiva kamata 4,60%. To se odnosilo na kredit u CHF. Zaista se ne sjeća koje godine je tužitelj podigao kredit. Ali sjeća se da je tužitelj radio u policiji i sjeća se da je za članove Sindikata policije postojala posebna ponuda za kredit u CHF. Ne zna da li je tužitelj podigao kredit u vrijeme kada je bila ta posebna akcija za članove Sindikata policije. Kada je došla ponuda za kredite u CHF u smislu kada je banka počela nuditi kredite u CHF, oni koji su radili sa strankama nisu nikakva posebna objašnjenja dobivali kako bi se trebalo objašnjavati strankama, već su na isti način objašnjavali kao i za kredite u eurima. Za kredite u CHF objašnjavali su strankama da će fiksna kamata iznositi 6 mjeseci i da će se nakon toga mijenjati i da će se obračunavati na dan dospijeća. A vezano za valutnu klauzulu u CHF naglašavali su strankama da će plaćanje rate kredita biti u kunama, ali da će iznos rate kredita biti po tečaju CHF koji bude na dan dospijeća. Akcija za članove Sindikata policije odnosila se samo na kredit u CHF, a ne na druge kredite. Poslovnica banke u Umagu je 2004. godine u 5. mjesecu plasirala prvi kredit u CHF. Nakon toga se "podrazumijevalo" jer je kredit u CHF bio povoljniji od drugih kredita da se uzima kredit u CHF. A s obzirom da je tužitelj radio i radi u policiji i zbog akcije kako je prije rekla za članove Sindikata policije bila je akcija za kredite u CHF, na neki način se i usmeno preporučilo da klijenti uzmu kredit u CHF.

11.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je tužitelju objašnjena odredba Ugovora vezano za kamatnu stopu tj. da će kamate biti fiksne 6 mjeseci i da će se nakon toga mijenjati.

12. Tužitelj je iskazao da su 2004. godine on i njegov kolega, koji mu je ujedno kum, pronašli jednu kuću koju su naknadno i etažirali, te je postojala mogućnost da otkupe svaki za sebe stan u toj kući. Budući da on i supruga nisu imali dovoljno sredstava za kupnju stana on se u nekoliko banaka raspitivao za kupnju konkretnog stana. U to vrijeme je upravo tuženik odnosno njegov pravni prednik nudio pogodnost za kredite u CHF i to za članove Sindikata policije i budući da je radio u policiji i on da je imao uvjete za kredit u CHF kojeg je nudio tuženik. Taj kredit i zbog te pogodnosti za članove policije je bio najpovoljniji i zato se odlučio baš kod tuženika podići kredit. 2005. godine je kod tuženika podigao kredit u CHF, a zapravo je tražio protuvrijednost iznosa 40.000,00 eura koliko je trebao platiti stan. Sjeća se da njihove plaće, a pogotovo od njegove supruge nije bila dostatna da bi mogli podići neki drugi kredit i zbog navedene pogodnosti i jer im je tuženik nudio baš taj kredit došlo je do realizacije kredita prema predmetnom Ugovoru o kreditu. Nekoliko puta su bili kod tuženika, više zbog tehničkih razloga. Njegova supruga je pitala i za promjenu kamatne stope i za valutnu klauzulu i odgovoreno joj je, a i on je bio prisutan, da je CHF valuta najstabilnija valuta, da se nije mijenjala posljednjih 100 godina i da zbog toga ne trebaju imati bojazan, a kamatna stopa je bila 3,99% u prvoj godini, a kasnije je bila 4,60% i u banci im je rečeno da kamatna stopa ne može ići tako puno gore ili dolje da bi se trebali zabrinuti. U početku je tečaj valute CHF bio čak i niži, ali je banka tada počela dizati kamate tako da je njemu rata kredita uvijek u početku ostajala ista, nešto više iako je razlika bila mala. Međutim kada je tečaj valute CHF počeo rasti njemu je počela rasti i rata kredita tako da mu čak njegova plaća nije bila dostatna za otplaćivati kredit. Nakon toga je došlo do konverzije 2015. godine. Tada su ih zaplašivali da će tečaj valute CHF još porasti.

