REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž 1/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski operator prijenosnog sustava d.d., iz Zagreba, Kupska ulica 4, OIB 130148821633, zastupanog po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TEHNOS - Strukovni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB 08339796999, zastupanog po punomoćnici Ivani Aralica Lalić, odvjetnici u Zagrebu, radi zabrane nezakonitog štrajka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-20/2023-4 od 11. prosinca 2023., ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj P-20/2023-11 od 3. siječnja 2024., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

i

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-20/2023-4 od 11. prosinca 2023., ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj P-20/2023-11 od 3. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da je nezakonit štrajk najavljen tužitelju Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., od strane tuženika TEHNOS – Strukovni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede, dopisom broj 55/23-17 od 21. studenog 2023. a koji će započeti 12. prosinca 2023. u 00,00 sati te se zabranjuje tuženiku organiziranje i poduzimanje najavljenog štrajka.“.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Prihvaća se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koji glasi:

Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja, zabranjuje se organiziranje i poduzimanje štrajka kojeg je protivnik osiguranja dopisom broj 55/23-17, od 21. studenog 2023. najavio predlagatelju osiguranja, a koji štrajk će započeti 12. prosinca 2023. u 00.00 sati.

Ova privremena mjera stupa na snagu danom donošenja ovog rješenja o osiguranju i traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-20/2020 radi zabrane organiziranja i poduzimanja štrajka navedenog pod točkom I izreke rješenja.

Zabrana iz točke I smatra se provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.

U slučaju povrede zabrane iz točke I. od strane protivnika osiguranja, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći protivniku osiguranja novčanu kaznu u iznosu do 13.270,00 eura / 99.982,00 kuna, a odgovornim osobama protivnika osiguranja do 3980,00 eura / 29.987,31 kunu, te će protivniku osiguranja u slučaju potrebe zaprijetiti takvim novim kaznama te ih izricati sve dok se protivnik osiguranja ne pokori nalogu suda.

Ako je radi ostvarenja zabrane koja je izrečena u ovom rješenju potrebno naknadno odrediti sredstva prisile ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, predlagatelj osiguranja može predložiti, u ovom postupku, da se na temelju već izrečenih zabrana odrede ta sredstva.

Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi.

Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 655,50 eura / 4.938,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.“.

1.2. Rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj P-20/2023-11 od 3. siječnja 2024. odlučeno je:

„Ispravlja se rješenje sadržano u presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-20/2023-4 od 11. prosinca 2023. u točki I izreke na način da na stranici drugoj, odlomak drugi, redak treći umjesto oznake poslovnog broja predmeta „P-20/2020“ ima pravilno pisati oznaka poslovnog broja predmeta „P-20/2023“.“.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava osnovanost te žalbe. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci pobijane prvostupanjske presude.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje tuženik. Navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka sud čini ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tuženik smatra da mu je onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku jer da je tužbu primio 7. prosinca 2023., a da je ročište za glavnu raspravu održano 8. prosinca 2023. U navedenoj situaciji prvostupanjski sud nije niti nezakonitim postupanjem, a niti propuštanjem dostave onemogućio tuženika u raspravljanju. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je bio dužan sukladno odredbi čl. 219. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) u roku od četiri dana od podnošenja tužbe donijeti odluku o tužbenom zahtjevu (što tuženik očito ispušta iz vida).

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza te iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

6.1. Među strankama nije niti bilo sporno da kod tužitelja kao poslodavca djeluju tri sindikata i to: Hrvatski elektrogospodarski sindikat, Nezavisni sindikat radnika HEP-a te tuženik. Isto tako, među strankama nije sporno da kod tužitelja kao poslodavca ima 657 sindikalno organiziranih radnika od čega Hrvatski elektrogospodarski sindikat ima 168 članova (25,57 % sindikalno organiziranih radnika), da Nezavisni sindikat radnika HEP-a ima 295 članova (44,90 % sindikalno organiziranih radnika) te da tuženik ima 194 člana (29,53 % sindikalno organiziranih radnika). Navedena činjenica proizlazi i iz Sporazuma navedenih sindikata od 1. ožujka 2023. koji je sklopljen u smislu odredbe čl. 7. st. 2. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata („Narodne novine“, broj 93/14 i 26/15 - dalje: Zakon o reprezentativnosti).

7. Suština spornog odnosa među strankama u činjeničnom pogledu ogleda se u pitanju razloga predmetnog štrajka.

7.1. Iz obavijesti tuženika Gospodarsko-socijalnom vijeću o pokretanju postupka mirenja u kolektivnom radnom sporu od 21. studenoga 2023. i iz najave štrajka tuženika upućenom tužitelju od istoga dana nedvojbeno proizlazi da je razlog predmetnog štrajka sporost o sklapanju kolektivnog ugovora. Na tu okolnost nedvojbeno ukazuje i činjenica da je prethodni kolektivni ugovor isticao 31. prosinca 2023., da su zbog toga kod tuženika započeli pregovori o sklapanju novog kolektivnog ugovora, da su u pregovorima sudjelovala sva tri prije navedena sindikata, da se tuženik povukao iz tog postupka, te da je tužitelj sa preostala dva sindikata 23. studenoga 2023. sklopio novi kolektivni ugovor.

8. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Sporni odnos među strankama valja prvenstveno razmotriti u svjetlu:

- odredbe čl. 205. st. 2. ZR koja glasi: „U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, pravo pozivati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora.“ i - odredbe čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti koja glasi: „Kolektivni ugovor koji su sklopile stranke iz čl. 25. st. 1. i st. 3. toga Zakona bit će važeći samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom članstvu imaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata.“.

10. Kada je u odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti izričito propisano da stranke kolektivnog ugovora mogu biti samo oni reprezentativni sindikati potpisnici koji u svom članstvu imaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata, tada, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takvo zakonsko uređenje nedvojbeno utječe i na pravo na štrajk. Organiziranje štrajka radi sklapanja kolektivnog ugovora od strane sindikata koji takvu većinu nema ukazuje se nedopuštenim i nezakonitim jer on ne može biti stranka kolektivnog ugovora (što je u konkretnom slučaju riječ). Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takvo zakonsko uređenje i ograničenje prava na štrajk nije protivno ustavnom i zakonskom uređenju prava na štrajk (posebice odredbi čl. 205. st. 2. ZR), budući da nije narušena ravnoteža između prava na njegovo organiziranje te s druge strane očuvanja socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa (tako i VSRH u presudi broj Gž 26/17-2 od 20. prosinca 2017.).

10.1. Stoga, kako je razlog predmetnog štrajka spor oko sklapanja kolektivnog ugovora (čl. 205. st. 2. ZR) te kako tuženik nema više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata (čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti) to se predmetni štrajk ukazuje nezakonitim.

11. Neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 8. st. 1. Zakona o reprezentativnosti. Naime, ta odredba o reprezentativnosti s najmanje dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja sindikalno organiziranih radnika odnosi se samo na postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje iz čl. 7. st. 4. Zakona o reprezentativnosti (što u konkretnom slučaju nije riječ).

11.1. Isto tako neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 17. st. 2. Pravilnika o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima („Narodne novine“, broj 130/15 i 13/20). Ovo stoga što tom odredbom nije derogirana odredba čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti.

11.2. Konačno, neosnovano je pozivanje tuženika na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž 6/2023-2 od 19. lipnja 2023. te na presudu Europskog suda za ljudska prava od 27. studenoga 2014., zahtjev broj 36701/09. Ovo stoga što su te odluke donesene u bitno drugačijoj činjeničnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. Naime u postupcima koji su prethodili tim odlukama nije utvrđeno da bi bila riječ o štrajku u smislu odredbe čl. 205. st. 2. ZR (štrajk čiji je razlog sklapanje kolektivnog ugovora - gdje bi bila potrebna reprezentativnost iz čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti).

12. Pravilna je i zakonita odluka prvostupanjskog suda i o predmetnoj privremenoj mjeri. Ne samo da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje predmetne nenovčane tražbine već je u konačnici to i dokazao. K tome tužitelj je i po ocjeni ovoga suda drugog stupnja učinio vjerojatnim nastup nenadoknadive štete. Naime, imajući u vidu jedinstvenu djelatnost tužitelja koji je nacionalni operater prijenosnog sustava i kao takav osigurava pouzdanost rada elektroenergetskog sustava te ravnopravan pristup prijenosnom sustavu za sve sudionike tržišta električne energije, odnosno omogućuje sigurnu opskrbu kupaca električnom energijom, dakle širokog kruga subjekata koji na različite načine ovise o nesmetanom funkcioniranju, te da bi nedostupnost većeg broja radnika potrebnih za održavanje mreže odnosno sustava tužitelja moglo dovesti do otežanog provođenja djelatnosti tužitelja te do mogućnosti nastupa kvarova i sl., a imajući pri tome u vidu da je tužitelj dužan obavljati svoju djelatnost u skladu sa odredbama Zakona o tržištu električnom energijom („Narodne novine“, broj 111/21 i 83/23), tužitelj je uspio učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti nastajanja nenadoknadive štete u slučaju provođenja štrajka (posebno imajući u vidu ekonomsku moć tuženika). Time su, dakle, kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 39/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) za određivanje predložene privremene mjere.

13. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao pod stavkom I. izreke.

15. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu osniva se na čl. 166. st. 1. ZPP. Taj zahtjev je odbijen jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o žalbi tuženika (st. II. izreke).

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug