Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-4450/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Anite Vidak, kao nositeljice O. p. g. A.

V. iz D., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Č., odvjetniku u K., protiv tuženika T. F. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. T. G., odvjetnici u Đ., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Psp-2/2023-21 od 27. srpnja 2023., dana 17. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Psp-2/2023-21 od 27. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 219,40 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik smetao tužiteljicu A. V., kao nositeljicu O. p. g. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine čkbr. 545/1 sjenokoša u M. B. površine 992 čhv, upisano u zk. ul. br. 321 k.o. N. P., u granicama kako ju je tužiteljica posjedovala, na način da je krajem listopada ili u studenom 2022., a što je tužiteljica saznala 27. prosinca 2022., preorao liniju posjedovanja predmetne nekretnine u duljini od 89,67 metara, zašavši u posjed nekretnine koju je tužiteljica uživala na jugoistočnom dijelu u širini od 9,83 metra, od točke C do točke B na skici izmjere H. R., stalnog sudskog vještaka, da bi se ta širina postupno smanjivala prema zapadnom dijelu nekretnine tužiteljice do konačne točke A (linija od točke C do točke A) u ukupnoj površini smetanja posjeda od 427 m[2] . Također, tuženiku je zabranjeno svako takvo i tome slično smetanje te mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da preore liniju posjeda između nekretnina čkbr. 561/2 sjenokoša u M. b. površine 1 jutro i 68 čhv, upisana u zk.ul.br. 5075, k.o. N. P. i čkbr. 545/1 sjenokoša u M. b. površine 992 čhv, upisana u zk. ul. br. 321, k.o. N. P. prema ranijoj liniji posjeda, odnosno od točke A do točke C na skici izmjere H. R., stalnog sudskog vještaka (točka I. izreke).

Tužbeni zahtjev tužiteljice kao nositeljice O. p. g. u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je do čina smetanja posjeda došlo u ukupnoj površini preko 427 m[2] do 428,33 m[2] je odbijen (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,27 eura / 7.536,53 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, isto u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu dijela kčbr. 545/1 sjenokoša u M. B. od 992 čhv, upisane u zk. ul. br. 321 k.o. N. P. označenoj na skici geodetskog vještaka H. R. slovima A-B-C-A,

- da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu sporne površine na način da je preorao spornu površinu u duljini od 89,67 m,

- da je tužiteljica za čin smetanja saznala 27. prosinca 2022.,

- da je tužbu tužiteljica podnijela 26. siječnja 2023.,

- da je tužba tužiteljica pravodobno podnesena.

6. Tuženik osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da je tužba tužiteljice nepravovremeno podnesena. Tuženik naime, smatra da je tužiteljica podneskom od 14. lipnja 2023. preinačila tužbu, pa kako je tužiteljica za čin smetanja saznala 27. prosinca 2022, to je tužba tužiteljice podnijeta izvan prekluzivnog roka od trideset dana iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP).

7. Međutim, takvi su žalbeni su neosnovani. Naime, tužiteljica je u izvornoj tužbi podnijetoj 26. siječnja 2023. detaljno opisala (točka I. tužbe) spornu površinu koju je tuženik izorao na način da je navela da se radi po površini duljini od cca 90m i širini od cca 10 m koja katastarski pripada (tužiteljičinoj ) kčbr. 561/2. Međutim, tužiteljica je radi identifikacije predložila i izvođenje dokaza uviđajem uz sudjelovanje geodetskog vještaka koji dokaz je tijekom postupka i izveden. Nakon provedenog uviđaja i geodetskog vještačenja utvrđeno je da sporna površina, katastarski gledano, predstavlja dio kčbr. 545/1 na kojoj je kao posjednik i vlasnik upisan tuženik, nakon čega je tužiteljica u skladu s nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka podneskom od 14. lipnja 2023. postavila tužbeni zahtjev.

8. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tuženik smatra da je tužiteljica podneskom od 14. lipnja 2023. preinačila tužbu, te da je uslijed toga njena tužba nepravovremeno podnijeta. Međutim, tužiteljica tužbenim zahtjevom iz podneska od 14. lipnja 2023. nije niti promijenila istovjetnost zahtjeva, nit je povećala postojeći ili istaknula neki drugi, već je isti nakon provedene identifikacije uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka. Predmet spora je naime, tijekom cijelog postupka bila ista sporna površina nekretnine za koju spornu površinu je tijekom postupka vještačenjem utvrđeno da katastarski pripada kčbr. 545/1.

9. Stoga usklađivanje tužbenog zahtjeva nakon provedene identifikacije nekretnine za koju se traži posjedovna zaštita s utvrđenjima geodetskog vještaka u pogledu promjene broja katastarske čestice nije preinaka tužbe jer ispravkom oznake katastarske čestice nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je promijenjena činjenična osnova tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-278/2015 od 11. srpnja 2018., Izbor odluka 1/2018-167). Dakle, tužiteljica). Dakle, tužiteljica, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije podneskom od 14. lipnja 2023. preinačila tužbu, pa je na temelju utvrđenja da je tužiteljica za čin smetanja saznala 27. prosinca 2022. sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužba tužiteljice koja je podnijeta 26. siječnja 2023. pravodobno podnesena.

10. Tuženik u žalbi ističe i da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer je u istoj navedeno da je tužiteljica uživala jugoistočni dio kčbr 545/1 što je netočno. Međutim, i ti žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, geodetski vještak je spornu površinu identificirao kao dio kčbr. 545/1 površine 427 m[2] koja je na skici izmjere označena slovima A-B-C. U skladu s time tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev tako da izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva kako to tuženik neosnovno ističe u žalbi.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja. Naime, utuženi čin smetanja sastoji se od preoravanja linije posjedovanja nekretnine u duljini od 89,67 m i širini od 9,83 m i površini od 427 m[2] . Stoga uspostava ranijeg posjedovnog stanja preoravanjem nekretnine po ranijoj liniji posjeda od točke A do točke C kako su se nekretnine posjedovale prije utuženog čina smetanja nije neprovedivo kako to tuženik tvrdi u žalbi.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 20. i čl. 21. ZVDSP. Naime, kako je u postupku utvrđeno da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu dijela kčbr. 545/1 u površini od 427 m[2] i da joj je taj posjed smetao tuženik, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjene pretpostavke da se tužiteljici pruži posjedovna zaštita, te je pravilno primijenio odredbe čl. 20. i čl. 21. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg također u žalbi ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. siječnja 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.