Prilikom konverzije glavnica je bila

stabilna, međutim u njegovom konkretnom slučaju tada mu nitko, tj. banka nije htio priznati da je on kredit podigao po povlaštenim uvjetima već su kod konverzije samo uzeli u obzir kao da je podigao kredit u eurima. Kod izračunavanja konverzije njemu nije uzeto u obzir da je kredit podigao pod povlaštenim uvjetima i kod konverzije kamatna stopa je bila najnepovoljnija u eurima. Bankarska službenica im nije objasnila konkretno ni što ni kako se može mijenjati kamatna stopa, niti im je objasnila što znači promjenjiva kamatna stopa, niti kako banka računa promjenjivu kamatnu stopu. U ugovoru samo piše da banka može promijeniti kamatnu stopu, ali nije objašnjeno kako niti pod kojim uvjetima. Kod javnog bilježnika im je samo ukazano da je na stan upisano založno pravo, da je njegova supruga založni dužnik, da se mjenica može aktivirati. Javni bilježnik im nije objasnio ništa vezano za promjenjivu kamatnu stopu niti valutnu klauzulu. On nije imao mogućnosti ništa promijeniti u ugovoru. Prilikom sklapanja konverzije i on i supruga su se borili da im priznaju nešto s obzirom da su za predmetni kredit imali povlaštene uvjete, međutim u konačnici im je priznato samo 0,5% kamatne stope, ali je zbog toga supruga morala otvoriti račun kod tuženika i mjesečno plaćati mjesečno cca 50,00 do 60,00 kn. Kad je sklapao glavni ugovor izričito mu je rečeno da sadržaj ugovora sačinjavaju u Zagrebu i da u poslovnici u Umagu ne mogu ništa mijenjati i to naglašava zato jer nije imao mogućnosti drugačije pregovarati od onog što je u ugovoru. Kredit je otplaćivao na način da mu je direktno skidano sa plaće, a još dan danas otplaćuje kredit i još 12 godina ga mora otplaćivati.

12.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit iskorišten isključivo za stambene potrebe, da se radilo o "povlaštenom" kreditu jer je tužitelj bio član Sindikata policije, a članovi Sindikata su imali povlaštene uvjete, da kredit još otplaćuje (još 12 godina), da je sa tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u EUR, da mu kod sklapanja osnovnog Ugovora nije ukazano da bi rata kredita mogla tako znatno porasti kako je u stvarnosti i porasla. U tom smislu da nije bio upoznat o rizicima kredita vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.

13. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu od 23. siječnja 2016. nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.

14. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu tužitelj više nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.

15. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 356-65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2016. godine sukladno ZIDZKP/15, prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.

16. Stajalište je suda da je sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 356- 65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2016. godine kojim je proveden ZIDZPK/15 tj. predmetnog Aneksa ugovoru o kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Aneksa prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.

16.1. Aneks uz Ugovor o kreditu broj 356-65/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2016. godine koji podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

16.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR. Predmetnim Aneksom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.

16.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

16.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15. To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

16.6. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu 23. siječnja 2016., ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te je potpisivanjem Aneksa Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

16.7. Dakle, sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

16.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

16.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

17. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Aneks ugovoru o kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može biti ništetna.

18. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Aneks sklopljen uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove Presude bude podnijeta žalba, a da Viši sud ima drugačiji stav, moći će ako smatra da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.

19.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl. oec., je dana 07. kolovoza 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene dokumentacije, izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak dao sljedeće mišljenje:

Ugovor broj 356-65/2005

1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata , u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 5.140,61 € / 38.732,32 kn.

2. Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj bi, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita bi manje uplatio 18.229,09 € / 137.347,19 kn. Ugovor broj 356-127/2006

3. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je na ime kamata , u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 2.291,68 € / 17.266,96 kn.

4. Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužitelj bi, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita bi manje uplatio 6.535,67 € / 49.242,47 kn I više uplatio 0,63 € / 4,77 kn.

20. Tužitelj se podneskom od 24. kolovoza 2023. godine očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da na isti nema primjedbi, te istog prihvaća kao stručno, pravilno i potpuno, te je istakao da je provedenim vještačenjem potvrđena visina postavljenog tužbenog zahtjeva, te je u pogledu početka tijeka kamata za pojedine iznose uskladio tužbeni zahtjev u točkama 2. i 4. sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

21. Tuženik se podneskom od 12. rujna 2023. godine očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno i nejasno u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom, odnosno da vještak nije pravilno izvršio izračun po prijedlogu tuženika – tablica G1. Također, tuženik smatra da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu te je stoga takve iznose vještak trebao uzeti u obzir prilikom izračuna. U odnosu na izračun po prijedlogu tuženika, navodi se kako je vještak prilikom izračuna za cijeli period koristio istu visinu kamatne stope, a ne promjenjive kamatne stope banka na kunske kredite bez valutne klauzule. Tuženik smatra kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak pogriješio prilikom obračuna kamatne stope i tečaja, posebice iz razloga jer obračun vještaka nema osnovu u činjenicama iznesenim u tijeku postupka, a ujedno nema uporište u sudskoj praksi niti u nijednom materijalnom propisu. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te s fiksnim tečajem, iako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te s valutnom klauzulom u CHF, stoga tuženik ukazuje na Presudu i rješenje VSRH, poslovni broj: Revt-294/14 od 09.04.2015. godine. Tuženik posebice prigovora da je provedenom konverzijom sukladno ZID ZPK NN 102/15 tužitelj obeštećen u cijelosti, te kako ovakav način izračuna predstavlja omogućavanje prava tužitelju na neosnovano ostvarenje dvostruke koristi na štetu tuženika, odnosno nametanje dvostruke obveze tuženiku, i to obvezu iz kredita u valuti EUR i obvezu povrata s naslova ništetnosti ugovora o kreditu u valuti CHF. Tuženik navodi kako su sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužitelj i tuženik: 1. izvršili promjenu valutne klauzule u ugovoru o kreditu iz CHF u EUR,

2. izvršili promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja Aneksa ugovora o kreditu, na način da se odredbe ugovora o promjeni kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF zamijene novim odredbama ugovora o kreditu tako da se promjena kamatnih stopa vrši na način kako je to bilo ugovoreno u ugovorima u kreditu s valutnom klauzulom EUR,

3. izvršili su nesporno utvrđenje iznosa neotplaćene glavnice kredita,

4. ugovorili sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno o podmirenju manje uplaćenog iznosa,

5. ugovorili novi otplatni plan

Naime, odredbama ZID ZPK NN 102/2015 prilikom konverzije kredita predviđena je primjena kamatne stope jednake kamatnoj stopi koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, pri tome uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

Slijedom navedenog, tuženik navodi kako je, sukladno Rješenju Naslova, vještak dužan izraditi dopunu Nalaza i mišljenja na način da prilikom izračuna simuliranog kredita u HRK valuti uzme u obzir promjenjivu kamatnu stopu prema podacima HNB- a, podredno predlaže usmeno saslušanje tužitelja.

22. Na primjedbe tuženika vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja 07. studenog 2023. godine, na način da: Mišljenju se dodaju točke 2a i 4a

Na zahtjev Naručitelja izvršen je uvid u dokumentaciju koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna više uplaćenog na ime kamate po kreditnim partijama koja su predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje: Ugovor broj 356-65/2005

2a. Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, promjenjivoj na način da se za svaki mjesec otplate kamatna stopa izmjeni da bude jednaka mjesečnoj vaganoj prosječnoj kamatnoj stopi za taj mjesec, tužitelj je manje platio na ime razlike anuiteta iznos od 12.159,50 € / 91.615,85 kn(dakle naveden je iznos koji je u naravi tužitelj manje platio u odnosu na one koje bi platio u ovom slučaju)

Ugovor broj 356-127/2006

4a. Da nije primijenjena Valutna klauzula, a kamata cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema prosječnoj kamatnoj stopi za stanovništvo u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, promjenjivoj na način da se za svaki mjesec otplate kamatna stopa izmjeni da bude jednaka mjesečnoj vaganoj prosječnoj kamatnoj stopi za taj mjesec, tužitelj je manje platio na ime razlike anuiteta iznos od 6.706,97 € / 50.533,66 kn. (dakle naveden je iznos koji je u naravi tužitelj manje platio u odnosu na one koje bi platio u ovom slučaju).

23. U slučaju da između stranaka ne bih bio sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu, tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka sudu bi bio osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku da isplati tužitelju.

24. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.

25. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 19. travnja 2023. i 06. prosinca 2023., te za sastav podneska od 11. rujna 2023. za svaku radnju po 199,00 eura plus trošak predujma u iznosu od 200,00 eura i trošak svjedoka u iznosu od 34,05 eura, a što sveukupno iznosi 1.030,05 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 21. studenog 2023. i 17. studenog 2023. godine, jer isti nisu bili nužni za odlučivanje u ovom postupku. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 46. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa).

25.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 17. siječnja 2024. godine.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte