REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3823/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. Š. , OIB: ..., iz Ž., M. i 2. K. Š., OIB: ..., iz R., oboje zastupani po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., protiv tuženika: 1. A. Š. , OIB: ..., iz R., 2. D. Š. , OIB: ..., iz R., 3. Š. Š. iz R., 4. Z. Š., OIB: ..., iz R., 5. D. Š. , OIB: ..., iz R., 6. M. H., OIB: ..., iz R., 7. M. Š., OIB: ..., iz R., 8. N. Š., OIB: ..., iz R., i 9. D. Š. , OIB: ..., iz R., svi zastupani po punomoćnici S. B., odvjetnici u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1143/2017-4 od 18. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1684/16-45 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da se utvrdi da u ostavinu iza pok. M. Š. rođ. S. ne ulazi 1/2 dijela nekretnina u k.o. Ž. upisane u z.k.ul. 2594 i to zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č.3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak upisane kao vlasništvo pok. M. Š. r. S. Odbijen je i tužbeni zahtjev da se utvrdi da su tužitelji vlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnina označenih kao zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č. 3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak, sve upisane u z.k.ul. 2594 k.o. Ž., pa su im tuženici dužni to priznati i trpjeti da se tužitelji upišu vlasnicima svaki u 1/4 dijela nekretnina označenih kao zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č. 3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak, sve upisane u zk.ul. 2594 k.o. Ž., kao i zahtjev da se tuženicima naloži naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljima da naknade tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 31.859,31 kuna (točka II. izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna odbijen (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja sljedećeg sadržaja:

"Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. M. Š. rođ. S. ne ulazi 1/2 dijela nekretnina u k.o. Ž. upisane u z.k.ul. 2594 i to zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č.3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak upisane kao vlasništvo pok. M. Š. r. S.

Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnina označenih kao zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č. 3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak, sve upisane u z.k.ul. 2594 k.o. Ž., pa su im tuženici dužni to priznati i trpjeti da se tužitelji upišu vlasnicima svaki u 1/4 dijela nekretnina označenih kao zgr.č. 839/2 kuća, k.č. 3234/2 pašnjak, k.č. 3234/4 pašnjak, k.č. 3236/2 oranica, k.č. 3237/1 oranica, k.č. 3239/2 oranica, k.č. 3249/3 livada, k.č. 3251/1 oranica, k.č. 3252/2 oranica, k.č. 3252/4 vinograd, k.č. 3252/5 vinograd, k.č. 3255/2 šuma, k.č. 3284/2 oranica i k.č. 3772/10 pašnjak, sve upisane u zk.ul. 2594 k.o. Ž.“,

kao i zahtjev da tuženici naknade tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 28.018,75 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupak i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

4. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP tuženici temelje na tvrdnji da je zaključak suda o nepostojanju nesporazuma u suprotnosti s ispravama u spisu, očitovanjima stranaka i rezultatima izvedenih dokaza.

7.1. Drugostupanjski sud, zaključivši da nije postojao nesporazum prilikom sklapanja Sporazuma od 2. veljače 1988., je dao razloge koji nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa suprotno revizijskim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

7.2. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (članak 8. ZPP) kojima pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanje o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što izvedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP.

7.3. Revizijski navodi tuženika (kojima se prigovara načinu na koji je sud vrednovao izvedene dokaze) zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske presude s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (članak 385. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da u ostavinu iza pok. M. Š. ne ulazi 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž. uz tvrdnju da je njihov pravni prednik kupio i isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu za naznačene nekretnine i to temeljem Sporazuma koji je sklopljen 2. veljače 1988. između njihovog prednika sada pok. F. Š. i prednika tuženika, sada pok. G. Š.

9. U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporno je li Sporazum od 2. veljače 1988. predstavlja valjanu pravnu osnovu temeljem koje je pravni prednik tužitelja stekao vlasništvo nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž. kraj tvrdnje tuženika da je njihov pravni prednik (pok. G.) potpisao Sporazum iz razloga što je smatrao da se radi "o samo jednoj, gotovo pa bezvrijednoj nekretnini", odnosno da je tim Sporazumom prodana „samo“ korta.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da Sporazum sklopljen 2. veljače 1988. između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika, nije valjan pravni posao, odnosno da je isti posljedica nesporazuma jer da je pravni prednik tužitelja smatrao da Sporazumom kupuje svih 14 nekretnina koje su upisane u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž. dok da je pravni prednik tuženika smatrao da prodaje samo kortu obiteljske kuće, a sve imajući u vidu cijenu koju su stranke dogovorile za vrijednost nekretnina. Naime, sada pok. G. (pravni prednik tuženika) je tada imao plaću od 360.000,00 dinara a prosječna plaća je tada iznosila 514.231,00 dinara pa zaključuje prvostupanjski sud upravo iznos koji je naveden u Sporazumu (400.000,00 dinara) ustvari predstavlja samo vrijednost korte, a ne i ostalih nekretnina.

11. Drugostupanjski sud je zaključio kako tuženici nisu dokazali postojanje činjeničnog supstrata koji bi opravdavao zaključak da je između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika došlo do nesporazuma prilikom sklapanja Sporazuma od 2. veljače 1988. u smislu odredbe članka 282. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Stoga je drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s utvrđenjem da iz sadržaja samog Sporazuma proizlazi da su predmet Sporazuma sve nekretnine upisane u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž.

… (članak III. Sporazuma), te uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, zaključuje da nije postojao nesporazum u pogledu predmeta Sporazuma između stranaka. Okolnost pak da sada pok. G. (pravni prednik tuženika) nije znao za tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, taj pravni posao ne čini nevaljanim (eventualno pobojnim) jer su stanke imale suglasnu volju i zajedničku namjeru da prodaju odnosno kupe sve nekretnine upisane u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž.

12. Tuženici u reviziji smatraju da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 63. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO) a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) kada je zaključio da nije postojao nesporazum.

13. Prema odredbi članka 63. ZOO kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o prirodi ugovora ili o osnovi ili o predmetu obveze, ugovor ne nastaje.

14. Revizijski navodi tuženika da je pri sklapanju Sporazuma od 2. veljače 1988. postojao nesporazum (te da zbog toga taj ugovor nije niti nastao) su uopćeni i ničim argumentirani navodi. Tuženici niti u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu iznosili konkretne činjenične tvrdnje i dokazne prijedloge na okolnost da bi pri sklapanju Sporazuma od 2. veljače 1988. postojao nesporazum. Njihovi argumenti da je postajao nesporazum o predmetu ugovaranja svode se na tvrdnje da je njihov pravni prednik (pok. G.) potpisao Sporazum iz razloga što je smatrao da se radi "o samo jednoj, gotovo pa bezvrijednoj nekretnini", odnosno da je tim Sporazumom prodana „samo“ korta, a na što upućuje kupoprodajna cijena za koju je nekretnina prodana. Međutim, ukoliko je jedna od ugovornih strana eventualno ugovorila za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru (prekomjerno oštećenje - članak 139. ZOO) s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, oštećena strana može zahtijevati poništenje ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

14.1. K tome iz sadržaja Sporazuma (posebno iz odredbe članka III. tog Ugovora) proizlazi da (…) od dana sklapanja Sporazuma pravnog prednika tužitelja se smatra vlasnikom svih nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž. (…).

14.2. Stoga revizijski navodi da je prilikom sklapanja Sporazuma od 2. veljače 1988. postojao nesporazum, po shvaćanju ovoga suda nisu osnovani.

15. Nisu osnovani niti revizijski navodi da bi se u ovom slučaju radilo o zelenaškom ugovoru iz odredbe članka 141. ZOO koja odredba glasi: (1) Ništav je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. (2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o posljedicama ništavosti i o djelomičnoj ništavosti ugovora.

15.1. Da bi se prema navedenoj zakonskoj odredbi neki ugovor mogao svrstati pod pojam zelenaškog ugovora, kako je on definiran u citiranoj odredbi, moraju kumulativno biti ispunjeni svi uvjeti: da postoji očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora; da je jedna ugovorna strana iskoristila nepovoljan položaj u kojem se našla druga strana, njeno stanje nužde ili teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost što je rezultiralo očiglednim nerazmjerom obveza ugovorenih strana, te da je ona strana koja koristi stanje nužde suugovaratelja znala ili morala znati stanje druge ugovorne strane.

15.2. Za primjenu ove odredbe nije dovoljno što je jedna od ugovornih strana eventualno ugovorila za sebe ili za nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru (prekomjerno oštećenje iz članka 139. ZOO) s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

15.3. U konkretnom slučaju tuženici nisu dokazali da je njihov pravni prednik na sklapanje nepovoljnog ugovora pristao zbog drugih nepovoljnih okolnosti koje su postojale na njegovoj strani, koje bi ga prisilile na sklapanje predmetnog Sporazuma, niti da bi pravni prednik tužitelja znao za te okolnosti i takvu situaciju iskoristio kako bi za sebe ostvario korist.

15.4. Tuženici u reviziji ponavljaju navode - da iznos koji je naveden u Sporazumu ustvari predstavlja vrijednost samo korte, dakle - sa cijenom u nesrazmjeru sa cijenama koliko bi vrijedile sve nekretnine koje se nalaze u zk.ul.br. 2594 k.o. Ž. te da je pravni prednik tužitelja iskoristio lakomislenost pravnog prednika tuženika, što ne može nadomjestiti te druge razloge da bi ugovor bio zelenaški ugovor - da je pravni prednik tuženika bio u stanju neke nužde (takvom ekonomskom ili neekonomskom stanju da mu je jedini izlaz iz tog stanja bio sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor) ili teškom materijalnom stanju ili stanju zavisnosti ili da je na sklapanje nepovoljnog ugovora pristao zbog drugih nepovoljnih okolnosti koje su postojale na njegovoj strani, onih koje bi ga prisilile na sklapanje predmetnog ugovora - te da je pravni prednik tužitelja znao za neku od tih okolnosti (ili lakomislenost) i takvu situaciju iskoristio, da bi se u konkretnom slučaju moglo zaključiti da postoje daljnje pretpostavke koje ugovor čine zelenaškim.

16. Slijedom navedenoga, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo temeljem odredbe članka 393. ZPP reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.