REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4327/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TI, vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jaši Krausu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ulix d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 26, OIB 26561427801, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 738/2022-2 od 26. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-705/21-22 od 12. siječnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-738/2022-2 od 26. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-705/21-22 od 12. siječnja 2022., zbog dva pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev kojeg tužiteljica temelji na ugovoru o posredovanju, a odnosi se na plaćanje pruženih usluga organiziranja putovanja za tuženikove klijente (posredovanje prilikom iznajmljivanja hotelskog smještaja, prodaje avionskih karata, ugovaranje osiguranja, otkazivanja prethodno ugovorenog putovanja u popratne usluge). Odbijen je prigovor radi prebijanja do visine utuženog iznosa kojeg je iznio tuženik s tvrdnjom da mu je tužiteljica prouzročila štetu (u iznosu od „oko“ 400.000,00 kn) protuugovornim i nepravilnim postupanjem, posebno u odnosu na Bravo putovanja d.o.o., uz obrazloženje da tuženik nije iznio činjenice (u čemu se sastoji štetna radnja, koju ugovornu odredbu je tužiteljica povrijedila i u čemu bi se sastojala šteta koja je time nastala).
6. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenost revizije postavio pitanja:
a) „Je li prigovor prijeboja kojeg tuženik izjavi navodeći kako mu je tužitelj „protuugovornim i općenito nepravilnim obavljanjem posla“ uzrokovao nastanak štete u novčanom iznosu „glavnice od cca 400.000,00 kn“ (odnosno općenito u konkretnom novčanom iznosu izraženoj visini štete) – dovoljno činjenično konkretiziran i određen u smislu čl. 220. st. 1. ZPP-a, odnosno je li parnični sud odbiti razmotriti i vrednovati takav prigovor prijeboja pozivom na tvrdnju o činjeničnoj nekonkretiziranosti takvog tuženikovog navoda (tj. tuženikovog prigovora prijeboja)?
b) Je li parnični sud ovlašten, u presudi kojom okončava parnični postupak koji proiziđe iz činjenice tuženikovog izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, obvezati tuženika isplatiti tužitelju procesni trošak ovršnog dijela takvog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili zatezne kamate na procesni trošak ovršnog dijela takvog postupka mogu započeti teći tek od trenutka donošenja presude parničnog suda?"
7. Tuženik je, obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, u prijedlogu naveo da drugostupanjska presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali pritom nije naveo ni jednu odluku ovog suda. Odmah iza te tvrdnje tužitelj je naveo da je riječ o pravnim pitanjima „o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo jer praksa viših sudova nije jedinstvena“. Pri tom, ni tvrdnju da praksa viših sudova nije jedinstvena tužitelj nije potkrijepio pozivom na bilo koju odluku nekog od viših sudova. Naposljetku, tuženik je istakao da je važno da revizijski sud zauzme jasno stajalište glede navedenih pitanja, ne samo zato što pravno shvaćanje iz pobijane presude odstupa od shvaćanja revizijskog suda, već i stoga da se priječi takvo selektivno i arbitrarno odlučivanje što može imati posljedicu na pravnu nesigurnost građana i drugih pravnih subjekata.
8. Pitanja, kako ih je postavio tuženik, ne udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 385.a ZPP niti je tužitelj određeno naveo bilo koji razlog u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi ovaj sud trebao dopustiti reviziju.
9. Pritom u odnosu na prvo pitanje treba još reći da je ono činjenično vezano za okolnosti konkretnog slučaja, a tužitelju ni u ovom stadiju postupka nije poznato koliko iznosi šteta jer navodi da ona iznosi približno (oko, cca) 400.000,00 kn, a druge pretpostavke odgovornost za štetu nisu konkretno navedene. Općenita tvrdnja da je tužiteljica postupala protuugovorno i nepravilno u obavljanju posla ne predstavlja ni konkretan opis štetne radnje. Što se tiče drugog pitanja koje se odnosi se na tvrdnju tužitelja da je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, treba reći (bez upuštanja u pravilnost tog tužiteljevog stava) da svaka eventualno pogrešna primjena materijalnog prava, kada tužitelj tek uopćeno navodi razloge važnosti toga pitanja, a ne ukazuje na praksu revizijskog suda niti na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tom pitanju, nije sama po sebi razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbi čl. 385.a ZPP.
10. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
