REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4250/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Andreis nekretnine Korčula d.o.o., OIB: 82793277744, Korčula, Trg Pomirenja 4. i 5., kojeg zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika Odyssey Dream d.o.o., OIB: 2789412173, iz Žrnova, Žrnovo 659, kojeg zastupaju punomoćnici Jasmin Avdagić i Ante Devčić, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3811/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-50/2022 od 14. srpnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3811/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-50/2022 od 14. srpnja 2022., zbog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati posredničku proviziju u iznosu od 20.625,00 EUR, na temelju Ugovora o posredovanju od 29. srpnja 2020., a kojim se tužitelj obvezao da će nastojati naći i dovesti u vezi s tuženikom osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora za nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se tuženik obvezao platiti tužitelju posredničku proviziju od 3% ako bude sklopljen kupoprodajni ugovor ili drugi pravni posao na temelju kojeg se mijenja pravo vlasništva na nekretnini. Utvrđeno je da nije došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine (prodavatelj nije prihvatio ponudu). Tuženik je 25. srpnja 2021. obavijestio tužitelja da ne može prodati nekretninu (zbog nesigurnosti u vezi s razvojem situacije vezane za COVID-19 pandemiju te da će ga u kolovozu obavijestiti o budućim aktivnostima). Ovaj dopis tuženika od 21. srpnja 2021. tužitelj tumači kao njegovu izjavu o jednostranom raskidu Ugovora o posredovanju prije isteka roka na koji je sklopljen (a sklopljen je na rok od 12. mjeseci i taj je rok istekao 29. srpnja 2021. – četiri dana nakon tuženikovog e-maila za koji tužitelj smatra da predstavlja izjavu o raskidu Ugovora) pa smatra da ima pravo na proviziju prema odredbi čl. 9. Ugovora.
6. Sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da obavijest tuženika tužitelju od 25. srpnja 2021. ne predstavlja izjavu tuženika da raskida Ugovor, već samo obavijest o tome da nije prihvatio ponudu za prodaju nekretnine.
7.1. Tužitelj je u prijedlogu postavio pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"Predstavlja li izjava zakonskog zastupnika pravne osobe čin jednostranog raskida ugovornog odnosa, ukoliko nalaže drugoj ugovornoj strani odmah prestati s izvršavanjem sadržaja ugovora, za vrijeme trajanja istog, a koji sadržaj čini bitan sastojak istog, poput posredovanja u kupoprodaji određene nekretnine?"
7.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelj ističe da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda je protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2640/1991 od 26. veljače 1992., a o istom pitanju drugostupanjski sudovi imaju različitu praksu (Županijski sud u Karlovcu, Gž-1152/2002 od 1. travnja 2003.).
8. Prije svega se ističe da pitanje zbog kojeg se traži dopuštenje revizije treba biti pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno), a pitanje tužitelja je u biti činjenično, odnosno predstavlja njegovu ocjenu dokaza i utvrđenih činjenica koja se razlikuje od ocjene sudova nižeg stupnja. Nije sporno da se izjava volje može izraziti i konkludentnim radnjama, ali prema ocjeni sudova nižeg stupnja ponašanje tuženika (slanje e-maila tužitelju 25. srpnja 2021.) nije takvo da bi se iz njega moglo zaključiti da predstavlja izjavu o raskidu ugovora. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da je tuženik 25. srpnja 2021. odgovorio tužitelju "da zbog ogromne nesigurnosti u smislu razvoja situacije vezane za COVID-19 pandemiju ne može prodati predmetnu nekretninu i da će ga sredinom kolovoza, kada dolazi na Korčulu, obavijestiti o budućim aktivnostima." Kada je u pitanju ugovor o posredovanju nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće (čl. 838. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), pa ako bi se obavijest od 25. srpnja 2021. smatrala kao opoziv naloga, nema logičnog obrazloženja zbog čega bi tuženik izjavio tužitelju da će ga nakon toga (u kolovozu) "obavijestiti o budućim aktivnostima".
9. Tužitelj u prijedlogu posebno naglašava da mu je tuženik u obavijesti od 25. srpnja 2021. dao nalog da prestane s daljnjim oglašavanjem nekretnine u cilju posredovanja u kupoprodaji. Međutim, sudovi nižeg stupnja to nisu ocijenili kao opoziv naloga, pri čemu tužitelj prešućuje činjenice da je Ugovor o posredovanju isticao 29. srpnja 2021. (pa je pitanje od kakvog bi značaja imalo oglašavanje u ta četiri dana) i da je tuženik izjavio da će tužitelja u kolovozu obavijestiti o budućim aktivnostima (što bi upućivalo da ima namjeru produžiti ugovor, a ne da ga raskida).
10. naposljetku, sudske odluke na koje se poziva tužitelj – odluka ovog suda Rev- 2640/1991 od 26. veljače 1992. i odluka Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž- 1132/2022 od 1. travnja 2003. temelje se na različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Drugostupanjski sud u ovom predmetu nije izrazio pravno shvaćanje koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem u tim odlukama.
11. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
