REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 585/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Gajeva 4, OIB 74640705361, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Posavec i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Slunjski i Rudnički u Varaždinu, protiv tuženika ČM, vlasnika obrta Pilana ČM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Hrupek, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4614/2019-2 od 28. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-128/2018-20 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 192.112,60 kuna sa zatraženim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 21.711,10 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je neosnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 719/2021-2 od 3. ožujka 2021. dopustio tužitelju podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:

"Jesu li u razdoblju od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 153/09), pa do prestanka važenja Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/2007, 91/2008, 39/2011), koji je Pravilnik o mjerilima prestao važiti stupanjem na snagu Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti ("Narodne novine" broj 78/2014), fizičke i pravne osobe koje u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta koriste priključke odnosno prilaze na javnu cestu izgrađene na cestovnom zemljištu, dužne za takvo korištenje plaćati naknadu, iako nisu sklopile ugovor o korištenju cestovnog zemljišta?".

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu u svrhu poslovanja obrta tuženika koji se bavi komercijalnom djelatnošću (riječ je o pilani) za razdoblje od siječnja 2010. do srpnja 2014.

8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da kraj činjeničnog utvrđenja da tuženik koristi priključak/ prilaz na javnu cestu u obavljanju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta, on nije u obvezi platiti utuženo. To imajući u vidu odredbu čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11), čl. 4. st. 1. i 2. Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07 i 39/11) te sadržaj odredbe čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09) kojim je dopunjena odredba čl. 46. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 38/09 i 124/09 - dalje: ZJC), kao i Zakon o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 54/13 i 148/13 - dalje: ZC) i odredbu čl. 73. tog Zakona, kojima je reguliran pojam korištenja cestovnog zemljišta. Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta vezuju uz obavljanje prateće uslužne djelatnosti radi pružanja usluga korisnicima javne ceste, a o čemu da se ovdje ne radi.

9. Tužitelj u reviziji, u odnosu na postavljeno pravno pitanje za koje je dopušteno njeno izjavljivanje, ukazuje da sudovi pogrešno tumače odredbe Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama te da ispuštaju iz vida razliku između Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (dalje: Pravilnik) te Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, kao i da je sud trebao primijeniti čl. 2. st. 2. Pravilnika. Tumači da naknada za korištenje cestovnog zemljišta obuhvaća naknadu za korištenje cestovnog zemljišta na kojem su izgrađeni prilaz/priključak i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti te da takvu razliku rade citirani propisi.

10. Dajući odgovor na postavljeno pitanje, ovaj sud upućuje da je već u odluci broj Rev 342/2021-2 od 24. siječnja 2023. u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovom predmetu izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"…Odredba čl. 2. st. 1. Zakona o javnim

cestama ("Narodne novine" broj: 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10., dalje: ZJC) propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te (st. 4.) da se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i drugo) na način propisan tim Zakonom (st. 4.). Identične odredbe sadrži i čl. 3. st. 1. i 4. ZC.

12.1. Javnim cestama kao javnim dobrom u općoj uporabi se slobodno koristiti, pa tako i njihovim dijelom, priključkom na javnu cestu. Dijelove javne ceste čine, između ostalog, cestovno zemljište te priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu (čl. 4. st.1. ZC, čl. 3. st. 1. ZJC u svezi čl. 73.) Cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, može se povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (arg. iz čl. 73. st. 4. ZC, te arg iz čl. 62. st. 1. t. 6. ZJC u svezi čl. 46.), korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti - ugostiteljstva, trgovine, benzinske postaje, servisi i dr.

12.2. Kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu, izgrađenom na cestovnom zemljištu, koristeći se javnim dobrom u općoj uporabi.

13. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana, što u vezi predmetne tražbine nije riječ. S obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka/prilaza na javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To jer pravilnik kao podzakonski pravni akt ne može stvarati prava i obveze ako to nije propisano zakonom. Pored toga Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, ("Narodne novine" broj: 119/07. i 39/11.) donijet je u svrhu reguliranja uvjeta i načina korištenja cestovnog zemljišta, uvjeta i postupka povjeravanja, te prava i obveza u vezi obavljanja pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.), a Pravilnik (o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj: 119/07., 91/08. i 39/11.) donijet je u svrhu propisivanja mjerila za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.). Analizom odredaba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama i pratećih Pravilnika zaključuje se da su regulirane dvije vrste naknada: naknada za korištenje cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.

14.1. U konkretnom slučaju predmet spora je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza/priključka na javnu cestu. Za obvezu plaćanja navedene naknade tužitelj nalazi uporište u odredbi čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta, koji glasi: „Naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta“.

14.2. Zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.

14.3. Odredba čl.73. st.1. ZC glasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta, u smislu ovoga Zakona, podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, kao i korištenje samih površina cestovnog zemljišta za gospodarske djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.“

14.4. Odredba čl. 46. st. 1. ZJCglasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu ovoga Zakona podrazumijeva se građenje na javnoj cesti pratećih uslužnih objekata i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih usluga i slično ili u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti obavljanje navedene djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javnih cesta.“

14.5. U sustavu pravnih normi gdje je zakon primarni izvor prava svi ostali propisi moraju biti usklađeni sa zakonom, što u konkretnom slučaju znači da Pravilnik mora biti u suglasju s odredbama citiranih Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama. Stoga za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama koje reguliraju korištenje cestovnog zemljišta i plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta, a ne Pravilnik.

14.6. U pojmu „korištenje cestovnog zemljišta“ iz odredbe čl. 46. st. 1. ZJC i čl. 73. st. 1. ZC nije sadržano da bi se pod tim pojmom podrazumijevalo korištenje prilaza i priključka, kao što je u čl. 2. st. 2. Pravilnika, i to kao obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta za sve pravne i fizičke osobe koje koriste priključak odnosno prilaz na javnu cestu, a koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. Citirani zakoni, kao što je rečeno rade razliku između cestovnog zemljište i priključaka na javnu cestu izgrađenim na cestovnom zemljištu, kao dijelova javne ceste. Pravilnik kao podzakonski akt je provedbeni akt, kojemu je svrha razrađivati pojedine odredbe Zakona, čiji je temelj za donošenje u ovom slučaju čl. 46. st. 2. ZJC, odnosno čl. 73. st. 2. ZC.

15. Dakle, obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta mora proizlaziti iz Zakona, a pratećim Pravilnicima razrađuje se način obračuna, način naplate, te visina naknade, pa čl. 2. st. 2. Pravilnika nije samostalno primjenjiva pravna osnova za obvezu plaćanja sporne naknade.".

11. Uzimajući u obzir navedeno, revizijski sud u ovoj odluci reafirmira citirano, već izraženo pravno shvaćanje te ocjenjuje da je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba čl. 46. st. 1. ZJC i čl. 73. ZC, ocijenjen neosnovanim (u tom smislu i Rev 1075/2022-2 od 17. studenog 2022., Rev 2308/2018-2 od 22. veljače 2022., Rev 882/2022-2 od 6. prosinca 2022.).

12. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić