REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 790/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MOJ TELEKOM d.o.o., OIB 39488639890, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupaju punomoćnici Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, i Mate Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3757/2021-4 od 2. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-162/2016-49 od 11. lipnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke, u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3757/2021-4 od 2. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-162/2016-49 od 11. lipnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pitanja za koja navodi da su važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju zbog sljedećih pravnih pitanja:
''I. Predstavlja li odobrenje cjenika/Standardne ponude od strane nacionalnog regulatora donijeto u upravnom postupku oslobođenje od odgovornosti poduzetnika za naknadu štete zbog povrede pravila tržišnog natjecanja tj. uslijed zlouporabe vladajućeg položaja?
II. Je li trgovački sud u parnicama radi naknade štete iz članka 69. a Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ovlašten ispitivati je li poduzetnik u vladajućem položaju koristio prekomjerne cijene iako je cjenik poduzetnika u vladajućem položaju odobren od strane regulatora u odgovarajućem upravnom postupku?
III. Je li drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku dužan u svojoj odluci obrazložiti razloge zbog kojih je ocijenio da pojedini žalbeni razlozi nisu od odlučnog značenja, a odnose se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava?''
3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio odbaciti ga. Traži naknadu troška nastalog povodom podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je tuženik, u ovoj parnici radi naknade štete koja je tužitelju, prema njegovim tvrdnjama, nastala plaćanjem djelomično neosnovanih tuženikovih računa, dokazao da je on (odnosno njegov prednik) postupao po rješenju Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (dalje: Agencija) od 30. lipnja 2008. kojim mu je određena izmjena Standardne ponude iz kojeg razloga je on svoju Standardnu ponudu na odgovarajući način izmijenio i u cijelosti u skladu s njome obračunao sporne troškove tužitelju u visini kako je to odredila Agencija. Tuženik svoju Standardnu ponudu nije mijenjao neovisno o tome što je Agencija naknadno Odlukom od 17. srpnja 2009. utvrdila djelotvorno natjecanje na relevantnom tržištu međusobnih povezivanja i tuženikovom predniku ukinula sve regulatorne obveze. Time što je obračunavanje i naplata tih troškova bila određena od strane nacionalnog regulatora, nameće se zaključak kako plaćanje spornih troškova tuženik tužitelju nije nametnuo (pa ni zlouporabom vladajućeg položaja), niti je riječ o sklapanju zabranjenih sporazuma iz čl. 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Iz tog proizlazi i nepostojanje protupravnosti tuženikovog postupanja, odnosno nepostojanje štetne radnje.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. U odnosu na prva dva pitanja tužitelj u prijedlogu navodi da se radi o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a zauzeto pravno shvaćanje u drugostupanjskoj presudi da odudara od prakse Suda Europske unije i iznijetog pravnog stajališta u presudi Suda Europske unije u predmetu C‑280/08 P Deutsche Telekom AG v. European Commission (ECLI:EU:C:2010:603), koju odluku, međutim, (niti bilo što drugo) ne prilaže uz prijedlog. Osim toga, ovdje je utuženo razdoblje kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije, što će detaljnije biti obrazloženo u t. 10. ovoga obrazloženja.
8. S druge strane, tuženik je u spis priložio dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima su u sličnim slučajevima, radi utvrđenja ništavima odredaba Ugovora sklopljenih između prednika tužitelja (s kojeg je društva, Ugovorom o ustupanju, na ovdje tužitelja prenesen Ugovor o pristupu mreži) i tuženika, te (kao i ovdje) povrata dijela plaćenog iznosa, odbijene ustavne tužbe. Tako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-778/2015 od 8. lipnja 2021. navedeno da ''utvrđivanje vladajućeg položaja na tržištu i pitanje zlouporabe tog položaja prelazi granice ovlasti parničnog suda'', dok je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2887/2019 od 8. lipnja 2021. odbijena ustavna tužba protiv presude i rješenja ovoga suda broj Revt 309/2018-7 od 7. svibnja 2019. u kojoj je u odnosu na predmetnu problematiku iz prva dva postavljena pitanja navedeno da što se tiče povrede propisa o zašiti tržišnog natjecanja navedena pitanja stranke mogu riješiti pred nadležnom Agencijom za telekomunikacijske usluge odnosno HAKOM- om i da propisi iz područja tržišnog natjecanja odnosno telekomunikacijskih usluga strankama ostavljaju slobodu određivanja obveznog odnosa i ne propisuju ništavost kao pravnu posljedicu u slučaju povrede ugovaranjem viših cijena (ili postotka od cijene), a obrazloženje koje odluke ovoga suda je u ovoj parnici već pravilno istaknuo i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude.
9. Osim toga, ta pitanja zanemaruju činjenicu da je protiv rješenja Agencije (odnosno nacionalnog regulatora, kako to navodi tužitelj u tim pitanjima) od 30. lipnja 2008. i odbijena tužba od strane Upravnog suda Republike Hrvatske (presudom poslovni broj Us-12014/2008-5 od 11. kolovoza 2011.).
10. Nadalje, sva tri postavljena pitanja zanemaruju i činjenicu da se odredbe čl. 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojima tužitelj također obrazlaže važnost tih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, primjenjuju u Republici Hrvatskoj od 1. srpnja 2013., kao dana ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, pa da se ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari u kojoj se tužba odnosi na potraživanje iz razdoblja od siječnja do listopada 2012., odnosno na Ugovor broj M2- 22/2008 od 1. studenog 2008., te Ugovor o ustupanju ugovora od 1. travnja 2009., a na što u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ukazuje i tuženik.
11. I konačno, treće pitanje polazi i od pogrešne postavke da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio da pojedini žalbeni razlozi nisu od odlučnog značenja, te se i u odnosu na to pitanje tužitelj poziva na ovdje neprimjenjiv Zakon o postupcima naknade štete zbog povrede prava tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 69/17) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017., a kako je to pravilno naveo i drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude. Pritom navodi da ''drugostupanjski sud u presudi nije dao odgovor zašto u interpretaciji i primjeni prava nije uopće u obzir uzeo stabilnu pravnu stečevinu Europske unije sadržanu u odlukama Suda Europske unije na koje se tužitelj pozvao u žalbi i zašto nije primijenio odredbe članka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije'' nisu relevantni iz razloga koji su već izneseni u t. 10. obrazloženja ovoga rješenja.
12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st.
1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao pod t. I. izreke.
13. Kao pod t. II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženikov trošak koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
