REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 188/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnik R. Đ., odvjetnik u P., protiv tuženice OPĆE BOLNICE P. - OSPEDALE GENERALE DI P., iz P., OIB ..., koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-666/2023-2 od 23. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-60/2022-51 od 31. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Opće bolnice P. - Ospedale Generale di P. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Opće bolnice P. - Ospedale Generale di P. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-666/2023-2 od 23. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-60/2022-51 od 31. ožujka 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 1. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?
2. Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obvezni za ugovorne strane?
3. Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU iz 2013. godine i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodatku III KU koji je u primjeni od 01. 04. 2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda od 2019. godine?
4. Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu s odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01. 04. 2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnim propisima je ista utemeljena?“.
2.1. Tuženica sadržajno podnosi prijedlog i zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje u tekstu Ustav RH) - prava na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pitanja koja postavlja tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada na osnovnu plaću za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima u redovnom i prekovremenom radu, kao i blagdanom, kao i uvećanje plaće po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od rujna 2014. do studenoga 2018.
6. U vezi navedenoga, na prvo i treće postavljena pitanja (koja se svode na retroaktivnu primjenu Dodatka III KU za zdravstvo) treba reći da ista nisu u vezi s predmetnim sporom, s obzirom na to da se sudovi nisu pozivali na odredbe Dodatka III KU, niti iz nižestupanjskih sudova proizlazi njihova primjena, a glede drugo postavljenog pitanja treba reći da isto nije dovoljno određeno u smislu odredbe čl. 387. st. 2. t. 2. ZPP, zbog čega odluka u sporu ne ovisi o tako postavljenom pitanju.
7. S obzirom na navedeno ne radi se o pitanjima koja bi omogućila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o istima. Naime, revizija se dopušta u odnosu na određeno postavljeno pitanje u granicama kojeg se (u kasnijem postupku povodom revizije) ispituje pravilnost shvaćanja izraženih u nižestupanjskim odlukama, a što prema naznačenim pitanjima u ovom sporu nije moguće.
8. Nadalje, u vezi četvrto postavljenog pitanja treba reći da to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pa stoga niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i zbog toga što tuženica u sadržaju tog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska odluka nije dostatno obrazložena, odnosno da ne sadržava jasne razloge.
8.1. Osim toga, u vezi dijela četvrtog pitanja koji se tiče povrede prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) predlagateljici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98- službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01- službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10-službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) sadrže samo određena procesna jamstva.
8.1.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, a s obzirom da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. Nadalje, s obzirom da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice sadržajno temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
