REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 117/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ILIRIJA d.d., Biograd na Moru, Tina Ujevića 7, OIB 05951496767, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika GRADA BIOGRADA NA MORU, OIB 95603491861, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2702/2023-3 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-11/2022-86 od 24. svibnja 2023., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2702/2023-3 od 19. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-11/2022-86 od 24. svibnja 2023., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li parnični sud vezan pravomoćnom odlukom upravnoga tijela u smislu članka 12. stavka 1. Zakona o parničnom postupku kao prethodnog pitanja odnosno da li su ispunjene pretpostavke da pravomoćno i konačno rješenje iz upravnog postupka ima prejudicijelni značaj u parničnom postupku?
2. Je li drugostupanjski sud kada koristi ovlaštenje iz članka 373.a stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) i sporne činjenice utvrđuje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu dužan ocjenu dokaza provesti na temelju odredbe članka 8. istog Zakona, odnosno ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka, budući da upravo iz dokaza koje je sud djelomično ocijenio proizlaze činjenice suprotne zaključku suda?
3. Da li je ugovorna strana ispunila ugovorom preuzetu obvezu da izvede radove u pretežitom djelu ako su radovi izvedeni manje od 50% planiranog prostorno planskom dokumentacijom?
4. Da li sukladno čl. 53. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 4/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990, 53/1990, 44/1992, 91/1996) po sili zakona prestaje pravo korištenja ukoliko korisnik zemljišta ne ispuni obvezu iz ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pretežitom djelu odnosno ne izvede znatnije radove?
5. Da li korisnik prava korištenja građevinskog zemljišta koje pravo je prestalo ex lege temeljem čl. 53. Zakona o građevinskom zemljištu (zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza) može steći pravo vlasništva temeljem odredbe čl. 390.a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-138/2007 od 30. svibnja 2007., Rev- 1404/2009 od 13. siječnja 2013., Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. i Revd- 3923/2021-2 od 27. travnja 2022. te odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6113/2013 od 20. studenog 2013. i Pž-492/2020-2 od 18. lipnja 2021., dok u se odnosu drugo, treće, četvrto i peto pitanje poziva na pravno shvaćanje izraženo u ranijoj ukidnoj odluci u ovom predmetu Revt- 469/2016-2 od 13. listopada 2021.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti.
4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i, kumulativno, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Naime, prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je sud u postupcima utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama koje su bile društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća, u smislu čl. 12. ZPP vezan odlukom upravnog tijela tuženika. To stoga što je čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i - koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i - čije je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva; a nadležno tijelo za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00 - dalje: ZP), je Hrvatski fond za privatizaciju iz čijeg rješenja proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća prednika tužitelja, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03), predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tužitelja.
4.3. U vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, valja reći da su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-138/2007 od 30. svibnja 2007., Rev-1404/2009 od 13. siječnja 2013., Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. i Revd-3923/2021-2 od 27. travnja 2022. te odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6113/2013 od 20. studenog 2013. i Pž-492/2020-2 od 18. lipnja 2021., na koje se poziva tuženik, donesene u ocjeni vezanosti parničnog suda odlukama upravnih tijela u pitanjima poput gubitka radne sposobnosti, nastanka invalidnosti, uzrocima umirovljenja, preuzimanju dionica, pa se ne radi o usporedivim pravnim situacijama pa posljedično tome nisu izneseni valjani razlozi važnosti postavljenog pitanja.
5. Nadalje, drugo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud koristio ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP kraj činjenice da je drugostupanjska presuda i sadržajno i formalno donesena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.
6. Zaključno, treće do peto postavljeno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je tužitelju prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta ex lege prema odredbi čl. 53. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 4/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990, 53/1990, 44/1992, 91/1996) i to zbog neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, kraj činjenice da su nižestupanjski sudovi vještačenjem utvrdili da je tužitelj u predviđenom roku iz Ugovora od 30. ožujka 1988. izveo sve predviđene radove, te izgradio predmetnu građevinu, zbog čega nije moglo doći do raskida Ugovora po zakonu, zbog čega ni do prestanka prava korištenja sporne nekretnine od strane tužitelja, a sve u skladu s uputom iz ranije ukidne odluke ovog suda Revt- 469/2016 od 13. listopada 2021. Stoga ni navedena pitanja nisu važna za ishod predmetnog postupka.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
