Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-2555/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gabrieli Topić Kordej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. Z. B. „B.1 “ iz B., OIB …, 2. J. (J.) P. „B.2 “ iz B., OIB: …, koje zastupa odvjetnik D. Ž., odvjetnik u B., protiv tužene G. M. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-21/22 od 30. ožujka 2023., dana 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Psp-21/22 od 30. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tuženica smetala tužitelje u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu vikend kućice zajedno s pripadajućom okućnicom i štalom- poljskim Wc-om, a koja se nalazi u predjelu Č. L., na adresi …, B., na način da je neovlašteno pristupila istoj nekretnini, razbacala stol i 2 klupe koje su se nalazile ispred iste kućice te išarala istu vikend kućicu crvenom bojom te tako izvršila uznemiravanje posjeda tužitelja. Nadalje je pod istom točkom izreke odbijen i tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženica smetala prvotužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu kuće i pripadajuće okućnice, koja se nalazi u predjelu Č. L. na adresi …, B., na način da je crvenom bojom išarala betonski trotoar iste kuće te tako izvršila uznemiravanje njegova posjeda. Posljedično navedenom je odbijen i zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja na način da tuženica o svom trošku ukloni nanesenu crvenu boju s nekretnina i da se tuženici zabrani takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedu te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Pod točkom II. izreke je tuženici dosuđen parnični trošak.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli tužitelji iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite temeljen na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su tužitelji suposjednici nekretnine na koju je pristupila tuženica, razbacala stol i dvije klupe, te ju išarala crvenom bojom.
6. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženica poduzela radnje koje opisuju tužitelji.
7. Prvostupanjski sud temelji svoju odluku u bitnome na zaključku da tužitelji nemaju pravo na posjedovnu zaštitu jer da postupanjem tuženice tužitelji nisu onemogućeni niti uznemiravani u posjedu nekretnine (kuće s okućnicom i štalom te poljskim wc- om), dok da u odnosu na betonski trotoar tužitelji nemaju pravo na posjedovnu zaštitu jer je on dio nerazvrstane ceste i javno dobro namijenjeno kretanju pješaka zbog čega je na takvoj površini isključena posjedovna zaštita. Slijedom navedeno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
8. Žalbeni navodi tužitelja svode se, u bitnome, na drugačije viđenje predmeta spora.
9. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZV pravo na posjedovnu zaštitu ima onaj koji je u posjedu uznemiravan ili mu je posjed oduzet. Kako postupanjem tuženice tužiteljima posjed nije oduzet niti je uznemiravan, jer oni niti ne tvrde da im je onemogućeno ili ograničeno dotadašnje posjedovanje nekretnine (za stanovanje i poslovnu djelatnost), to i prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje prava na posjedovnu zaštitu iz odredbe čl. 21. st. 1. ZV.
10. Naime, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda kada netko ima određenu stvar u isključivoj faktičnoj vlasti (čl. 10. st. 1. ZV), ponašanje drugoga kojim se ne dovodi u pitanje isključivost u vršenju te vlasti i kojim se ne nameče određeno trpljenje tada postupanje drugoga nema značenje uznemiravanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZV.
11. Zato, suprotno žalbenim navodima, u predmetnoj činjenično pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima uskratio posjedovnu zaštitu ocjenjujući da u konkretnom slučaju tužitelji nisu uznemiravani niti smetani u posjedu pa ne ostvaruju pravo na sudsku zaštitu. Pri tome treba reći da svako oštećenje tuđe stvari ne predstavlja i čin smetanja posjeda. U konkretnom slučaju u kojem je tuženica ušla u dvorište koje je u posjedu tužitelja te porazbacala stvari i pošarala fasadu na kući zbog očito i nesporno teško narušenih međusobnih odnosa između stranaka radi se o odgovornosti tuženice za naknadu štete a ne za smetanje posjeda.
12. Na kraju valja nadodati da su točni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud paušalno zaključio da betonski trotoar predstavlja nerazvrstanu cestu i javno dobro namijenjeno kretanju pješaka. Navedeno iz razloga jer je taj zaključak prvostupanjski sud utemeljio na fotografiji, a radi se o činjenici koja se ne može utvrditi iz fotografija već iz odluke nadležne vlasti i/ili zemljišno knjižnog stanja. No valja reći i to da se ne mogu prihvatiti niti argument žalitelja da je trotoar u posjedu 1. tužitelja jer ga je on uredio. Navedeno iz razloga jer se privatnim uređenjem javne površine na njoj ne stječu nikakva prava. No neovisno o nejasnom utvrđenju u odnosu na posjed betonskog trotoara, pored pravilnog utvrđenja da postupanje tuženice kako na kući i dvorištu, tako i na betonskom trotoaru, ne predstavlja čin smetanja posjeda, to je takva pogreška suda bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
13. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.
14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 17. siječnja 2024.
Sutkinja:
Gabriela Topić Kordej, v.r.
